Brutalni rat na "civiliziranom" sjeveru

Premda možemo imati dojam, na temelju uobičajene percepcije Skandinavije kao najnaprednijeg dijela kontinenta na kojem živimo, da je sjever Europe civilizacijski svjetlosnim godinama udaljen od barbarskog juga, još prije samo jednog stoljeća ondje je bilo vrlo dinamično. Zemlja koju danas znamo kao Finsku šesto je godina bila istočni dio Švedske, tada moćne europske nacije. Potom, početkom 19. stoljeća, Švedska gubi Finsku, koja postaje Veliko Vojvodstvo u sklopu Ruskog Carstva, a nakon svrgavanja Romanovih 1917. u Finskoj izbija građanski rat.

Dvije strane, "crveni" i "bijeli", u kratkom su krvavom sukobu imale pomoć izvana, nije teško pogoditi čiju: rusku na strani crvenih, a njemačku na strani bijelih. Obje su strane počinile zločine, a krvoproliće se nastavilo i nakon pobjede bijelih, odmazdom izazvanom zastrašujućom osvetoljubivošću. Posljedice rata bile su tragične: u mnogim je obiteljima nastao duboki raskol, sin se borio protiv oca, braća su se našla na suprotnim stranama bojnog polja, a čak i nakon 95 godina u Finskoj se nevoljko govori o tome što se stvarno tada događalo.

U kratkom predahu između ratova, neposredno prije Drugog svjetskog rata, Helsinki se ipak činio ugodnim mjestom za život i upravo onamo Kjell Westö smješta svoj Privid 1938. U ovom romanu, koji ima sve karakteristike trilera, prati priču odvjetnika Claesa Thunea koji kao svoju tajnicu zapošljava Matildu Wiik, šutljivu ženu koja u novčaniku nosi sliku Caryja Granta u kupaćim gaćicama i sanja o boljem životu. No u njoj se krije i gospođica Milja, kao podsjetnik na davne strahote koje je preživjela. Dovoljni su jedan glas i nekoliko riječi da je vrate u vrijeme kad je u logoru jela kruh pun ljuščica zobi koji su zato nazivali kruhom bodljikave žice.

Uskoro započinje vezu s Kapetanom, prijateljem svojeg šefa Tunea, koji i ne sluti tko se krije u strogoj četrdesetogodišnjakinji brižljivo manikiranih noktiju. Ovo je tek jedna od priča koje tvore mrežu sudbina cijelog niza likova izvrsnog romana koji se čita i kao napeti triler i kao obiteljska saga. Pa otuda i sljedeća napomena: kad čitate ovakav roman, a "profesionalni" ste čitatelj/urednik koji mora pronaći i poneku nelogičnost ili pogrešku, posao može postati dosta težak. Jer, kako spriječiti da vas priča ponese u tu 1938., pa se morate zaustaviti da prebrzo ne grabite prema kraju da saznate kakva je sudbina zadesila kojeg junaka, u kojem se smjeru koja priča odvila i može li ijedna od njih imati nekakav happy end.

I, uostalom, što bi to bio happy end u takvim povijesnim okolnostima? Inače, Privid 1938. pripada, uz također na hrvatski preveden roman Ovuda smo nekada hodali, seriji od pet epskih romana o Helsinkiju tijekom 20. stoljeća koji su Kjella Westöa, finskog pisca koji piše na švedskom, proslavili i izvan skandinavskih okvira. To nije ništa čudno... Uostalom, kako je napisao jedan švedski novinar u svojoj recenziji, čovjek postane barem malo pametniji dok ga čita.

Iva Karabaić, urednica