Novosti

  1. Slobodan Šnajder o Lászlu Végelu: Magic Mystery tour kao putovanje kroz vrijeme

    Slobodan Šnajder o Lászlu Végelu: Magic Mystery tour kao putovanje kroz vrijeme

    Čitajući Lászla Végela 

    S nemalim čuđenjem slušam kako se danas posvuda govori o "veselim šezdesetim" s istom onom samorazumljivošću s kojom se nekada govorilo o "ludim dvadesetim". Sedamdesete godine su prijelazne, osamdesete apokaliptične, devedesetih, otud, više nema. Svijet zaokružuje svoja iskustva i baca nesvodivo u zaborav: "vesele šezdesete" – doba Beatlesa i mini-suknje.

    U izvanredno lukavo komponiranom Végelovu romanu, u prijevodu Radoslava Mirosavljeva koji se i ne čita kao prijevod, otkrivam snažnu neomanirističku sklonost ka simetriji, ljubav za igru zrcala, obuzetost biti vremena, odnosno otvorenost za nju.

    Végel pretapa svoje horizonte, podešava sočiva, mjeri udaljenosti i razmake, bilježi halucinantne rasvjete pojedinih prizora, razvijajući pred nama neobični film svoje proze. Ali os simetrije tih prizora i te proze potopljena je upravo u "vesele šezdesete" kao u jednu iskustvenu kupku što određuje ono prije i ono poslije. I Vegel ovim kratkim, gusto ispisanim romanom zaokružuje svoja iskustva: možda je sve iznevjereno, poručuje Vegel, ali ništa nije linearno. Ta su iskustva vrlo složena, nisu sasvim nesentimentalna ali su u ishodu korjenito demistifikatorska. Autor ih nosi kao svoja, i oni nose autora kao svoga. O iskustvima koja su formativna, koja određuju horizonte cijelih generacija ne može se manje reći; ona su, naime, posesivna, opsedantna, spram njih pravi autor nije dokraja slobodan.


    Više
  2. Boris Dežulović o "Južini": Klizav je teren pisati o redikulima

    Boris Dežulović o

    Razmišljati i pisati o splitskim redikulima teren je klizav poput ulaštenih tehnobetonskih ploča na Rivi. Redikuli su zavodljiv svijet, izmaknut iz pravila, pa je lako otklizati u romantiziranje, kao što svijet – kad ih ne mlati i tjera od sebe – radi, recimo, s Ciganima. Ima Nebojša Lujanović o njima, o Ciganima, jedan baš zbog toga odličan roman, Oblak boje kože se zove. A redikuli su naši, splitski Cigani, odlični za pučku zabavu i jednako dobri za pučko cipelarenje, kad im dopizde. Redikuli ovdje završavaju ili u Trti Mrti, ili na Hitnoj pomoći.

    Ili, štajaznam, u književnosti.

    Razmišljati i pisati o splitskim redikulima klizav je, rekoh, teren, ali pisati roman kojemu će redikuli biti nosiva konstrukcija, klizavo je minsko polje. Samo je jedan način da ga se napiše kako valja: kao autobiografiju.


    Više
  3. Tako započinje put suza

    Tako započinje put suza

    Iz knjige Put suza

    Tako započinje put suza.

    Tako, kad stupimo u kontakt s boli.

    Tako se zalazi na taj put, s tom težinom, s tim teretom.

    I s neizbježnim uvjerenjem, iako uvijek neistinitim, s predodžbom da to neću moći podnijeti.

    Iako zvuči nevjerojatno, svi, kad krenemo tim putem, živimo u uvjerenju da je on nepodnošljiv.

    Nismo mi krivi za to, ili bar nismo jedini krivci…

    Oni koji su imali najviše utjecaja u našem odgoju uvježbali su nas da mislimo da u osnovi nismo kadri podnijeti bol zbog gubitka, da nitko ne može preživjeti smrt dragoga bića, da ćemo umrijeti ako nas draga osoba napusti i da nećemo moći izdržati ni trenutak gorke patnje zbog teškoga gubitka, jer tuga je zlosretna i destruktivna…

    I tako mi živimo, uvjetujući svoj život tim mislima.

    Pa ipak, kako to uvijek biva, ta naučena «uvjerenja» koja su nam prenesena odgojem opasna su pratnja i u većini slučajeva postaju nam veliki neprijatelji koji nas tjera da platimo mnogo veću cijenu od one koju navodno izbjegavamo. U slučaju žalovanja, na primjer, vode nas prema škodljivu cilju i tako skrećemo s puta svojega konačnog oslobađanja od onoga čega više nema.

    Ima jedna priča za koju kažu da je istinita.

    Navodno se zbila negdje u Africi.


