Novosti

  1. Govor Olge Tokarczuk povodom dodjele Nobelove nagrade za književnost

    Govor Olge Tokarczuk povodom dodjele Nobelove nagrade za književnost

    Slavodobitnica književne Nobelove nagrade 2018.

     

    ŠVEDSKA AKADEMIJA

     

    Tankoćutni narator

     

    1.

    Prva fotografija koju sam svjesno doživjela fotografija je moje majke, još prije no što me rodila. Fotografija je, nažalost, crno-bijela, zbog čega se gubi puno detalja, ostaju tek sivi obrisi. Svjetlost je meka i kišna, vjerojatno proljetna, i zasigurno se ulijeva kroz prozor, održavajući sobu u jedva zamjetnom sjaju. Mama sjedi za starim radiom, onakvim kakvi su imali zeleno oko i dva regulatora – jedan za podešavanje glasnoće, drugi za traženje postaje. Taj je radio potom postao pratitelj moga djetinjstva i od njega sam saznala za postojanje svemira. Okretanje bakelitnoga gumba pomicalo je delikatne pipce antena i u njihov su doseg dospijevale različite postaje – Varšava, London, Luksemburg ili Pariz. No ponekad bi zvuk zamirao kao da su između Praga i New Yorka, Moskve i Madrida, pipci antene nailazili na crne rupe. Tada bi kroz mene prošao drhtaj. Vjerovala sam da mi se kroz taj radio javljaju sunčevi sustavi i galaksije koje mi među praskanjem i šumovima šalju poruke, a ja ih ne umijem odgonetnuti.

    Više
  2. Sine Kamilo, nema mi djeteta

    Sine Kamilo, nema mi djeteta

    Svi znate kakva je naša tetka Kata, više je u životu vremena provela u crkvi nego u kuhinji i češće se s Bogom razgovarala nego s nama svima zajedno, ali ovu priču ne znate. Tako, lijepo, ne znate, jer sam je sve ove godine prešutio, da se ne biste zezali na tetkin račun i da ne bi tko rekao da je tetka luda. Znam ja i vas kakvi ste, ne trebate mi govoriti, i pametnije od nje ste znali budalama načiniti.

    Više
  3. San Francisco, 2001.

    San Francisco, 2001.

    Na svijetu postoje lijepi gradovi, a postoje i izuzetno lijepi gradovi. San Francisco je takav gušt nakon kojeg se više nikamo ne želiš vratiti. Čak je i samo Alcatraz toga vrijedan! A Zlatna vrata? A prava vrata, kineska, u Chinatownu? San Francisco – to je liberty, beat, to su stari hipiji, glazba Zapadne obale, to su gejevi. Pyotr Vail potpuno točno piše da je San Francisco – Zapad. Zapadnije od njega samo je Istok.

    San Francisco je City Lights ili Ferlinghetti. San Francisco Ferlinghetti.

    Sve u svemu, to je vesela tužna priča – moj nesusret s Lawrenceom Ferlinghettijem.

    Počevši u listopadu, zatrpao sam mejlovima adresu njegove knjižare (u redu, nazovimo je po našem – Svjetla velikoga grada!) da se nadam da ću u prvim danima travnja biti u San Franciscu s njegovim zlatnim vratima. Bi li me primio na pola sata? Bi li pristao odgovoriti na nekoliko mojih pitanja? Popiti šalicu espressa? Fotografirati se? Popušiti malo trave? Ali nije bilo nikakvog odgovora na moje periodične mejlove.

     

     

    Više
  4. Wittgensteinovo financijsko samoubojstvo

    Wittgensteinovo financijsko samoubojstvo

    Je li uistinu svjestan razmjera svoje odluke? Je li s bratom i sestrama razgovarao o tome? Zar ne bi još jednom želio razmisliti o toj odluci? Ne, ne želi. "No, dobro", uzdahnuo je obiteljski bilježnik. "Vi ste dakle čvrsto odlučili počiniti financijsko samoubojstvo?" To bi se zaista moglo tako nazvati. Wittgensteinova je odluka konačna. Umjesto da oklijeva, još uvijek odjeven u bijelu poručničku odoru, nekoliko je puta izričito zahtijevao potvrdu da ne postoji nikakva rupa, nikakva posebna klauzula kojom bi se ta odluka dala poništiti i da će se svojim potpisom jednom za sva vremena i neopozivo riješiti cijelog svog imetka. Bilo je to financijsko samoubojstvo, kao što je već rečeno.

