Čovjek u izlogu
-
Jezik izvornika: norveški
-
Broj stranica: 368
-
Datum izdanja: studeni 2011.
-
ISBN: 978-953266341-9
-
Naslov izvornika: Mannen i vinduet
-
Vrsta uveza: meki
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 465 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 6,64 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
U mirnom predgrađu Osla Reidar Folke Jespersen taj je petak trinaesti započeo kao i bilo koji dan u posljednjih pedeset godina, brojenjem žlica zobene kaše za doručak. Unatoč dobi od sedamdeset devet godina podlaktice su mu bile snažne poput drvosječinih i nitko nije očekivao da će dan završiti gol u izlogu, s križevima nacrtanima markerom na čelu i crvenim koncem oko vrata, kao još jedan slučaj za inspektora Gunnarstrandu i njegova pomoćnika Franka Frolicha. Iako je Reidar Folke Jespersen mirno živio vodeći staretinarnicu, lista osumnjičenika nije kratka: uz nezadovoljnu braću, frustriranog sina, nevjernu suprugu i njezina mladog ljubavnika tu su i drugi ljudi kojima se vitalni starac zamjerio, a neka neprijateljstva sežu čak i do Drugoga svjetskog rata.
Poznati norveški pisac Kjell Ola Dahl napisao je Čovjeka u izlogu u najboljoj maniri skandinavskih krimića, a napeta atmosfera drži čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja. Istraga tijekom koje se nitko nije pokazao nevinim raspleće se u neočekivanom smjeru...
“Pročitala sam u životu mnoge pametne i intrigantne krimiće, no oni često nemaju nikakve veze sa stvarnim životom. Ako ne mogu povjerovati u njih, ne mogu me ni zadiviti. Ali kad K. O. Dahl priča svoje priče, vjerujem svakoj njegovoj riječi.”
Karin Fossum
“Psihološki utemeljena detektivska priča skandinavske škole, sa zanimljivim likovima i velikom dozom domišljatosti.”
Welt am Sontag
“Čovjekom u izlogu Kjell Ola Dahl dokazuje da majstori ovog žanra nisu samo Šveđani nego i Norvežani.”
Frankfurter Rundshau
Domišljat zaplet, profinjen jezik i prvoklasni likovi.
Sala Allehanda (Švedska)
Dahl piše tako izvanredno. Pravo je zadovoljstvo čitati ga.
VG (Norveška)
Književno vrijedan roman, dobro napisan i profinjeno komponiran.
Dagbladet (Norveška)
Korektan krimić skandinavskog kruga kojem nedostaje 10 nastavaka da bi se priča razumjela u potpunosti
najboljeknjige.com, Marija Blažević Zalokar, 28.04.2012.
“Čovjek u izlogu” je knjiga koja počinje obećavajuće. Nekoliko stranica nakon toga, zapada u nekakvu monotoniju. Pa opet bljesne. Pa opet ništa. I tako na nešto više od 350 stranica, nisam se nikako mogla usuglasiti sama sa sobom je li mi knjiga dobra ili zamorna.
Reidar Folke Jaspersen je ubijen u staretinarnici, koju je dijelio s dva brata, a koja su je baš taj dan željela prodati i osigurati si lijepe financije pod stare dana. Njegova 25 godina mlađa supruga ima ljubavnika, njegov sin, koji radi u staretinarnici, apsolutno je nezainteresiran za posao kojim se bavi i sanja o tome da postane pisac.
Golo tijelo Reidara Folke Jaspersena je ostavljeno u izlogu staretinarnice, sa crvenim križevima nacrtanim na čelu i crvenim koncem oko vrata. Inspektor Gunnstranda i njegov pomoćnik, Franck Frolich, školski su primjer detektiva. Dobar dio knjige se bavi problemima njihovih nesređenih privatnih života i nejasnih odnosa sa ženama s kojima su bili u vezi. Kako odnosi u njihovim životima i na samom kraju ostaju nerazjašnjeni, to me navelo na pomisao da pisac planira nastavak knjige. Ono što sam otkrila je da pisac, ne samo da planira nastavak, nego da je “Čovjek u izlogu” tek jedna od jedanest knjiga o Gunnstrandi i Frolichu.
