Iz romana Sedma funkcija jezika Laurenta Bineta

Kad Kristeva otvori ulazna vrata i ispred njih zatekne Althussera, koji je k njima došao sa svojom suprugom, ne može ili ne želi obuzdati grimasu nezadovoljstva, a zauzvrat se Hélène, Althusserova supruga, koja je savršeno svjesna stava što ga prema njoj imaju ljudi koje posjećuje večeras, kiselo smiješi, instinktivna mržnja što je dvije žene osjećaju jedna prema drugoj automatizmom potvrđuje nekakav oblik suučesništva. Dok pruža buketić cvijeća, Althusser pak nalikuje na dječačića obuzetog krivnjom. Sollers, na kojeg već vidljivo djeluju aperitivi što ih je konzumirao, dvoje gostiju dočekuje afektiranim poklicima: "Ali, kako dakle, prijatelji dragi… Još smo samo vas čekali kako bismo sjeli za stol… Dragi Louis, martini… kao i inače?... crveni!... ho-ho-ho!... Hélène, a što bi vama bilo po volji?... Znam… Bloody Mary!... hi-hi!... Julia… hoćeš li donijeti celer… draga moja?... Louis!... Kako Partija?..."

Hélène promatra ostale uzvanike kao stara, plašljiva mačka i među njima ne prepoznaje nikog osim BHL-a, kojeg je vidjela na televiziji, i Lacana, koji je došao s visokom mladom ženom u sakou od crne kože. Dok se smještaju, Sollers predstavlja prisutne, no Hélène se i ne trudi zapamtiti imena: tu je sportski odjeven par Newyorčana, Kineskinja koja radi kao ataše Veleposlanstva ili trapezistica Pekinškog cirkusa, pariški nakladnik, kanadska feministica i bugarski lingvist. "Proleterska avangarda", smijulji se Hélène u sebi.

Tek što su uzvanici posjedali za stol, Sollers slatkorječivo započinje raspravu o Poljskoj: "Evo jedne teme koja ne izlazi iz mode!... Solidarnost, Jaruzelski, da, da… od Mickiewcza i Slovackog do Walese i Wojtyle… Mogli bismo o tome govoriti za sto godina, za tisuću godina, uvijek će biti pod jarmom Rusije… to je zgodno… to naše diskusije čini besmrtnima… A ako posrijedi nije Rusija, onda je Njemačka, dakako, hm?... ooo, dajte, dajte… drugovi… Umrijeti za Gdanjsk… umrijeti za Danzig… Predivna li zamuckivanja!... Kako ste ono bili rekli?... Ah, da: kapa bijela i bijela kapa…"

Provokacija je upućena Althusseru, no stari filozof tupa pogleda namače usta u martiniju kao da će se u njemu utopiti, pa Hélène, smjela poput sitne, divlje životinje, odgovara umjesto njega: "Shvaćam vašu zabrinutost što je osjećate prema poljskome narodu: nisu oni, koliko mi je poznato, članove vaše obitelji poslali u Auschwitz." A kako Sollers sekundu (jednu jedinu) oklijeva prije no što će uputiti provokaciju na temu Židova, ona odlučuje zadržati prednost: "A taj novi papa vam se sviđa? (Spušta glavu prema tanjuru.) Ne bih to nikad rekla." (Izgovara to u populističkome tonu.)

Sollers širi ruke kao da su krila te poletno izjavljuje: "Taj papa je savršeno po mojemu ukusu! (Zagriza šparogu.) Nije li dostojanstven kad se po izlasku iz zrakoplova saginje kako bi poljubio tlo koje ga dočekuje?... Bez obzira na zemlju koju posjećuje papa se spušta na koljena poput veličanstvene prostitutke koja samo što ga nije primila u usta, i ljubi tlo… (Podiže u zrak šparogu koju je napola pojeo.) Taj papa je djelitelj poljubaca, što ćete… Kako ga ne bih volio?..."

