Čitateljski svijet Vladimira Šagadina

Bilo bi posve nemoguće svesti Vladimira Šagadina na samo jednu funkciju, na samo jednu rečenicu. On je televizijski voditelj kojem je to bio samo usputan posao i nastavak borbe protiv gluposti satirom u drugom mediju, uspješan novinar, duhoviti ilustrator, izuzetno kreativan grafički dizajner, nakladnik, zaljubljenik u glazbu i sport, ali prije svega u strip i književnost.

Od mnoštva svojih interesa koji ga određuju i ispunjavaju Šagadin na prvo mjesto stavlja čitanje. Od čitanja sve počinje, čitavi su svjetovi izgrađeni samo od slova.


Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

Nema šanse da se sjetim. Oduvijek nam se čitalo i čitali smo sami. Naime, odrastao sam u obitelji enigmata, u gomili knjiga. Kad sam se kao dijete išao igrati kod prijatelja, čudio sam se zašto knjige na polici drže u – jednom redu?!

Čudno, ali se jako dobro sjećam prve knjige koju sam kupio! Prošao sam s odličnim na kraju prvog razreda i djed mi je dao novčanicu od 500 dinara (zelenkasta, s Teslom). Bilo je to tad pristojna lova. Kupio sam si knjigu Najljepše bajke svijeta, veliku i lijepu knjigu s odličnim ilustracijama. Imam je i danas.

 Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Najdraža knjiga mi je strip Grendel od Eddyja Biukovića i Darka Macana koji je kod nas objavljen kao Ponos vragova. Imam ga u nekoliko izdanja, a čitam ga barem jednom svake godine. Kao da se želim podsjetiti i ne zaboraviti nešto, nisam siguran što. Za mene je riječ o generacijskom znamenu, totemu u kadrovima.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Ako je žanr u pitanju: SF i krimić. Obožavam skandinavske, "odgovorne" krimiće (Kepler, recimo), ali i cinične američke autore (znaju li ljudi koliko je Raymond Chandler sjajan pisac?!). Što se SF-a tiče, Frank Herbert i njegova Dina mi puno znači, zatim bilo što od Ursule Leguin ili Stanislava Lema. Ne mogu ne spomenuti Philipa K. Dicka i William Gibsona, ja ih više gledam kao self-help priručnike :).

Što trenutačno čitate?

Tomica Bajsić: Nevidljivo more. Rajko Grlić: Neispričane priče. Mike Mignola: Hellboy 1.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Ne ide to baš tako. Naime, ljudi me često pitaju koji strip da kupe sebi ili nekom drugom. A za to je potrebno znati što taj netko voli od glazbe, filmova, ima li neki izraženi hobi ili interes. Što pije? Gdje izlazi? Za koga navija? Tek tad se mogu izdvojiti neki stripovi koji ulaze u uži izbor. Za pisanje knjiga, kao i za preporuke knjiga morate puno čitati.

Inače, vidio sam ljude koji hodaju okolo i preporučuju tu jednu knjigu, najčešće svetu... Mene njih strah.

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

Huh. Ajmo ovako: moj ukus možete najbrže shvatiti ako pročitate strip Transmetropolitan od Ellisa i Robertsona. Ima pet knjiga sveukupno, ali bit će dovoljno prvih 50 stranica prve knjige.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Ništa me ne može tako odmoriti, uzbuditi, oplemeniti i izliječiti kao čitanje i dobra knjiga. Siguran sam da je upravo knjiga kao predmet – najveći domet čovječanstva. Zasad.

Imate li najdraže Frakturino izdanje?

Dvije knjiga priča Zorana Pilića: Nema slonova u Meksiku i Kad su Divovi hodali zemljom. Kad čitam Pilićeve priče, pomislim da nema bolje literature od dobre kratke priče. Kraljevska disciplina.

Foto: Igor Soviček

Možete provjeriti i što čitaju Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara, Krešimir Sučević-Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; novinar Domagoj Novokmet, voditeljica i glumica Iva Šulentić, prevoditeljica Ana Badurina, spisateljica Francesca Melandri, Domagoj Jakopović - Ribafish, Darko Rundek...