U poplavi skandinavskih pisaca koji su se, na krilima uspjeha Stiega Larssona, masovno počeli čitati i izvan svojih zemalja, pitanje koliko bi bili čitani da nije Larssona nameće se samo od sebe. Moj dojam je da ova knjiga, iako mnogo bolja od mnogih s engleskog govornog područja, koje se uglavnom s blažim kriterijima prevode i izdaju kod nas, nikad ne bi završila u mojim rukama.
Iako je nesumnjivo riječ o kvalitetnom krimiću, činjenica da je ovo tek jedan u nizu slučajeva dvojice detektiva, ostavlja dojam da je čitatelj “pao s neba” na pola radnje i vjerujem da bi užitak čitanja bio veći da znamo što se događalo s inspektorima i ženama u njihovim životima u prethodnim nastavcima. Slučaj Reidara Folkea Jaspersena se može promatrati kao zasebna priča, ali u velikom dijelu knjige, koji se bavi dvojicom detektiva, neke kockice upadljivo nedostaju.
S pozicije čitatelja koji nije u prilici uklopiti taj roman u “veću sliku”, jako je teško ocijeniti koliko su Gunnstranda i Frolich karizmatični i intrigantni likovi. Što se ostalih likova u romanu tiče, za jedan krimić, gotovo su zapanjujuće realno opisani i uglavnom uvjerljivo okarakterizirani.
Iako se kroz cijelu knjigu dvojica detektiva bave “drž-nedaj” teorijama i uglavnom proučavaju scenarije koje bi i sam čitatelj pretpostavio, pred sam kraj knjiga opet zabljesne. I nejasni dijelovi priče dobivaju smisao. Otkrivaju se neki mučni segmenti iz prošlosti ubijenoga i priča dobiva sasvim novu dimenziju.
Da vam ne bih kvarila užitak čitanja, reći ću vam samo da mi se Reidar Folke Jaspersen nije sviđao na početku knjige, na kraju mi se još manje sviđao i danas, par dana nakon čitanja, i dalje mi se ne sviđa. Činjenica da netko treba biti kažnjen za njegovo ubojstvo je, naravno, zakonski opravdana, no imam osjećaj da je pravda na kraju nedovoljno zadovoljena. “Zlikovci” su nedovoljno kažnjeni, “žrtve” koje, doduše, i nisu sasvim nevine, prošle su mnogo gore. Gunnstranda i Frolich su riješili slučaj i priveli krivce onome što nazivamo pravdom.
Kjell Ola Dahl je uspješno raspleo priču o ubojstvu Reidara Folkea Jaspersena, ali priča dvojice detektiva je ostavljena negdje da “visi u zraku” i dobije rasplet u novom nastavku. S nezahvalne pozicije čitatelja koji se jednim dijelom našao usred priče, ipak moram pohvaliti pisca ove knjige za uvjerljivost i domišljatost. Što se tiče dvojice detektiva, mogu se samo nadati da su njihovi privatni problemi sretno razriješeni u sljedećem nastavku.
Vrlo dobar skandinavski krimić - Ubojstvo s porukom
Vijenac, Božidar Alajbegović, 20.9.2012.
Potaknuti planetarnim uspjehom romaneskne kriminalističke trilogije Millenium Šveđanina Stiega Larssona, domaći su se izdavači bacili u istraživanje suvremene skandinavske škole kriminalističkog romana, tragajući za novom lukrativnom književnom robom, zahvaljujući čemu smo došli u priliku upoznati djela dvojice norveških majstora takovrsne literature – Joa Nesboa i Kjella Ola Dahla. Ovoga puta pozabavit ćemo se romanom žanrovskim klišejima manje sklona i u gradnji napetosti, a posebno u psihološkoj karakterizaciji likova, od Nesboa bitno uvjerljivijega Kjella Ola Dahla.
Dahlov Čovjek u izlogu klasični je whodunit u kojemu detektivski dvojac istražuje ubojstvo ostarjela imućnog staretinara čije je truplo ubojica „ukrasio“ šifriranom porukom i križevima te golo mrtvo tijelo ostavio u izlogu njegova dućana. Sjena sumnje pada na brojne članove žrtvine obitelji (25 godina mlađa supruga, dvojica braće, pisanju sklon sin), ali se lista osumnjičenika, kao i u svakom dobrom krimiću, postupno sve više širi.
