Duša od krumpira

U Dubrovniku se u ranu jesen 1949. kolo sreće ponovo zavrtjelo. Ljudi nestaju, odlaze u noći, bez obzira bili istaknuti partijici ili tzv. mali ljudi. Nekadašnjoj buržujskoj obitelji koja je ostala živjeti u vlastitoj vili zahvaljujući udaji lijepe nećakinje Petrunjele za partizanskog admirala Bolanču, sprema se promjena. U Grad se na motorkotaču, nitko ne zna zašto, vratio Mile Močibob, nekada domobran, a sada udbaš. Tijekom jednoga sudbonosnog dana iz perspektive devetnaestogodišnjeg, inteligentnog i senzibilnog Mirka saznat ćemo povijest i stradanje njegove obitelji, složene odnose među generacijama, bivšim buržujima i proleterima od kojih je svatko nekad bio gori, a nekad doli.

Roman Duša od krumpira bez sumnje je najkompleksnije djelo istaknutog prozaika i pjesnika mlađe generacije Rade Jarka. U romanu se isprepliću politika, povijesna i vojna pitanja, pjesništvo, nogomet i američki stripovski superjunaci, a krumpir je metafora svega dobroga, namirnica koja je nahranila milijune, no ako se pokvari, nepodnošljiva je mirisa – on dakle predstavlja pravu dušu pojedinca, grada i sistema.

Roman Duša od krumpira, ispripovijedan suvereno, s mnogo pritajenog humora, velikim osjećajima i poznavanjem topografije Grada, donosi novu i uzbudljivu sliku jednoga vremena.

Drugi roman ovog 35-godišnjeg Dubrovčanina, natoč slanom imenu, prava je poslastica...
Milana Vuković Runjić, Cosmopolitan

Svakako treba reći kako ovaj roman odlikuje iznimna elegancija pripovijedanja, na kakvu smo skoro zaboravili u kontekstu recentne domaće produkcije.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list

U skraćenoj verziji Jarak je napisao izvrstan kratki roman koji se može čitati, recimo to zbog neke ironije, na plaži... a ovaj produktivni body snatcher već najavljuje sljedeći roman.
Vladimir Brljak, Radio 101

Rade Jarak se romanom Sol definitivno dokazao kao konstanta domaće književne scene te kao jedan od rijetkih hrvatskih pisaca koji se bez problema snalazi na svim literarnim područjima.
Jelena Gluhak, Vijenac

Rade Jarak za razliku od mnogih svojih domaćih kolega ne igra na prvu loptu; on ne nastoji šokirati niti provocirati, nego ustrajava na svom prepoznatljivom, istančanom, sofisticiranom rukopisu.
Božidar Alajbegović, Lupiga.com