Ulomak iz romana "Čuvar i vuk" Niklasa Natt och Daga

U krčmi koja se zove Mir krčmar se zlobno podsmjehnuo čim je vidio Sylvana i mene na ulaznim vratima. Sylvan ga je dugo morao nagovarati da nam uopće dopusti sjesti za stol. 

Krčmar je ispitao jesu li šilinzi koje je imao u džepu pravi i htio je odmah zaplijeniti cijelu vrećicu da izravna račune od mnogih vrčeva koje je prije popio na kredit, ali nagodili smo se da nam odgodi naplatu ako obećamo da ćemo i dalje trošiti sve što imamo na njegovu robu. Sjeli smo za stol, uživali u prženom sleđu i pili koliko nam je srce htjelo.

Nakon nekoliko vrčeva povjerio sam se Sylvanu oko neprilika u kojima sam se zatekao: Jonasu Silfveru bio sam dužan mnogo više nego što sam mu mogao otplatiti. Ako me njegovi lihvari išibaju, bit će to tek nagovještaj svega onoga što ću doživjeti ako me bace u dužnički zatvor u kojemu će moja mladost i ljepota propasti. Začudio sam se kada je Sylvan prasnuo u smijeh: "Kristofere Blixe, zar ništa ne znaš o anatomiji zaduživanja?" Sylvan je položio ruke na moja ramena. "Slušaj me, Kristofere, podučit ću te nečemu o životu u velegradu, a neznanje ćemo ti oprostiti jer si došljak." Moje su oči postajale sve veće dok je govorio.

Ono što mi je Rickard Sylvan objasnio bila je nepogrešiva metoda ne samo za preživljavanje, već i za uživanje u životu. Kao što ti sigurno znaš, sestro, samo je pitanje vremena kada će osoba kod koje se siromah zadužio sve prijaviti gradskom sudu, a onda se tom jadniku radi otplate duga uzme sve što posjeduje. Ako njegovo vlasništvo nije dostatno da podmiri vrijednost zajma, nesretnika bace u pritvor i tamo ga izgladnjuju sve dok njegovi bližnji i najdraži ne uspiju skupiti dovoljno novca da ga oslobode. "Umjetnost", šaputao je Sylvan, "leži u tome da se nikada ne zadužiš previše kod istog 'dobročinitelja'! Recimo da si uzeo dva talira od Jonasa Silfvera. Naravno da mu ih ne možeš otplatiti jer si ih odavno već potrošio na životne potrebe poput vina, žena i zabave. Stoga trebaš otići nekom drugom poznaniku i posuditi od njega četiri talira te se naći sa Silfverom da se dogovorite oko otplate. Platiš mu možda jedan talir uz obećanje da ćeš mu uskoro dati više, i koliko ti onda, Blixe, talira ostane na raspolaganju?" – "Tri talira!" zatreperio sam. – "Tako je, Kristofere, i tu formulu ponavljaš. Dokle god si okružen širokogrudnim društvom, uvijek će ti biti dobro jer ćeš uvijek novim zajmovima djelomično otplaćivati stare." Sylvan mi namigne i iz šale me poljubi u obraz. "Tako se to radi u velegradu, brate Blixe! Živjeli, za nove prijatelje koje ćemo možda još večeras upoznati i čija će te darežljivost brzo spasiti od Silfverovih grubijana!" – "Živio majstor Sylvan!" zaviknuo sam možda i glasnije nego što sam namjeravao, zbog čega se krčmar namrštio, i iskapio svoj vrč.