Čitateljski svijet Slavenke Drakulić

Svaka je nova knjiga Slavenke Drakulić događaj, minisenzacija. Jedna od naših najpoznatijih i najprevođenijih spisateljica nakon nagrađivanog se romana Mileva Einstein, teorija tuge vratila kratkoj priči i napisala izuzetnu zbirku priča, intimnu i emotivnu knjigu u kojoj kroz 16 priča progovara o međuljudskim odnosima, o relacijama između roditelja i djece, o odlascima, nestancima, zaboravnosti, bolesti, sramu i boli, o najdubljim osjećajima o kojima se ne usuđujemo progovarati.

Posve je jasno da pisanja bez čitanja nema niti ga može biti, a u malom smo razgovoru provjerili kakav je odnos Slavenke Drakulić i knjiga koje voli i koje na nju utječu.

Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

Ne, ali se sjećam prve knjige koju sam posudila u knjižnici u Zadru. Završila sam prvi razred OŠ Voštarnica i mama me upisala u knjižnicu. Posudila sam knjigu, ustvari slikovnicu U laži su kratke noge. Vjerojatno se toga događaja sjećam jer je upis u knjižnicu bio za mene veliki događaj. Od tada sam barem jednom tjedno odlazila tamo i vraćala se s naramkom knjiga.

Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Bojim se da ne postoji jedna jedina knjiga, mislim da se to mijenja s godinama i interesima koje razvijate. Tako da je teško govoriti o najdražoj knjizi.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Ne, nemam. Kao komparatist naučena sam čitati strane autore, u prijevodu, u originalu ili na engleskom (zato jer su nove e-knjige na Kindleu puno jeftinije). Ipak, bez obzira na razvoj tehnologije i trenutačnu dostupnost e-knjige, postoje i dalje one koje želim imati u svojoj biblioteci. Možda bih izdvojila neke knjige koje uvijek mogu ponovo čitati i čitam ih, Svilu, škare  Irene Vrkljan i Cara Rysszarda Kapuscinskog.

Što trenutačno čitate?

Čitam upravo objavljenu knjigu Rajka Grlića Neispričane priče, rekla bih iznenađenje sezone. Zanimljivo, inspirativno i dobro napisano štivo.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Moram reći da me ljudi rijetko pitaju što čitati. No ipak, kad bi me pitali, rekla bih da čitaju Irenu Vrkljan, Marguerite Duras, Annie Ernaux, Ryszarda Kapuscinskog, Jana Grossa, Christophera Browninga, Danila Kiša, Zeruyu Shalev, Marthu Gellhorn, Timothyja Snydera... a ima ih još puno.

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

To nikako ne bi mogla biti jedna knjiga jer i sama pišem i romane i eseje i priče i reportaže... Recimo, jako volim Bol  M. Duras, ali i dnevnike Viktora Klemperera.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Vjerujem da pisci vežu čitanje uz sve to, ali najviše uz – pisanje. Nemoguće mi je ne čitati.

Imate li najdraže Frakturino izdanje?

Nemam jer Fraktura izdaje toliko dobrih knjiga. Jedini je problem odabrati i pročitati ih.

Možete provjeriti i što čitaju Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara, Krešimir Sučević-Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; novinar Domagoj Novokmet, voditeljica i glumica Iva Šulentić, prevoditeljica Ana Badurina, spisateljica Francesca Melandri, Domagoj Jakopović - Ribafish, Darko Rundek...