Čitateljski svijet Tisje Klajković Braić

Njezine su karikature postale viralni hit. Prizori iz svakodnevice, duhovite i tople sličice iz (bračnog) života, momenti u kojima se svatko može prepoznati… I prije nego što je krenula na Facebooku objavljivati svoje karikature, Tisja Kljaković Braić bila je poznata slikarica, a objavila je i odličnu zbirku priča U malu je uša đava koja (uglavnom) govori o tome kako je bilo odrastati u Splitu osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Kada ne slika, ne crta ili ne piše – Tisja čita. Mediteran i opušteni pristup životu kao i topla nostalgija za nekim prošlim, nevinijim vremenima jednako su prisutni u njezinim radovima, ali i u onome što je privlači i inspirira, u knjigama koje su je izgradile.

Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

To je bio Šegrt Hlapić. Izdanje iz pedeset i neke, slučajno pronađeno u kućnoj biblioteci. Vlasništvo moga tate, tada osnovca…

Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Knjiga koja je na mene ostavila golemi trag je knjiga Momčila Popadića Živit u strpljenstvu ili Momo, zašto se kriviš koja tada kada je izašla nije postigla zasluženi uspjeh, a meni se kao djetetu usjekla u pamćenje. Izgleda da tada nije bila moderna ta jednostavnost kojom je pisana. Danas se na nju sasvim drukčije gleda i dobila je mjesto koje zaslužuje. Ona me na neki način inspirirala da napišem svoju knjigu U malu je uša đava.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Sve što u sebi sadrži svjetleće efekte, let na druge planete, ubojstva… nije za mene. Dogodila se čitava plejada domaćih pisaca koje volim kao što su Boba Đuderija, Tanja Mravak, Suzana Matić… Sve one lajkaju moje slike, pa ih moram voljeti. Jedan crnogorski slikar je rekao – "Tko ne voli moje slike, ne volim ni ja njega." Očajno zvuči, ali je tako :)

Što trenutačno čitate?

Muž mi je kupio Balaševićev Kalendar mog detinjstva.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Ono što uvijek prevrćem i čitam su Arsenove pjesme, one su kao neka uputstva za slike. Dovoljno je samo slijediti upute melankolije, Mediterana, čežnje. I blagog kolorita.

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

Pa upravo ona s početka, Popadićev Živit u strpljenstvu ili Momo, zašto se kriviš. Sitnice, ono svakodnevno, pomalo neprimjetno i naizgled nevažno. To je ono što je meni bitno, staviti svakodnevicu na pijedestal.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Čitanje je za mene prvenstveno opuštanje. Samoća i isključen wi-fi. To je postalo luksuz.

Imate li najdraže Frakturino izdanje?

Od svih Frakturinih naslova meni su najdraže Mosorove knjige. Mosor je mojoj knjizi dao ime i bio mi je velika potpora. Njegov način pisanja blizak je mome i tu smo se našli. Dijelimo tu nostalgiju koja je obilježila sve njegove knjige.

Možete provjeriti i što čitaju Slavenka Drakulić, Darko Rundek, Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara, Krešimir Sučević-Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; novinar Domagoj Novokmet, voditeljica i glumica Iva Šulentić, prevoditeljica Ana Badurina, spisateljica Francesca Melandri, Domagoj Jakopović - Ribafish…