Don Juan (pripovijeda sam o sebi)
17,13 €
-
Jezik izvornika: njemački
-
Prijevod: Boris Perić
-
Broj stranica: 148
-
Datum izdanja: svibanj 2008.
-
ISBN: 978-953266052-4
-
Naslov izvornika: Don Juan (erzählt von ihm selbst)
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 205 mm
-
Težina: 250 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 17,13 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) roman je kojim je Peter Handke iznova pokazao sve svoje majstorstvo pripovijedanja. Uzevši amblematski lik svjetske književnosti i smjestivši ga u sadašnjost, Handke ga je maestralno transformirao u suvremenoga postmodernističkog junaka koji obožava žene. Handkeov Don Juan oboružan je starim, ali ipak promijenjenim tehnikama osvajanja. On zna da suvremena žena, bila ona u gruzijskim planinama ili na norveškim fjordovima, traži razumijevanje kao i nekoć, ali ne smije i ne želi biti povrijeđena. Iako su Don Juanu žene, ponovno, nakon godina samovanja, najvažnije na svijetu, on ih sve mora ostaviti da bi ih ponovno mogao pronaći. Don Juan koji pripovijeda sam o sebi blistav je hommage svim donžuanima, svim ljubavnicima ovoga svijeta, roman prepun poetičnosti i fine ironije.
Iz susreta prijekorna kuhara i oživljene književnosti izrasta mala knjiga, lagana i šarmantna, a ipak prepuna teške metafizike Handkeova opusa.
Iris Radisch, Die Zeit
Čini se da je najdublja težnja ovog Don Juana potreba da izbjegne zavodničke klišeje. To je postherojski, postemancipacijski Don Juan koji žudi za ženama u množini, svjestan da ne želi povrijediti jedninu. Kada Don Juanove žene, istodobno amazonke i nevjeste, konačno napadnu pripovjedačevu kuću, nije posrijedi želja za osvetom, već mnogo više završni prizor Handkeve ljubavne utopije koju sam pripovijeda.
Ina Hartwig, Frankfurter Rundschau
Remek-djelo prepuno poezije.
Stephan Sattler, Focus
Kroz ovu opuštenu prozu čiji naslov obećava vruće ljetne noći, prolazi se kao kroz topli proljetni lahor. To je ugodno i u tome treba uživati.
Ernst Osterkamp, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) meditativan je komad. “Filozofija” o vremenu i prolaznosti, o ljubavi i smrti. Prije svega o onome duhovnom i neuhvatljivom u ljubavi. Ipak, ne zaboravimo pritom ironiju koju Handke skriva između redaka. (...) Ovo je Handkeova zemlja, kakvu nijedan drugi suvremeni autor ne može ni zamisliti ni o njoj pisati, freska razvedenih motiva i detalja, moderna i uronjena u izvanredno precizan romantizam.
Martin Meyer, Neue Zürcher Zeitung
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) zgusnuto je napisan, bogato aluzivan povratak onome u čemu je Handke najbolji: pridavanju smisla načinima na koje mi svijetu pridajemo smisao.
Ian Brunskill, Times Literary Supplement
12.6.2008.
Autorova web stranica
10.11.2008.
Don Juan (pripovijeda sam o sebi) – Peter Handke
Dnevni kulturni info, (G.D.), 31.07.2008.