    Nije prošlo ni tjedan dana otkako se vratio u Beč. Upravo se vratio kući kao jedan od posljednjih časnika iz talijanskog zarobljeništva. A sada je, 31. kolovoza 1919., sjedio u otmjenoj bečkoj kancelariji i prenio svu svoju imovinu, čija bi protuvrijednost danas iznosila nekoliko milijuna eura, na svoje starije sestre Herminu i Helenu te svog starijeg brata Paula. Beč, nekoć ponosna carska prijestolnica, sada je glavni grad majušne alpske republike koja je upravo bankrotirala i prvog ljeta po završetku rata bila na putu u potpuno rasulo. Većina stanovnika Austrije se naočigled katastrofe koja se spremala izjasnila za pripojenje Njemačkoj, koja je također bila pred raspadom. Ali pobjedničke su sile to odbile. Tog je ljeta 96% austrijske djece bilo pothranjeno. Cijene prehrambenih proizvoda eksplodirale su zbog inflacije. Tečaj je u stalnom padu, a s njime propada i ćudoređe u gradu. Stare hijerarhijske strukture Habsburškog Carstva potpuno su se urušile, a nove institucije još uvijek ne funkcioniraju onako kako bi trebale. Ništa više nije kao nekoć. Tijekom ratnih godina i tridesetogodišnji Ludwig Wittgenstein postao je sasvim druga osoba.

     

     

    Više
  5. Fraktura na Interliberu 2019.

    Fraktura na Interliberu 2019.

    Volimo Interliber!

    Najveći domaći sajam knjiga prilika nam je da predstavimo ono što smo radili cijelu godinu. Volimo se družiti s našim čitateljima, volimo ih upoznavati i veseli nas povratna informacija o onome što im se sviđa u našim izdanjima i što od nas očekuju. Ispunjava nas razgovor o knjigama. Posebno nas obraduje kada nekome otkrijemo knjigu koja se podudara s njegovim čitateljskim ukusom, naslov koji bi inače možda propustio.

    Ove godine možete nas pronaći na istome mjestu kao i prošle godine – u paviljonu 5, na štandu 6 C!

    Kao i svaki put dosad, na našem štandu čeka vas izbor najbolje beletristike i publicistike, niz naslova koji zaslužuju središnje mjesto svake police s knjigama, ali pripremamo i neka interliberska iznenađenja.

    Više
  6. Budimpešta, 1999.

    Budimpešta, 1999.

    Živio sam na ovom svijetu čak trideset devet godina prije nego što sam jednog dana stigao u Budimpeštu. To nikako nije valjalo, toliko živjeti, a nikad ne biti u Budimpešti. Ni u Budimu, ni u Obudu, pa ni u Pešti. I to unatoč činjenici da je upravo u njoj rođena moja baka Marija Vojcehivna Moroz!

    Dobro, moja baka nema s ovim nikakve veze, pogotovo jer je njen otac napustio Budimpeštu dva mjeseca nakon njena rođenja, kada mu je umrla supruga, moja nepoznata prabaka. Ali za Budimpeštu sam imao i važnije razloge, kao na primjer Dunav. Kako sam mogao toliko dugo i tvrdoglavo ignorirati ovaj grad s Dunavom u sredini!

    Više
  7. Nagrada "Zvonko Milković" za Davora Šalata

    Nagrada

    Pjesnik, književni kritičar i esejist Davor Šalat prvi je dobitnik novoutemeljene nagrade Zvonko Milković za najbolju knjigu pjesama s intimističkom i/ili zavičajnom tematikom u jednogodišnjem razdoblju. Nagrada mu je dodijeljena 23. listopada 2019. u Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu, koja je, uz Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, osnivač nagrade.

    Nagrada nosi ime po hrvatskom pjesniku Zvonku Milkoviću, često nazivanom "najvaraždinskijim" pjesnikom, prema nekim kritičarima najintimističkijem hrvatskom pjesniku 20. stoljeća.

