Duel
-
Jezik izvornika: španjolski
-
Prijevod: Ela Varošanec Krsnik
-
Broj stranica: 160
-
Datum izdanja: svibanj 2020.
-
ISBN: 978-953358215-3
-
Naslov izvornika: Signor Hoffman, Oh gueto mi amor, Duelo
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 260 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Između nekada i sada, između ovdje i tamo, između dvojice braće, između lika i njegova odraza.
Od Italije i Poljske do Gvatemale i SAD-a, pa nazad, kroz prostor i vrijeme – za Eduarda Halfona i njegova istoimenog pripovjedača u Duelu sva su putovanja jedno te isto putovanje, a sve potrage – ona za nestalima.
Jer, domovi su nestajali u vatri, ljudi u koncentracijskim logorima, prezimena u Łódźu i na Ellis Islandu, a u gvatemalskom jezeru Amatitlán utopio se petogodišnji dječak Salomón, stariji brat pripovjedačeva oca.
Ili se dogodilo drugačije?
Kada nakon desetljeća izbivanja ponovno posjeti vikendicu svojega djeda, niti piščeve obiteljske mitologije ispreplest će se s mitovima koji već tisućljećima žive oko gorskoga jezera, i natjerati ga da zaroni njihovim tragom. Zbog čega je Salomón izbrisan iz obiteljske povijesti? Je li, u hladnim vodama jezera, skriven isti pradavni sukob, ista priča o braći, nasljeđe koje baštinimo od pamtivijeka? Jesu li i svi nestanci jedan te isti nestanak?
Halfon – saznat ćemo u ovoj izvanrednoj i višestruko nagrađivanoj knjizi – dolazi od starohebrejske ili staroperzijske riječi koja znači: onaj koji si mijenja život. Kao i sva velika literatura, Duel Eduarda Halfona svojom bi emotivnošću i dubinom, iznimnom snagom i zrnom profinjenog humora lako mogao promijeniti naš.
“O tome nećeš napisati ništa, pitao me ili mi je naredio tata, podignuta kažiprsta, tona na pola puta između molbe i zapovijedi. Mislio sam mu odgovoriti da pisac nikada ne zna o čemu će pisati, da pisac ne odabire svoje priče nego one odabiru njega, da pisac nije ništa više doli suhi list na povjetarcu vlastitih pripovijesti. No, nasreću, nisam ništa rekao. O tome nećeš napisati ništa, ponovio je tata, sada čvršćim, gotovo autoritativnim tonom. Osjetio sam težinu njegovih riječi. Naravno da neću, rekao sam mu, možda iskreno, ili možda već znajući da nijedna priča nije imperativ, nijedna priča nije potrebna, nijedna osim one koju nam netko zabrani ispripovijedati.”
“Dijelom Jorge Luis Borges, dijelom Šolem Alejhem… Halfon je ona vrsta putnika koji priznaje da ne zna ništa, a ipak u svemu pronalazi prosvjetljenje. Na svakoj svojoj stranici Duel isijava neko malo obasjanje.” – Rumpus
“Duel je remek-djelo… Halfon je jedan od najboljih autora svoje generacije, a vjerojatno i ostalih, prošlih i budućih.” – El Cultural
“Mali dragulj. Halfon je filigran jezika, preciznosti, boja, snažnih slika i sjećanja.” – Qué Leer
“Zadivljujuće je u ovoliko malo prostora pronaći toliko različitih likova, situacija i registara: atmosferu, nasilnu zbilju – od koncentracijskih logora do mrtvih gerilaca – magiju, zaplet, blizinu dijaloga i lirskog intenziteta.” – La Vanguardia
Dualizam “Duela” Eduarda Halfona
Nataša Barac, Ha-Kol, svibanj-lipanj 2020.
“Dolazim u Hrvatsku na predstavljanje svoje nove knjige”, napisao mi je Eduardo Halfon u veljači i ta me vijest jako razveselila iz više razloga: konačno će na hrvatskom jeziku izaći nova Eduardova knjiga a osim toga imat ćemo priliku opet se vidjeti i porazgovarati. Eduarda Halfona upoznala sam prije nekoliko godina kada je stigao u Zagreb na predstavljanje hrvatskog prijevoda njegove knjige “Poljski boksač” i kada je sudjelovao na Frakturinom Festivalu svjetske književnosti. Ali već i prije toga upoznali smo i dopisivali preko društvenih mreža, gdje sam ga pronašla nakon što sam — fascinirana — pročitala njegovu knjigu. Eduardo je otvorena, topla i pristupačna osoba i nakon dugog, dugog razgovora sprijatelji smo se. Eduardo voli pričati i slušati, saslušati što netko misli o njegovom radu. I nema pitanja koja su zabranjena ili o kojima ne voli govoriti, čak i kada se radi o prilično intimnim obiteljskim temama. Kada je prošli puta bio u Zagrebu dogovorili smo se da sljedeći puta obavezno posjeti Židovsku općinu i da možda tamo organiziramo neku vrstu književne večeri i razgovora s članovima židovske zajednice. I nije na to zaboravio, već me u veljači na to podsjetio i molio da nešto svakako dogovorim. Želio se upoznati s članovima hrvatske židovske zajednice, obići zgradu ŽOZ-a, otići na židovsko groblje.