Za razliku od Casanove, koji je iza sebe ostavio nekoliko tomova detaljnih, iako nevjerodostojnih, memoara napisanih pod stare dane, Don Juan niti je postojao, niti je pisao o sebi i svom životu. Najveći zavodnik svih vremena izmišljeni je lik koji je inspirirao mnoge velike umjetnike, kameleonski se prilagođavajući idejama svojih stvoritelja, ali uvijek ostajući u srži isti, beskrupulozni zavodnik. Don Juanova ljubav neizbježna je nesreća, jer se ne želi samo uvući ženama u krevet, nego i u srce, iako se u njegovom ni jedna od njih nije predugo zadržala. Količina okrutnosti koju bi na kraju svake priče priuštio nevoljno upletenima ispadala je često većom od ljubavi koja je cijelu stvar pokretala. Takav je Don Juan i u istoimenom romanu austrijskog pisca Petera Handkea, koji ovaj put, kako kaže podnaslov, pripovijeda sam o sebi. Handke je odlučio pružiti priliku Don Juanu za ono što je Casanova imao priliku učiniti sam, a to je objasniti sebe, svoje postupke, osjećaje i, u konačnici, cijeli život, što i ne mora nužno biti povezano s istinom utemeljenom na činjenicama. Handke zna da pamtimo stvari ne onako kako su se dogodile, nego kako ih se želimo sjećati, te da prava istina ponekad govori mnogo manje od laži. Zato nije iznenađenje što Don Juanovo pripovijedanje o samom sebi, a kroz pero Petera Handkea, izgleda kao staračko podvlačenje crte u kojem nema granica vremena i prostora. Veliki zavodnik nalazi se i u sadašnjosti i prošlosti, putuje od Gruzije do Norveške, a svojeg vjernog slušatelja pronalazi pak u francuskoj provinciji. Na svakom od tih mjesta Don Juan je samo prolaznik, kojega ljubav prema ženama tjera u naručje svake nove koju susretne, a one, bez obzira na različitosti kultura u kojima se nalaze, žele jedno te isto. Razumijevanje i sigurnost, kao nadgradnju ljubavi, ovaj serijski monogamist ne može nikome pružiti, jer sve to traži više obraćanja pažnje na druge kakvo je za egocentrika poput Don Juana nemoguće. On u Handkeovom ukazanju ne obraća pažnju ni na sebe, odlazeći u svojoj priči u asocijativne digresije koje se tiču svega od vođenja ljubavi do kuharskih recepta. Handkeovi lirski izleti unutar ovog romana služe kao indikator nestalnog karaktera glavnog lika, koji najviše vremena provodi sanjareći, bez obzira na stvarnost slomljenih srca i smrti koju ostavlja iza sebe. Zbog toga je i vremenski okvir romana sveden na sedam dana, jer se više od toga u svojem višestoljetnom razvratničkom pohodu ovaj tužni bonvivan i ne može sjetiti. Ponavljanje djelotvornih obrazaca od cijele je Don Juanove povijesti učinilo jedan veliki tjedan, ili možda tek dan, u kojem se nikada ne dogodi nešto novo, jer on je u međuvremenu doista sve vidio i sve doživio. A u toj situaciji se onda i nema puno za reći. ‘Don Juan (pripovijeda sam o sebi)’, u izdanju Frakture i odličnom prijevodu Borisa Perića, koji je sačuvao poetičnost originalne proze, unutar opusa Petera Handkea ne zauzima jedno od značajnijih mjesta. Na početku karijere Handke je bijesno pljuvao publiku ili zbunjivao, odnosno oduševljavao svojim shizofrenim proznim stilom, a danas, u poznim godinama, njegova je proza uglancana, smirena i pomalo uspavljujuća. Ovakav Don Juan u biti je autorova preslika, jer je i Handke u mladosti žario i palio ženska srca kao romantični ‘enfant terrible’ europske književne scene, dok danas uz kamin ispisuje svoje misli, vjerojatno čuvajući kičmu zaogrnut dekom, baš kao što Don Juan pripovijeda sam o sebi. To da ni jedan nema previše za reći, gorka je ironija ipak prvenstveno za pisca, jer slavni će zavodnik sigurno naći novi način da se reinkarnira u svijetu umjetnosti. U ‘Don Juanu’ nema mesa na kosturu priče, a i on sam je prilično labav. Handke namjerno ne određuje ništa do kraja, jer takav mu je i glavni lik, svima poznat a neuhvatljiv. Dopuštajući si povremeno izlete u profinjenu ironiju, te vrludajući krhotinama zapleta, zaigran u svojim opisima krajolika i voajerskih avantura, Handkeov tekst teško pronalazi svoje središte, ostajući nedefiniran do zadnje rečenice. U njoj se ironično poziva na konačnu istinu o Don Juanu, sadržanu navodno u prethodnih 140 stranica ovog romana, no svatko tko ga je pročitao zna da ni Handkeu ni njegovom Don Juanu ništa od toga nije na pameti. Obojica se prvenstveno bave sjećanjem, a zbog toga ‘Don Juan (pripovijeda sam o sebi)’ i jest tanka knjižica, roman-utvara o liku koji ne postoji osim kao žudnja, strepnja ili inspiracija drugih. Gordan Duhaček
-
Dvije Nobelove nagrade za Frakturine autore
Olga Tokarzcuk i Peter Handke pisci su koje je danas Švedska akademija proglasila dobitnicima za 2018. i 2019. godinu.
Najznačajnijoj i najprevođenijoj suvremenoj poljskoj spisateljici Olgi Tokarczuk, koja je prošle godine na Festivalu svjetske književnosti zagrebačkoj publici predstavila svoj iznimni roman Knjige Jakubove, ovo je priznanje dodijeljeno za 2018. godinu, a Peter Handke, austrijski pisac itekako poznat hrvatskim čitateljima