    Više
  4. “Emet” – najbolja predstava na 29. Marulićevim danima

    “Emet” – najbolja predstava na 29. Marulićevim danima

    Predstava “Emet” Ivane Šojat Hrvatskog narodog kazališta u Osijeku najbolja je predstava u cjelini festivala hrvatske drame 29. Marulićevi dani, a Nagradu Marul za režiju dobio je i redatelj predstave Samo M. Strelec.

    Na festivalu hrvatske drame 29. Marulićevi dani, koji se održavao od 23. do 30. travnja 2019., prikazano je 12 predstava u konkurenciji za festivalske nagrade po izboru izbornice dr. art. Mire Muhoberac. Dobitnici ovogodišnjih nagrada Marul obznanjeni su na svečanom zatvaranju festivala u HNK Split. Ocjenjivački sud u sastavu Anja Šovagović Despot, glumica, Ivan Plazibat, redatelj, Dinka Jeričević, scenografkinja, Ana Prolić, dramaturginja, i Dubravka Crnojević Carić, teatrologinja, odlučio je većinom glasova nagradu Marul za najbolju predstavu u cjelini dodijeliti predstavi Emet” Ivane Šojat u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

    U obrazloženju stoji:
    Već sam naslov romana na osnovu kojeg je nastala nagrađena predstava, Emet, upućuje na postupke koji su dosljedno prisutni u preciznoj arhitekturi ove predstave. Naime, Emet, što znači Život, u sebi nosi vlastitu suprotnost - Met, odnosno Smrt. Suprotnosti, naime, borave na istom mjestu, a granice su fluidne.
    Predstava umnogome prekoračuje granice očekivanog; duboko je uznemirujuća, ali istovremeno i duhovita, izaziva osjećaj groze ali gotovo istovremeno proizvodi i smijeh, kako onaj karnevalski, opori, tako i onaj topli, nježni, dječji.

    Više
  5. Rezultati natječaja za plakat FSK 2019.

    Rezultati natječaja za plakat FSK 2019.

    Nakladnička kuća Fraktura i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu treću godinu zaredom proveli su natječaj za izradu plakata za Festival svjetske književnosti 2019. Ovogodišnji, sedmi Festival svjetske književnosti održat će se početkom rujna u Zagrebu i Splitu. 

    Za najbolji plakat odabran je rad Ivana Stanišića, studenta četvrte godine Grafičkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti, a njegovo je vizualno rješenje za plakat bilo prvonagrađeno i prošle godine.

    Druga nagrada pripala je Nikoli Grabovcu (3. godina, Grafički odsjek ALU), a treća Nikolini Žabčić (2. godina, Odsjek za animirani film i nove medije ALU). 

    O najboljim radovima odluku je donio žiri u sastavu izv. prof. art. Natalija Nikpalj, doc. dr. art. Miran Šabić, doc. art. Maja Rožman, direktorica nakladničke kuće Fraktura Sibila Serdarević i Frakturin glavni urednik Seid Serdarević.

    Kao i prethodnih godina tehnika za izradu plakata bila je potpuno slobodna uz nekoliko obaveznih elemenata s informacijama o Festivalu. Uz troje nagrađenih studenata na natječaj je svoje radove poslao još 21 kandidat:
    Lorena Almaši, Ivana Armanini, Mihael Bađun, Ivana Birkaš, Ana Ciglar, Ena Čuček, Antonio Džolan, Ella Đurđević, Bruna Jakupović, Agata Lučić, Zdenko Mikša, Lara Oršanić, Saffron Perov, Ivica Purgar, Mihaela Rašica, Josip Rončević, Larisa Šmitran, Diana Trohar, Angela Turkalj, Magdalena Zoričić i Lucija Žuti.

    Više
  6. Svjetski divovi nisu skloni riziku

    Svjetski divovi nisu skloni riziku

    Svjetski divovi nisu skloni riziku. Kada se ekranizacije nekog književnog djela uhvati Netflix, servis koji trenutačno ima gotovo 140 milijuna pretplatnika po čitavom svijetu, možete biti sigurni u dvije stvari. Prva je da će konačni proizvod biti besprijekorno izveden i produciran, da će odmah uletjeti u sam vrh svjetske produkcije. Druga je da se sve to isto može reći za knjigu po kojoj se serija snima. Divovi ne riskiraju.

    Sa Živim pijeskom švedske spisateljice Malin Persson Giolito (u prijevodu Sandre Ljubas) rizika nema jer njezin je krimić, koji je većinu vremena ustvari psihološki triler, a povremeno i sudska drama, kao stvoren za ekranizaciju. Krimić je to koji ima sve. I koji se potpuno razlikuje od aktualne produkcije (švedskih) krimića. Kao što je to bio slučaj s legendarnom trilogijom Millennium Stiega Larssona, kojom je lansiran svjetski fenomen zvan "skandinavski krimić", te s knjigama Gillian Flynn, na osnovi kojih su snimljeni izuzetno uspješni filmovi i serije, tako je i roman Živi pijesak nakladnička kuća Fraktura prva prepoznala kao fenomen koji uspostavlja nova pravila unutar žanra. 

