Careva luda
-
Jezik izvornika: francuski
-
Prijevod: Ivana Šojat
-
Broj stranica: 468
-
Datum izdanja: studeni 2009.
-
ISBN: 978-953266120-0
-
Naslov izvornika: Keisri hull
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 205 mm
-
Težina: 565 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 9,29 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
U Carevoj ludi, remek-djelu najpoznatijeg i najcjenjenijeg dvadesetostoljetnog estonskog književnika Jaana Krossa, upoznajemo Timoa von Bocka, stvarnu povijesnu ličnost iz doba Aleksandra I., kojega je car zbog iskrenosti prognao i proglasio ludim. Naime, kako bi ispunio obećanje koje je dao caru još u djetinjstvu - da će mu uvijek govoriti istinu - taj gorljivi idealist šalje mu pismo u kojem kritizira njegovu vladavinu, no to nije istina koju car želi čuti. Roman je pisan u formi dnevnika koji vodi Timov šogor, a brojne aluzije na sovjetski režim i autorov neodoljivi humor pridonijeli su golemoj popularnosti djela u Estoniji, ali i svijetu, o čemu govori podatak da je Careva luda prevedena na dvadesetak jezika i ovjenčana brojnim nagradama.
Svoja je djela Kross pisao kako bi nadmudrio cenzuru, no fascinacija njegovim opusom na Zapadu tek djelomično proizlazi iz toga.
Doris Lessing
Nikada nisam pisao da bih pokazao kako se prave kompromisi, nego kako se može opstati njima unatoč.
Jaan Kross
Očaravajuće pitka alegorija sovjetske cenzure i ludosti idealizma.
John Bayley
Za Krossa je povijest izvor moralne inspiracije, kao i sredstvo obnavljanja nacionalnog sjećanja, stoga on osjeća moralnu odgovornost prema faktografiji.
Märt Väljataga, Vikerkaar
Najuspješniji roman velikog Estonca... majstorski suvremeno konstruiran.
Die Weltwoche
Male književnosti - Jaan Kross
ČitajMe.com, Ana Klopotan, 5.6.2014.
U sjeni knjiga sa vrha svjetskih top – lista, uglavnom pripadnika golemog anglosaksonskog književnog tržišta, tiho opstaju i one vrlo vrijedne koje često ostaju nevidljive isključivo zbog svoje pripadnosti malom tržištu i jeziku koji ponekad broji tek pokoji milijun govornika. Budući da i hrvatska književnost dijeli istu sudbinu, možda nam je lakše suosjećati s problemima malih književnosti i ponekad posegnuti za knjigama o kojima se ne govori puno, po kojima nisu snimljeni (osrednji) američki filmovi i koje nisu prevedene na mnoge jezike, pa tako često ni na hrvatski. Kroz pukotine jezične izoliranosti i indiferentnosti svjetskog tržišta poneke se takve knjige uspiju bar djelomično provući. Kada se to dogodi, vjerojatno se dogodilo s razlogom, a razlog je kvaliteta djela.
Jedan primjer autora male zemlje koji se uspio izboriti za određeni međunarodni status je nekoliko puta za Nobelovu nagradu nominiran i ujedno najprevođeniji estonski pisac Jaan Kross (1920. – 2007.). Iako rubriku o estonskoj književnosti sigurno nećemo naći u školskim čitankama, književnim časopisima ili kanonima, to nikako ne znači da nije vrijedna čitanja. Nakon godina cenzure u sovjetskom režimu, od 1990-ih doživjela je procvat i pisci, koji su dugo bili prisiljeni na šutnju, glasno su progovorili. Među njima je i Kross, od estonskih autora ujedno hrvatskoj publici i najbliži, budući da je jedini preveden na hrvatski, odnosno njegovo vrlo hvaljeno i popularno djelo Careva luda. Kao i većina njegovih knjiga, Careva luda odraz je autorove fascinacije poviješću kojoj pristupa s humorom i ironijom. Radnja, smještena u vrijeme Carske Rusije, lako se može povezati sa razdobljem sovjetskog režima u kojem je Kross odrastao. U Carevoj ludi Timo Von Bock, stvarna povijesna ličnost, održi dano obećanje caru da će mu uvijek govoriti istinu te zbog toga biva proglašen ludim i prognan.
Jedno od Krossovih ranijih vrlo vrijednih djela, nažalost još uvijek neprevedeno na hrvatski, ali dostupno u engleskom prijevodu pod imenom Treading air, također govori o povijesti, ali ovaj put mnogo bližoj Krossu. U prijevodu naslov glasi otprilike „gazeći zrakom“, a zrak je u vrijeme radnje u Estoniji bio pun napetosti i mirisa eksploziva – radi se naime o razdoblju njemačke i sovjetske okupacije Estonije u 20. stoljeću. U središtu priče je život Ulla Praenda koji sadrži mnoge autobiografske elemente, a opisan je od ranog, sretnog djetinjstva do smrti u mentalnoj ustanovi. Posebno je zanimljiva forma djela jer su Ullove priče ispričane u obliku vrlo opsežnog razgovora, svojevrsnog intervjua između Ulla i njegovog prijatelja, fiktivnog pripovjedača Jaaka Sirkela. Izmjena pripovijedanja u prvom i trećem licu te mnoge digresije čine čitanje vrlo dinamičnim i zanimljivim.
Iako obiluje mnogim povijesnim podacima i nudi uvid u estonsku povijest i kulturu, Treading air nikako nije suhoparno historiografsko štivo, već progovara o univerzalnim temama odnosa Povijesti i malog čovjeka. Naime, Ulla odlikuju iznadprosječne intelektualne sposobnosti i izvrsno pamćenje, međutim, povijesne i političke okolnosti spriječe ga da ostvari svoje potencijale. Ono što ovo djelo izdvaja od sličnih je činjenica da, iako opisuje brojne tragične posljedice velikih povijesnih događaja, Kross nikad ne traži sažaljenje ili pak nudi jeftinu sentimentalnost. Najveće odlike knjige su humor i ironija koje čitatelj pronalazi na mjestima na kojima ih nikako ne očekuje. Međutim, moglo bi se učiniti da je poanta knjige isključivo ozbiljna i pesimistična, budući da Ullo većinu života provede na beznačajnom i jednoličnom radnom mjestu u tvornici kovčega, a dio i u ludnici. Nasuprot tome, činjenicom da je dvaput odbio mogućnost bijega iz zemlje, izabrao borbu protiv okupacije i time samostalno odlučio o svojoj sudbini pokazuje da nije postao tek igračka povijesnih prilika. Je li Ullo pobijedio Povijest? Čini se da zaključak, kao i obično, ostaje prepušten čitatelju.