Svi su se ti planovi na žalost promijenili zbog pandemije koronavirusa i Eduardo je morao odgoditi svoj dolazak u Zagreb. Zbog pandemije je neplanirano i produžio svoj boravak u Parizu, gdje se, zajedno sa svojom obitelji, nalazio na stipendiji.
Tko je Eduardo Halfon? Dualizam koji je tako prisutan u djelu “Duel” kao da obilježava i čitav život i lik Eduarda Halfona. Eduardo je rođen 1971. godine u glavnom gradu Gvatemale, Ciduad de Guatemala, u židovskoj obitelji koja svoje korijene vuče od Poljske do Libanona. Kada je imao deset godina s obitelji se seli u sad gdje pohađa školu i gdje studira inženjerstvo, ali se nakon povratka u Gvatemalu odlučuje baviti književnosti koju predaje na Sveučilištu Francisco Marroquin. Eduardov život tako je bio i ostao na neki način podijeljen između dvije zemlje: Gvatemale i SAD-a, dva jezika: španjolskog i engleskog, te dvije potpuno različite karijere: inženjerstva i književnosti.
Iako mi je pričao kako ne zna što se u nekom trenutku njegova života dogodilo, jer ga u djetinjstvu i mladosti knjige i književnost nisu posebno privlačile, odjednom je shvatio da je pisanje ono što će mu odrediti život. Odlučio je izabrati “teži put”, pisati na španjolskom jeziku, a najomiljeniji format mu je kratka priča. Te kratke priče ipak se spajaju u jednu cjelinu i moglo bi se ustvari reći da čitav opus Eduarda Halfona predstavlja jedan veliki roman u nastajanju. Autor se često igra sa svojim pričama, pa ih sastavlja i spaja na različite načine u raznim izdanjima na stranim jezicima, dajući tako svom djelu uvijek neki novi pogled i novi život. Njegova djela, inspirirana obiteljskom ali i židovskom poviješću, prevedena su na mnoge svjetske jezike i osvojila su brojne nagrade i priznanja.
Hrvatski čitatelji već su se u “Poljskom boksaču” mogli upoznati sa svijetom Eduarda Halfona i njegovom emotivnošću, dubinom i snagom, poezijom riječi koje spaja u nevjerojatne rečenice, ironijom i humorom.
“Duel” (izdanje Fraktura, prijevod Ela Varošanec Krsnik) je samo nastavak tog zacrtanog puta. U tom djelu Eduardo nas ponovno vodi na nezaboravno putovanje, od Gvatemale i Italije do Poljske i SAD-a, a na tom putu čitatelj putuje i kroz vrijeme, traga za nestalima i pokušava otkriti koliko je pripovjedač Eduardo Halfon sličan autoru Eduardu Halfonu. Radi li se o jednoj ili dvije osobe? Je li Eduardo Halfon možda ustvari “signor Hoffman”? Jer u ¨“Duelu” svi nam oni ustvari pričaju o potragama i nestancima, a to su stvari koje uvijek obilježavaju naše živote, ono s čime se možemo poistovjetiti. U “Duelu” Eduardo Halfon ponovno se bavi i neizbježnom temom Holokausta i svim onim nestancima koje je prouzročio.
Književnost i knjige za mene su vrlo osobna stvar. Neki ljudi vole čitati i ne mogu zamisliti svoj život bez knjiga, drugi uopće ne čitaju knjige i to ne mora nužno značiti da su zbog toga manje obrazovani ili manje zanimljivi. Ljudi koji vole čitati imaju žanrove koji ih posebno privlače, žanrove koje ne vole čitati. I unutar svega toga ljubitelji književnosti uvijek imaju svoje omiljene pisce, svoje omiljene knjige, male dragulje kojima se uvijek ponovno vraćaju. I teško je u tome pronaći neka univerzalna mjerila i općeprihvatljive norme: književnost je, kao što sam rekla, vrlo osobna stvar i kao i puno drugih stvari — stvar ukusa i osobnih sklonosti. Za mene u tom svijetu židovskih autora posebno, vrlo posebno mjesto ima Eduardo Halfon. Nadam se da ćemo uskoro u Židovskoj općini Zagreb moći organizirati susret s Eduardom, a do tada uživajte u “Duelu”.
Put oko svijeta kao povratak sebi
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 23. 7. 2020.
Da sam Eduardo Halfon, na pitanje "Odakle ste?" odgovarao bih protupitanjem "Imate li možda slobodno poslijepodne?". Naime, tema njegova porijekla, odnosno identiteta, ne može se rasvijetliti jednom rečenicom, potrebno je potrošiti nešto više vremena.