    Na natječaj je pristigla trideset jedna pjesnička zbirka, a prosudbeno povjerenstvo, koje su činili Mario Kolar, Lada Žigo i Ernest Fišer, jednoglasno je odlučilo nagradu dodijeliti Šalatu za zbirku pjesama Zvijezde, davna lica spašenih.
    U uži izbor ušlo je još šest pjesničkih knjiga: Havana blues Tomislava Marijana Bilosnića, Nebeski grafiti Dunje Detoni Dujmić, Lovostaj Monike Herceg, Žene iz Altamire Mateje Jurčević, Vesmir, dalečina, ti Zdenke Maltar te Ranije Damira Radića.

    "Nagrada 'Zvonko Milković' dodijeljena je Davoru Šalatu jer se njegova zbirka uklapa u intimističku tematsku skupinu. Tvori osebujan, autohton pjesnički smjer čije su intimističke koordinate vrlo jasno definirane, a osim njih ima vrlo jasne 'kozmičke koordinate' i mislim da svijet poezije koji gradi Šalat današnjoj poeziji i čovjeku treba", objasnio je predsjednik prosudbenog povjerenstva Mario Kolar.

     

    Više
  8. Baraba ili Isus?

    Baraba ili Isus?

    Izlaganje fra Drage Bojića s predstavljanja romana Evanđelje po Barabi književnika Josipa Mlakića, održanog u Uskoplju/Gornjem Vakufu 20. listopada 2019., u sklopu manifestacije Uskopaljske jeseni.

    Metafora srušenog hrama, kojim završava Evanđelje po Barabi, pozivajući se na Isusovo proročanstvo, slika je porušenih i razvaljenih života, individualnih i kolektivnih nesreća, slika koja na stravičan način pokazuje ljudsku sklonost prema razaranju i uništavanju drugoga, mračnu stranu religija i politika koje se prelamaju preko ljudskih života. Pitanje koje se diskretno provlači kroz cijeli ovaj roman, i koje se ne tiče samo kršćana i vjernika, nego  svakog čovjeka i njegovog temeljnog stava i opredjeljenja, glasi – nasilje ili mir, zlo ili dobro, Baraba ili Isus?

    Više
  9. Nagrada Planeta za Javiera Cercasa

    Nagrada Planeta za Javiera Cercasa

    Španjolski pisac Javier Cercas, autor hrvatskim čitateljima dobro poznatih romana Zakoni granice, Prevarant, Anatomija jedne pobune, Brzina svjetlosti i Salaminski vojnici, gost Festivala svjetske književnosti 2014. i prošlogodišnjeg programa Filozofskog teatra u zagrebačkom HNK, osvojio je najvažniju španjolsku književnu nagradu Planeta za roman Terra Alta.

    Nagrada je Javieru Cercasu dodijeljena 15. listopada u Nacionalnom muzeju umjetnosti Katalonije (Museu Nacional d'Art de Catalunya) u Barceloni. Ove godine na šezdeset osmi natječaj za nagradu Planeta pristigla su 564 romana. Od 1952. godine nakladnička kuća Grupo Planeta, u čijem će izdanju uskoro izaći Cercasov nagrađeni roman, ovu nagradu dodjeljuje najboljem romanu napisanom na španjolskom jeziku. Financijski gledano, riječ je o drugoj najvrednijoj književnoj nagradi na svijetu, nakon Nobelove nagrade za književnost: dobitniku pripada 601.000 eura. 

    Neki od dosadašnjih dobitnika nagrade Planeta su Jorge Zepeda Patterson, Javier Sierra, Dolores Redondo, Eduardo Mendoza, Fernando Savater, Juan José Millás, Álvaro Pombo, Lucía Etxebarria, Mario Vargas Llosa, Manuel Vázquez Montalbán...

     

    Više
  10. Dvije Nobelove nagrade za Frakturine autore

    Dvije Nobelove nagrade za Frakturine autore

    Olga Tokarzcuk i Peter Handke pisci su koje je danas Švedska akademija proglasila dobitnicima za 2018. i 2019. godinu.

    Najznačajnijoj i najprevođenijoj suvremenoj poljskoj spisateljici Olgi Tokarczuk, koja je prošle godine na Festivalu svjetske književnosti zagrebačkoj publici predstavila svoj iznimni roman Knjige Jakubove, ovo je priznanje dodijeljeno za 2018. godinu, a Peter Handke, austrijski pisac itekako poznat hrvatskim čitateljima,dobio ga je za 2019.

    Više

Stavke 1-10 od 175

Prikaži po stranici