Pjesnikinja Monika Herceg bira (i čita!) za vas.

Svaki tjedan ćete na ovome mjestu moći poslušati dvije pjesme koje je iz Frakturinih zbirki poezije odabrala i pročitala Monika Herceg, pjesme koje su u nekom odnosu s ovim što svi proživljavamo posljednjih tjedana...

Tomica Bajsić: Ljubav

 

Uistinu, ljubav je misterij,

kao i sve stvari u kretanju.

Za korak brža od otkucaja srca

I često izvan dohvata, van vida,

iako pulsira iznutra.

 

Proširiva ili ugasiva, zračna

ili teška poput sidra na dnu mora,

bježi spoznaji, i lako odluta.

 

Svjetionici – iako danas automati

koji nas mogu navesti na pogrešni trag

dobrodošli su na putu kao orijentiri

ili bar sjećanje na ljubav, nevidljivu točku

preko koje se križaju sve linije

naših života.


Iz zbirke Nevidljivo more.

 

Marko Pogačar:  Nekad se sretnu svjetovi

 

Nekad se sretnu svjetovi.

 

stopalo pronađe papuču,

 koža se naježi, ključ klizne u bravu.

 

bijela zvijer ljubavi posrne

pred snom koji nas dijeli od mrtvih.

 

ponekad sunce zaposjedne tvoje oči

nalik na mrenu i svjetlost prejaka, slična

onoj iz priča koje treba zaboraviti

sruči ti u grlo omču jezika

u koju namamiš golubove.

 

ponekad se raskopčaš,

sasvim i suviše rijetko,

otvoriš se i pogledaš u sebe.

 

iznutra iskoči mačak,

odavno pokojni predsjednik općine

i bog postane prljav i nepogrešiv.

 

nekad se probudiš noću.

tumaraš predsobljem obasjan besmrtnim

programom TV prodaje,

zapneš o stolić i bol ti sune uz kičmu;

tako naučiš razliku

teorema i sveopće prakse susreta.

 

nekad se, svejedno, sretnu svjetovi.

netko opsuje, netko se zagrcne, netko izvuče čep.

nešto zasvijetli,

 

i sve se desi.

 

Iz zbirke Zemlja Zemlja.