U analogiji sa samom policijskom istragom ubojstva kod koje je svaki detalj od neprocjenjive važnosti, i autor se pri pisanju koristi detaljiziranjem, postižući na taj način vrlo visok stupanj uvjerljivosti. Svaka prostorija dočarana je detaljističkom minucioznošću, a hiperrealistička deskripcija prisutna je i kod psihološke karakterizacije brojnih likova, pri čemu opisi prostora i fizionomija svoju svrhu imaju i u klasnoj stratifikaciji (posebno uočljivo npr. kod likova Johnyja Stokma i njegove obitelji). Uvjerljiva karakterizacija ispostavlja se zapravo i najjačim autorovim oruđem. Podatak iz piščeve biografije o završenom studiju psihologije pokazuje se ključnim u smislu uvjerljivosti njegova rukopisa – autor je svjestan da krimić ne može biti dobar uz klimavu fabularnu arhitektoniku i događajni slijed koji nema utemeljenje u logičnoj razradi postupaka likova. Kod Kjella Ola Dahla likovi nisu tek autorove marionete već pri djelovanju čine ono što se čini logičnim s obzirom na sliku koju o njima autor posreduje. Brojne likove autor vrlo pomno karakterizira, svakoga od njih čineći punokrvnim protagonistom, te nitko ne ostaje puka figura pomicana na šahovnici fabularne kombinatorike, lišena eksplicirane, autentične i uvjerljive motivacije postupaka. Za razliku od Stiega Larssona, Kjell Ola Dahl izbjegava posezanje za bizarnostima kojima je svrha u postizanju efekta, a i uvjerljiviji je od švedskoga kolege (fabule Larssonovih romana nisu lišene neuvjerljivih slučajnosti). Kjell Ola Dahl fabulu strukturira na način postupnog otkrivanja motiva koji veći broj likova čine potencijalnim krivcima za zločin, uz istodobno uvođenje novih likova koji usložnjavaju rad detektivskog dvojca, ali i povećavaju slojevitost djela, obogaćujući roman novim silnicama (koje se tiču ne samo kriminalističke istrage nego i društveno-socijalne kontekstualizacije). Kao i u brojnim domaćim slučajevima (Pavičić, Pavličić, Tribuson, Naprta) odabrani žanr poligon je za kritičko propitivanje stvarnosti, najčešće političkim silnicama uvjetovane, uz istovremenu prezentaciju i privatnih stvarnosti likova, uvjetovanih kako događajima iz prošlosti tako i ostvarenjem žuđene projekcije budućnosti. Autor, što je dobrodošla rijetkost kod pisaca krimića, poštuje činjenicu da se romani čitaju u diskontinuitetu te vrlo mudro na početak treće trećine rukopisa stavlja dionicu u kojoj istražitelji u razgovoru s državnim tužiteljem potanko iznose sve dotad im poznate činjenice vezane uz slučaj, pružajući tako čitatelju priliku upotpunjavanja slike i temelj za samostalnu dedukciju, prije konačnoga raspleta.
Zrnca inteligentnoga humora (osobito prisutna kod prethodno spomenute dionice s državnim tužiteljem) bitno osvježavaju rukopis, dijalozi su funkcionalno iskorišteni u karakterizacijske svrhe, a autor važnu pozornost pridaje i neverbalnoj komunikaciji kao izvoru važnih informacija. Čak ni činjenica da je riječ o djelu iz serije romana s istim istražiteljskim parom u ulozi protagonista ne umanjuje mogućnost čitateljeve identifikacije jer recipijent neupoznat s prethodnim djelima iz iste romaneskne serije nije zakinut za najvažnije detalje iz životopisa protagonista. Autor pomalo robuje klišejima žanra – osamljenički životi detektivskoga para i iznenadno otkriće koje stvari pokreće s mrtve točke u smjeru razrješenja misterije – no to nimalo ne umanjuje izvrstan dojam koji Čovjek u izlogu ostavlja.
Vezano uz autorov studij psihologije, ostvarena atmosfera daleko je od pukog racionalizma, a tajne koje likovi skrivaju isijavaju emocionalnost koja, unatoč prikrivenosti, odražava njihov bogat emocionalni život. Pomno branjena ranjivost, oklopi građeni da poput tvrđave, brane naše istinske biti kako od drugih tako možda još i više i od nas samih, često su u srži najboljih djela kriminalističkoga žanra, kojima se Dahlov roman prilično približava. No cjelovitiju sliku ipak bismo dobili uvidom u još nekoliko naslova iz ove romaneskne serije, čime će nas nakladnik ovog izdanja, nadamo se, uskoro razveseliti.