Ovaj pisac rođen je u Gvatemali, ali tamo nije dospio odrasti, jer se obitelj, bježeći od građanskoga rata, iselila u Sjedinjene Američke Države kad je imao deset godina. U novoj domovini započeo je studij strojarstva, a onda se nešto u njemu prelomilo. Vratio se natrag, odustao od tehničke naobrazbe i prebacio se na studij književnosti. To prešaltavanje nije bilo bezbolno, jer je španjolski u međuvremenu pozaboravljao i zapustio, a iz nekog razloga shvatio je da ne može pisati na engleskome, dakle, na jeziku na kojem, po osobnom priznanju, misli. Delikatna tranzicija iz jednog kulturnog ambijenta u drugi ipak je sretno završila, jer Halfon već dulje vrijeme uživa u reputaciji velike uzdanice hispanoameričke književnosti.
Poslije svega, netko bi mogao reći kako se radi o piscu koji ima čudnu naviku kompliciranja vlastitih životnih izbora. Ali kako mu zamjeriti znamo li za njegovu obiteljsku povijest. Jer, on nije izdanak stare gvatemalske loze čije su se generacije rađale i umirale u jednome gradu ili selu.
Njegov djed po ocu bio je poljski Židov koji je uspio preživjeti nekoliko koncentracijskih logora: Sachsenhausen, Neuengamme, Buna Werke i Auschwitz. Djed po majci bio je, pak, libanonski Židov. Pa sad vi pokušajte ući Halfonu pod kožu i razmislite kako biste o sebi govorili na njegovome mjestu, biste li kazali da ste Gvatemalac, Amerikanac, Poljak, Libanonac, Židov ili možda od svega pomalo.
Kao što mu je identitet delikatno kompozitan, takva je i književnost koju piše. Prvi put smo ga upoznali prije tri godine, kad je kod nas objavljen "Poljski boksač". Ta knjiga de jure je roman, ali de facto i još ponešto, zapravo pomnogo: unutra ima memoarskih dionica, obiteljske kronike, esejističkih pasaža, proznih digresija dovoljnih za omanju zbirku...
Rasuti puzzle života
"Duel", koji nam stiže u prijevodu Ele Varošanec Krsnik, svojevrsni je nastavak "Poljskoga boksača". Pisac opet ide tragom svojih predaka u pokušaju da rekonstruira njihove biografije, saplićući se putem o vlastita sjećanja. Bordižajući na širokome potezu od Italije i Poljske do Gvatemale i SAD-a, on pokušava nemoguće, složiti davno rasuti puzzle života ljudi koje je povijest iščupala iz njihovih zavičaja, sažvakala i onda ispljunula daleko, na drugi kraj svijeta. Priče koje oni nisu dospjeli, htjeli ili znali ispričati, Halfonova su autorska opsesija. I ovom kao i svakom svojom knjigom on promiče potrebu i važnost da svaki čovjek, svaki život, dobije svoj glas, mogućnost da vlastito iskustvo negdje nekako zabilježi. Kako, manje je važno. Na jednome mjestu u knjizi Halfon izrijekom naznačuje tu potrebu, zapravo strast koja pogoni jedan njegov lik:
"Madame Maroszek nije bilo važno piše li netko svoju priču u bilježnicu, ili na marginama lošega francuskog romana, ili u nevidljivim partiturama, ili na memorandum-papiru nekog hotela; možda za nekoga kao što je madame Maroszek nije bilo bitno gdje zapisujemo svoju priču, nego da je zapišemo. Pripovijedamo. Svjedočimo. U riječi pretočimo sav svoj život. Svoju priču. Čak i ako je moramo zapisati na istrgnute stranice ili ukradene papire. Čak i ako moramo ustati s posljednje večere da pronađemo posljednji žuti papir. Čak i ako je moramo pripovijedati bez imena ili s izmišljenim imenom zapisanim u golemi upisnik. (...) Čak i ako moramo kleknuti i rukama iskopati rupu, kradomice, pokraj krematorija, sve dok nismo sigurni da ćemo svoju priču ostaviti na svijetu, ovdje na svijetu, dobro zakopanu na svijetu, prije nego što se pretvorimo u pepeo."
Premda se bavi strašnom temom holokausta prosijanom kroz sito obiteljske povijesti i trauma, Halfon nije ni patetičan, ni didaktičan, ni pompozan. On je duhovit. Dok pokušava pohvatati repove priče koja mu stalno izmiče i traga za višim smislom koji bi mogao vratiti makar privid nekoga reda, sustižu ga razočaranja koja to nisu, jer nasmijavaju. Pa će tako, nakon što konačno pronađe stan iz kojega je njegov djed sproveden na dugo putovanje koncentracijskim logorima, shvatiti da u njemu danas živi nekadašnja pornoglumica, čiji opus stoji uredno složen u kupaonici umjesto predmeta koji su nekoć pripadali njegovome djedu, a kojima se jalovo nadao, jer je vjerovao da bi mu susret s njima mogao rasvijetliti jedno vrijeme i jedan život.