Odlomak iz knjige O roditeljima i djeci Jorgea i Demiána Bucaya

Ovdje se valja prisjetiti mudrosti kralja Salomona o kojoj se govori u Starom zavjetu u Prvoj knjizi o kraljevima. Salomon je bio sin kralja Davida, a kad je na njega došao red, postao je kralj Izraela. Govorilo se da je bio najmudriji od svih ljudi i zato, kad bi među njegovim podanicima došlo do razmirice i sukoba, svi bi pohrlili k njemu uzdajući se da će njegove riječi iznova uspostaviti mir. Tako se jednom zbilo da su dvije majke rodile svaka svoje dijete, no jedno je po­ živjelo, a drugo umrlo po porodu. Obje su tvrdile da su majke živog djeteta i tako su došle i do Salomona.

Mudri ih je kralj saslušao i, uvidjevši kako svaka od njih ustrajno tvrdi svoje, rekao:

“Dosta je vike i plača! Donesite mi mač, budući da obje tvrde isto, presjeći ću dijete napola i svakoj ću dati po pola djeteta.”


“Neka bude tako”, rekla je prva žena, “ali ona neće dobiti mog sina.”

“Ne!” povikala je druga. “Stanite! Ne sijecite ga. Dajte joj ga.”

Tad je Salomon naklono pogledao drugu ženu i pokazujući na nju, rekao stražaru:

“Predajte dijete ovoj ženi: ona je majka.”

Ustaljeno je vjerovanje da se Salomon poslužio nekom posebnom vještinom kako bi “otkrio” koja je prava majka, a koja varalica. Ja pak radije vjerujem da se Salomon nije vodio detektivskim instinktom, već iskonskom mudrošću (uistinu, za Salomona se kaže da je bio mudrac, a ne lukavac...). Dakle nije riječ o pretpostavljanju da će prava majka radije izgubiti dijete negoli mu nauditi, već o shvaćanju da ona koja ga radije gubi (ma koja od njih dvije to bila) ta jest istinska majka i to upravo zbog toga. Ta žena znači postaje majkom kad odlučuje da će ga radije predati negoli ga osuditi, dok druga odustaje od majčinstva ako ga radije želi mrtva negoli da pripadne drugoj. Što se mene tiče, biološka majka može biti i ona koja se slaže da ga presjeku, u kojem slučaju Salomonova presuda možda ne odgovara “istini”, ali svakako je odabrao ženu koja više voli dijete. To je čini njegovom istinskom majkom.

Priča se kako su se u jednom malom selu blizu Halema pred mjesnim starješinom (koji je ujedno bio i upravitelj i sudac) pojavile dvije žene koje su obje tvrdile da su majke dječaka koji je napušten pronađen pokraj rijeke.

Čovjek nije bio pretjerano mudar, ali pročitao je u Bibliji priču o Salomonu i odlučio utjeloviti mudraca nad mudracima.

“Dosta rasprave”, rekao je.

Kako nije imao ni sablje ni oružnika, poslao je po mesara koji jedini može sprovesti u djelo ono što je naumio naložiti.

Kad je čovjek stigao, naredi mu bez ikakva uvoda: “Prereži dijete napola i daj polovicu svakoj ženi.”

Žene su se izbezumljeno pogledale, a cijelo selo je zanijemjelo. Samo se mesar, svjestan što se od njega očekuje, pobunio:

“Kakva ludost... Kako mogu dijete prerezati na­pola? Jeste li poludjeli? Ne dolazi u obzir!”

Starješina se zadovoljno nasmiješio. Ustao je i pompozno izjavio:

“Riješen slučaj!... Mesar je majka!”

Šalu na stranu, sažimajući sve rečeno možemo zaključiti da je roditeljstvo stanje koje se gradi (onako kako se gradi grad) temeljem odluke, uloge koja se igra i potvrđuje na djelu: nije tu riječ o činovima i medaljama na koje si slučajno nabasao i koje tek nosiš na rukavu ili na džepu odore.