Newyorški par zborno kokodače. Podižući ruku, Lacan ispušta ptičji krik, no odustaje od želje da išta kaže. Hélène, kojoj se ideje nadovezuju, kao svaki dobar komunist pita: "A on, mislite li da on voli slobodoumne? Ako ćemo vjerovati posljednjim vijestima, nije baš otvoren za seksualnost. (Kratko pogledava Kristevu.) Politički, želim reći."

Sollers se glasno smije, a to najavljuje njemu svojstvenu strategiju koja se sastoji u tome da s početne teme nasumično skoči na bilo koju drugu: "To je zato što ga loše savjetuju… Zapravo sam siguran da je okružen homoseksualcima… Homoseksualci su novi isusovci… no, kad je i o tim stvarima riječi, također nisu dobri savjetnici… Premda… navodno se pojavila nova bolest koja ih desetkuje… Bog je rekao: rastite i množite se… Kurton… Kakve li grozote!... Dezinficirani seks… Spolovila koja se više ne dodiruju… Fuj… Nikad u životu nisam koristio engleski kurton… a dobro vam je poznata moja anglofilija… Omotati kurac kao biftek slaninom … Nikada!..."

Althusser se u tom trenutku budi:

"Ako je SSSR napao Poljsku, bilo je to iz krajnje strateških razloga. Bilo je apsolutno nužno spriječiti Hitlera da se približi ruskoj granici. Staljin se Poljskom poslužio kao tamponom: zauzevši položaje na poljskom teritoriju, osigurao se protiv buduće invazije…"

"…a ta strategija, kao što svatko zna, savršeno je funkcionirala", kaže Kristeva.

"Nakon Münchena njemačko-sovjetski pakt bio je nužan, ma što to govorim, podrazumijevao se", pridodaje Althusser.

Lacan huči kao sova, Sollers si nadolijeva piće. Hélène i Kristeva odmjeravaju se pogledima, a nitko još uvijek ne zna govore li Kineskinja, bugarski lingvist ili newyorški par francuski, sve dok ih Kristeva na francuskom ne pita jesu li nedavno igrali tenis (oni su im partneri u doubleu, doznaju prisutni, a Kristeva inzistira na njihovu posljednjem ogledu tijekom kojega je, na vlastito iznenađenje, pokazala zadivljujuću borbenost, jer ne zna igrati na mreži, smatra korisnim naglasiti). No Sollers im ne dopušta da odgovore, kao i obično, sretan je što može promijeniti temu:

"Ah, Borg!... Mesija došao iz hladnoće… Kad padne na koljena na travi Wimbledona… ruku raširenih kao da je razapet na križu… plavokos… S trakom oko glave… Njegova brada… To je Isus Krist na travnjaku… Ako Borg pobijedi u Wimbledonu, to čini kako bi otkupio grijehe svih ljudi… A kako ima puno posla, pobjeđuje svake godine… Koliko je pobjeda potrebno da bi nas oprao od svih naših grijeha?... Pet… Deset… Dvadeset… pedeset… Sto… Tisuću…"

"Mislio sam da vam je draži McEnroe", newyorškim naglaskom kaže mladi Newyorčanin.

"Ah, McEnroe… the man you love to hate… pravi je to plesač… vraška gracioznost… mogao bi i letjeti po igralištu… McEnroe je Lucifer… najljepši anđeo… Lucifer na kraju uvijek pada…"

I dok se on upušta u biblijsku egzegezu tijekom koje Svetog Ivana uspoređuje s McEnroeom (Saint… John), Kristeva pod izlikom da treba sa stola odnijeti ostatke predjela odlazi s Kineskinjom u kuhinju. Mlada Lacanova ljubavnica izuva se ispod stola, kanadska feministica i bugarski lingvist upitno se gledaju, Althusser se igra maslinom u svojemu martiniju. BHL udara šakom o stol i kaže: "Treba intervenirati u Afganistanu!"

Hélène sve nadzire.

