Daša: spomenar

Kad je umrla Daša Drndić, osebujna i osobita spisateljica i osoba, beskompromisna prenositeljica bolnih historijskih istina, a od takvih, osoba i istina, uobičajeno je obazrivo okrenuti glavu, ipak, za mnoge neočekivano, kao da se pod ovdašnjim svjetovima kulture raspuknula provalija. Odjednom je sve proplakalo, uzdasi zbog gubitka velike, cijenjene umjetnice zaglušili su medije. Odlučih tada, lipnja 2018., pozvati neke iz kruga njoj bliskih osoba kulture da napišemo svatko svoju riječ, u trajan spomen Daši Drndić. Seid Serdarević, njen izdavač, suglasio se. 
Milan Rakovac

Iz nje je tekla neka vrsta bujice koja jednostavno osvaja. Bez obzira na brzinu, na jačinu glasa, na psovke i svađu, kako se nekad činilo s celim svetom, iz nje je zapravo izlazila ljubav prema životu. Izlazila je radost.
- Vladimir Arsenić

Daša je po svemu bila evropska spisateljica, ili preciznije spisateljica moderne evropske civilizacije i njene ideološke strave. Ljevičarka, ona je razgrtala u svojim romanima sloj po sloj s naličja te civilizacije koja se klela npr. u antifašizam, a sistemski zaboravljala žrtve fašizma, ili je isticala humanizam, a njen konzumerizam i logika profita dehumanizirali su društveni sadržaj. Ono što je Dašu opsjedalo jest evropsko pamćenje, pa ga je u svojim romanima izvrnula.
- Enver Kazaz

Visoka u svakom smislu i lepa, čovečna, beskompromisna žena i autor, otvorenog i zaraznog osmeha koji savladava bolnost osećanja nepravde i prema najboljem što strada pred “zločinom iz ravnodušnosti”. Armirala je sebe u veličinu, radom, pisanjem, otporom i osećanjem odgovornosti prema vrednostima i sudbinama koje ne smeju otići u zaborav. Usudila se i osudila da govori i čuva.
- Borka Pavićević

Strast koju je upućivala popravljanju svijeta, za što je mislila da je moguće jedino ako se ono najgore ljudsko izloži pogledu javnosti, a ogledalo postavi pred svakog od nas, višestruko je nadmašivala njen cinizam i tinjajuću ideju da je stvari nemoguće popraviti. Zato je svoj prostor slobode vježbala u literaturi. I to kakvoj!
- Davor Mandić

Iskustvo čitanja proze Daše Drndić neusporedivo je i neizbrisivo iz unutarnjeg života njezinih poklonika. Daša Drndić piše s takvom strastvenom polemičnošću da dovodi svoga čitatelja do stanja krajnje potresenosti i samospoznaje kako o zločinačkoj prirodi naci-režima zapravo ništa ne zna. Skrivena i potmula prisutnost Zla u aktualnim političkim manevrima Dašinim čitateljima sasvim je prezentna.
- Neven Ušumović

Nije li nas Daša zapravo tjerala da proživljavamo živote drugih, manje sretnih ljudi od nas, ne bismo li i mi na taj način postali čovječniji, ne bismo li postali ljudi? Nije li to ustvari i svrha vrhunske literature? (…) Mi sve manje i sve površnije čitamo jer želimo sve manje znati, sve manje želimo razumjeti, a najmanje od svega želimo osjetiti. Ogradili smo se od svijeta, otupjeli na sve, i ne dopuštamo više ničemu i nikome da nas ponovo očovječi.
Neka su nam Dašine knjige na pomoći.
- Goran Vojnović

Tekstove u knjizi napisali su Vladimir Arsenić, Boris Domagoj Biletić, Slađana Bukovac, Ahmed Burić, Branko Čegec, Ferida Duraković, Goran Ferčec, Ervin Hladnik-Milharčič, Enver Kazaz, Arian Leka, Jelena Lužina, Davor Mandić, Laura Marchig, Jovan Nikolaidis, Borka Pavićević, Marko Pogačar, Nenad Popović, Aljoša Pužar, Milan Rakovac, Seid Serdarević, Marko Sosič, Mirjana Stefanović, Dušan Šarotar, Tea Tulić, Neven Ušumović, Nenad Veličković, Dragan Velikić, Goran Vojnović i Darija Žilić.