    Više
  7. Petar Štefanić: Čitanje je zaborav banalnosti u kojoj svakodnevno funkcioniram

    Petar Štefanić: Čitanje je zaborav banalnosti u kojoj svakodnevno funkcioniram

    Čitateljski svijet Petra Štefanića

    U posljednje vrijeme najpoznatiji kao voditelj emisije Pressing na kanalu N1, Petar Štefanić svoju je novinarsku karijeru godinama gradio kroz niz različitih političkih emisija na HRT-u, gdje je radio kao novinar, urednik i voditelj. Osim posla određuju ga i aktivnosti kojima se bavi u slobodno vrijeme, a među njima kraljevsko mjesto zauzima – čitanje. Opće je mjesto da novinar mora biti informiran i imati široko znanje, a za te pretpostavke nema boljeg recepta od čitanja, čitanja i još malo čitanja.

    Što dakle čita Petar Štefanić?

    Više
  8. Tin Ujević, na smetljištu Sarajeva

    Tin Ujević, na smetljištu Sarajeva

    Iz knjige Imenik lijepih vještina

    Rubom javnosti minula je vijest da je na smetlištu jedne sarajevske zgrade pronađeno prvo izdanje knjige Ojađeno zvono Tina Ujevića, s posvetom zaboravljenom piscu i odvjetniku Niki Andrijaševiću. Tin je Niku, dobrostojećega gospodina, svoga Dalmatinca, rodom iz Graca, tom knjigom darivao siječnja 1934, jedne od onih užasnih zima, kojih se, kako čitamo u njegovim pismima i uspomenama, silno grozio i plašio. Niko je knjigu spremio u svoju kućnu biblioteku, tu u toj zgradi, u kojoj je i umro 1951, četiri godine prije Tina.

    Poslije je u stanu živjela neka njegova familija, da bi zatim, u etničkoj rekompoziciji koja je Sarajevo zahvatila nakon zadnjega rata, Nikin stan pripao nekome tko za Ujevića nije imao interesa. Knjiga je čudom spašena iz smeća – a i da nije, ionako je se nitko ne bi sjećao – da bi na kraju bila humano preseljena u Tinov muzej u Vrgorcu. Tako svršava jedna metaforična priča o pjesniku, o Dalmatincima u Sarajevu, a pomalo i o Hrvatima u tom gradu.

    Više
  9. Hitler je naprosto bio novi čovjek

    Hitler je naprosto bio novi čovjek

    Iz knjige Njemački život

    Berlin je bio dinamičan i otvoren grad koji je nudio brojne mogućnosti. Naravno, samo ljudima koji su imali novaca. Bogatim Židovima. Za dobro "potkožene" u Berlinu je bilo puno opcija. Grad je nudio sve moguće sadržaje, sve što je u ono doba ljudima bilo važno: kazališta, koncerte, predivan zoološki vrt.

    Već su tada postojala velika lijepa kina. Uz kinoprojekciju uvijek je išla i revija. Prikazivao bi se kinofilm, zatim još jedan kulturni pregled kao dodatak i nakon toga bi slijedila revija, često samo jedan pjevač i čovjek za klavirom, ili plesna revija, primjerice Tiller Girls. Bilo je svega. Sve što je ljudima trebalo. Što čovjeku još treba? Bilo je finih restorana, skupih restorana u koje, naravno, nisu zalazili smrtnici. Njih sam upoznala tek kada sam počela raditi na Državnom radiju.

    Više
  10. Najdraža je knjiga uvijek ona koju sam zadnju pročitala

    Najdraža je knjiga uvijek ona koju sam zadnju pročitala

    Čitateljski svijet Morane Zibar

    Prije nego što je postala nacionalna TV-zvijezda zahvaljujući angažmanu u kvizu Potjera, Morana Zibar bila je poznata užem krugu pohoditelja zagrebačkih pub-kvizova kao žena koja zna odgovor na svako pitanje (a ako ne zna, onda to i nije pitanje!). Usto, Morana je bila food blogerica u vrijeme dok taj pojam nije ni postojao, svoje je gastronomske, gurmanske i pivske avanture predano bilježila na vrlo posjećenom blogu, a njezini tekstovi nisu samo otvarali apetit nego i pružali užitak teksta – uvijek sjajno napisani, vrckavi, duhoviti i pametni. Teško je dobro pisati ako ne postoji dobra čitalačka podloga, a ona je kod Morane i puno, puno više od puke podloge…

    Više

Stavke 1-10 od 145

Prikaži po stranici