Ona kaže: "A ne u Iranu?" Bugarski lingvist zagonetno dodaje: "Oklijevanje je majka fantastičnog." Kanadska feministica se osmjehuje. Kristeva se vraća s pečenkom i Kineskinjom. Althusser kaže: "Partija griješi kad podupire invaziju. Novinskim priopćenjem ne može se izvršiti invazija ni na jednu zemlju. Sovjeti su mudriji, povući će se." Sollers podrugljivo pita: "Partija, koliko divizija?" Nakladnik pogledava svoj ručni sat i kaže: "Francuska zavlači." Sollers se smiješi gledajući Hélène i izjavljuje: "Kad mu je sedamdeset godina, čovjek nije ozbiljan." Lacanova ljubavnica bosim stopalom gladi BHL-ov rasporak, a ovaj bez ustručavanja doživljava erekciju.

Razgovor skreće na Barthesa. Nakladnik mu posvećuje dvosmislen pogrebni govor. Sollers objašnjava: "Mnogi homoseksualci su na mene u nekom trenutku ostavili čudan dojam kao da ih nešto proždire iznutra…" Kristeva precizira za svih jedanaest uzvanika: "Nije vam tajna da smo bili vrlo povezani. Roland je obožavao Philippea i… (lice joj poprima skroman i pomalo zagonetan izraz) mene je jako volio." BHL-u je važno pridodati: "NIKADA nije mogao otrpjeti marksizam-lenjinizam." Nakladnik: "Pa ipak, obožavao je Brechta." Hélène, otrovno: "A Kina? Kako je doživljavao Kinu?" Althusser se mršti. Kineskinja podiže glavu. Opušten, Sollers odgovara: "Nezgodno je to, no nije ju volio ništa više od ostatka svijeta." Bugarski lingvist, koji ga je dobro poznavao: "Osim Japana." Kanadska lingvistica, koja je magistrirala pod njegovim tutorstvom, sjeća se: "Bio je vrlo dobronamjeran i vrlo osamljen." Nakladnik, kao da se to podrazumijeva: "I da i ne. Znao je biti druželjubiv… kad je htio. Usprkos svemu bio je dobrostojeći. " Lacanova ljubavnica sve se više spušta na svojemu stolcu kako bi stopalom masirala BHL-ove mošnje.

BHL, nepokolebljiv: "Dobro je imati učitelja. No treba znati odvojiti se od njega. Primjerice dok sam ja bio u Upravnoj školi…" Kristeva ga prekida zvonkim smijehom: "Zašto su Francuzi toliko emocionalno vezani za školovanje? Čovjek bi rekao kako ne mogu izdržati duže od dva sata da ga ne spomenu. Mene to podsjeća na ratne veterane." Nakladnik potvrđuje: "Istina, u Francuskoj svi osjećamo nostalgiju prema školi." Sollers, zajedljivo: "Neki u školi čak provode cijeli život." Althusser međutim ne reagira. Hélène rogobori u sebi zbog te buržujske manije da se generalizira vlastiti slučaj. Ona nikad nije voljela školu, nije se u njoj čak ni dugo zadržala.

