Pjesnikinja Monika Herceg bira (i čita!) za vas.

Svaki tjedan ćete na ovome mjestu moći poslušati dvije pjesme koje je iz Frakturinih zbirki poezije odabrala i pročitala Monika Herceg, pjesme koje su u nekom odnosu s ovim što svi proživljavamo posljednjih tjedana...

 

Ono što i inače radiš

 

Ostavljaš dojam da imaš i kad nemaš,

čeljust je očvrsla, ne daš

I za to se nađe riječ,

majstorsko vriskanje

 

A nije li moguće da je bilo

naprosto

hranjivo

plakanje

I kome je bilo jestivo

to glasno

nebo ispod nepca

Moglo bi biti

Kaznit će se putnik za lutanje bez strasti

Preuzme tijelo, prorajta čulo po čulo,

a malo je to za razdijeliti,

udvostručiti se ne može, za tu i tamo,

sitniš je to, nosačima naših duša

doplatiti ne možeš,

ne prodaju i ne kupuju, odnose

i odnose, i još im je malo


Iz zbirke Dobri za sve Sonje Manojlović

 

 

 

 


Nebo

 

Jebe se nebu!

 

Nebo je uvijek isto

iz sata u sat

potpuno drugačije.

 

Bastioni nacionalizma!

 

Oblaci —  najtvrđa pojava

 u stalnim svađama na nebu

u neprestanim pregovorima

tisuću bezrazložnih usluga:

 

oprostite

 samo malo

izvolite

hvala lijepa

moje je isto što i naše

a naše završava negdje

ni sam ne znam

gdje počinje njihovo

 

 

nebo je besplatno

 pa se oblak zabunio

u vezi točnog trenutka vlastite smrti.

 

Pala je kiša — grupni seks oblaka.

 

Čak je i voda

preteška za nebo

no nebo nije briga

 jer je uvijek isto

 iz sata u sat

potpuno drugačije:

 

zlatno plavi jezik neba

liže vrh

neke zgrade u San Franciscu

licem mazi

glavu Kančendžunge.

Nebu je svejedno

jer boravi posvuda istovremeno

pa ne postoji dio Zemlje

koji ne bi imao nebo.

 

Samo što nebo misli

da ne postoji dio njega

 koji ne bi bio privezan za Zemlju

ali baš ga briga

zato što je muško

u većini jezika nebo je — žena.

 

Na globalnoj razini

nebo je dvospolno

 polimorfno

ambidekstrozno

višeslojno

polikromno

uvijek isto iz sata u sat

potpuno drugačije.

 

Iz zbirke Padajući izbornik Aleksandra Hut Kona

 

 

Foto: Tanja Draškić Savić