Netko zvoni na vratima. Kristeva ustaje kako bi otišla otvoriti. Može je se vidjeti kako u predsoblju razgovara s loše odjevenim brkatim muškarcem. Razgovor traje kraće od minute. Vraća se za stol kao da se ništa nije dogodilo, pritom samo izjavljuje (nakratko se jasno razabire njezin naglasak): "Ispričavam se, dosadni poslovi. Za moju radnu sobu." Nakladnik nastavlja: "U Francuskoj uspjeh u školi pretjerano opterećuje naš društveni uspjeh." Bugarski lingvist prodorno promatra Kristevu: "No, na svu sreću, to nije jedini faktor uspjeha. Zar ne, Julia?" Kristeva mu odgovara nešto na bugarskom. Počinju razgovarati na svojemu materinjem jeziku, kratke replike izgovorene u pola glasa. U ambijentalnome ozračju, ako među njima i ima nekakva neprijateljstva, ostali uzvanici ne mogu ga detektirati. Sollers intervenira: "Hajde, djeco, bez tihih misa, ha-ha-ha…" Obraća se zatim kanadskoj feministici: "Onda, draga prijateljice, kako napreduje vaš roman? Znate, slažem se s Aragonom… Žena je budućnost čovjeka… dakle i književnosti… jer žena je smrt… a književnost je uvijek na strani smrti…" A dok jasno zamišlja kako mu Kanađanka odrubljuje glavu, on Kristevu moli neka donese desert. Kristeva ustaje i počinje raščišćavati stol, pomaže joj Kineskinja, a dok dvije žene ponovno odlaze u kuhinju, nakladnik vadi cigaru, čiji vrh odsijeca nožem za kruh. Lacanova ljubavnica i dalje se uvija na stolcu. Newyorški par smjerno se drži za ruke i pristojno osmjehuje. Sollers zamišlja odnos učetvero s Kanađankom i reketima za tenis. BHL, koji ima kraljevsku erekciju, izjavljuje kako bi sljedeći put trebali pozvati i Solženjicina. Hélène kori Althussera: "Svinjo! Zamazao si se!" Otire mu košulju ubrusom umočenim u blago gaziranu vodu. Lacan tihim glasom pjevuši nekakvu židovsku brojalicu. Svi se pretvaraju da ništa ne primjećuju. Kristeva u kuhinji prima Kineskinju za pojas. BHL kaže Sollersu: "Kad se bolje promisli, Philippe, ti si jači od Sartrea: staljinist, maoist, papist… Čovjek bi rekao da je uvijek griješio, ali ti!... Ti tako brzo mijenjaš mišljenje da ne stigneš pogriješiti." Sollers gura cigaretu u muštiklu. Lacan mrmlja: "Sartre, takvo što ne postoji." BHL nastavlja: "Ja ću, u svojoj sljedećoj knjizi…" Sollers ga prekida: "Sartre je govorio da je svaki antikomunist pseto… Ja pak velim da je svaki antikatolik pseto… To je sve iznimno jasno, nema Židova dostojnog tog imena koji se nije našao u iskušenju da se obrati na katoličanstvo… Zar ne?... Draga, donosiš li nam desert?..." Iz kuhinje Kristeva prigušenim glasom odgovara kako samo što nije.

Nakladnik kaže Sollersu kako će možda objaviti Hélène Cixous. Sollers odgovara: "Jadni Derrida… Cixous nije ta koja će ga ozariti… Hu-hu-hu." BHL ponovno precizira: "Osjećam veliku nježnost prema Derridi. Bio mi je profesor. Baš kao i vi, dragi Louis. Upoznao sam samo trojicu još živućih francuskih filozofa: Sartrea, Levinasa i Althussera." Althusser ne reagira na sitno laskanje. Hélène prikriva koliko je to živcira. Amerikanac pita: "A što je s Pierreom Bourdieuom, nije li i on dobar filozof?" BHL mu odgovara kako je i on pohađao visoku parišku školu, no kako nipošto nije filozof. Nakladnik Amerikancu objašnjava kako je riječ o sociologu koji mnogo radi na nevidljivim nejednakostima, na društvenom, kulturnom i simboličkom kapitalu… Sollers napadno zijeva: "Prije svega je beskrajno dosadan… Njegovi habitusi… Da, nismo svi jednaki, to je otkrivanje tople vode! E, pa, povjerit ću vam nešto… pssst… priđite bliže… Oduvijek je tako bilo i nikad se neće promijeniti… Nevjerojatno, zar ne?..."

Sollers je sve nervozniji: "Uznositosti! Uznositosti" Brzo, dajte apstrakcije!... Nismo mi Elsa i Aragon, baš kao što nismo ni Sartre i Beauvoir, pogrešno!... Preljub je kriminalna konverzacija… Aha… Da… Kad smo već kod toga… Uvijek zaboravljamo Dah… Ovdje. Sada. Stvarno ovdje… Stvarno sada… Svijet je često stvaran…"

Naizmjenično pogledava Kanađanku i Hélène. "Maoistička afera? Tad je to bilo zabavno… Kina… Romantizam… Moralo mi se dogoditi da napišem zapaljive stvari, istina… Ja sam veliki zviždač… Najbolji u državi…"

Lacan je odsutan duhom. Stopalo njegove ljubavnice i dalje miluje BHL-ovo međunožje. Nakladnik čeka da to prođe. Kanađanka i Bugarka osjećaju kako ih povezuje nijema solidarnost. Hélène sa zatomljenim gnjevom sluša monolog velikog francuskog pisca. Althusser osjeća kako u njemu buja nešto opasno.

Kristeva i Kineskinja konačno se vraćaju s pitom od marelica i clafoutisom; svježe obnovljeni ruž jarko dreči s njihovih usana. Kanađanka pita kako Francuzi gledaju na izbore koji će se održati sljedeće godine. Sollers puše: "Mitterrand je predodređen za poraz… odradit će ga do kraja…" Hélène, uvijek sprema na blic-podsjećanja, pita ga: "Vi koji ste objedovali s Giscardom, recite kakav je?"

"Tko, Giscard?... Puf, premazan svim mastima… Znate da je plemeniti rod naslijedio od svoje supruge, zar ne?... Naš dragi Roland je bio u pravu… iznimno uspješan primjerak buržuja, govorio je on… Ah, ne bismo izbjegli ponavljanje svibnja šezdeset osme... Da je još uvijek šezdeset osma."

"Strukture… na ulici…" mrmori Lacan na rubu snaga.

"Kod nas on ima imidž sjajnog, dinamičnog i ambicioznog patricija", izjavljuje Amerikanac. "No na međunarodnome planu dosad nije ostavio velikog traga."

"Nije bombardirao Vijetnam, to je sigurno", ceri se Althusser otirući usta.

"No intervenirao je u Zairu", izjavljuje BHL, "i osim toga voli Europu."

"Što će nas ponovno vratiti na Poljsku", kaže Kristeva.

"Ah, ne, za danas je dosta Poljske!" kaže Sollers pušeći na muštiklu.

"Da, mogli bismo na primjer govoriti o Istočnom Timoru", kaže Hélène, "to bi bilo nešto novo. Nisam čula da je francuska vlada zapovijedala masakrima što ih je počinila Indonezija."

"Zamislite", kaže Althusser, koji kao da se ponovno budi, "sto trideset milijuna stanovnika, ogromno tržište i dragocjen saveznik Sjedinjenih Država na području na kojemu one dosad nisu imale toliko utjecaja, zar ne?"

"To je prekrasno", izjavljuje Amerikanka jedući posljednji zalogaj clafoutisa.

"Još jedan konjak, gospodo?" pita Sollers.

Mlada žena koja i dalje masira BHL-ova muda iznenada pita tko je taj Charlus o kojemu govore svi u Saint-Germainu. Sollers se smiješi:

"To je najzanimljiviji Židov na svijetu, draga moja… Još jedan invertit, kad smo kod toga…"

Kanađanka kaže kako bi i ona rado popila konjak. Bugarka joj daje cigaretu, koju ova pripaljuje na svijeći. Kućna mačka dolazi se trljati o Kineskinjine noge. Netko spominje Simone Veil, Hélène je mrzi, pa je Sollers brani. Par Amerikanaca smatra kako će Carter ponovno pobijediti na izborima. Althusser se počinje udvarati Kineskinji. Lacan pripaljuje jednu od svojih čuvenih cigara. Malo zatim razgovaraju o nogometu i mladome Platiniju, za kojeg svi kažu da obećava.

Večer se primiče kraju. Lacanova ljubavnica odlazi s BHL-om. Bugarski lingvist prati kući kanadsku feministicu. Kineskinja se sama vraća svojoj delegaciji. Sollers će utonuti u san i sanjati o orgijama kojih nije bilo. Lacan iznenada beskrajno umornim glasom primjećuje: "Zanimljivo je kako žena kad prestane biti žena može zdrobiti muškarca koji joj je nadohvat ruke… Zdrobiti, da, za svoje dobro, dakako." Tišina kod ostalih uzvanika izaziva nelagodu. Sollers izjavljuje: "Kralj je onaj koji u sebi nosi najžešće iskustvo kastracije."