Mia Pervan: Prevođenje je posao koji pretpostavlja visoku kreativnost, dovitljivost, kombinatoriku, strpljivo traganje za pravom riječi
U okviru projekta Nošenje s nesigurnostima suvremene Europe , sufinanciranog sredstvima Europske Unije, na hrvatski jezik preveden je roman Kamela Daouda Zabor ili Psalmi. Roman je prevela Mia Pervan, glasovita prevoditeljica i profesorica.
Mia Pervan rođena je 1943. u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Splitu, a 1961. upisala je engleski i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade 1963. Diplomirala je 1966. te na istom fakultetu stekla magisterij 2000. Odmah nakon diplome zaposlila se na Institutu za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a potom u Školi stranih jezika, Varšavska 14, Zagreb, gdje je dugi niz godina predavala engleski i ruski jezik, obavljala mentorske i savjetničke poslove te napisala tri udžbenika za učenje engleskog jezika. Godine 2003. objavila je ilustriranu knjižicu o tipičnim pogreškama hrvatskih govornika u engleskom jeziku Can You Speak English Well te dvije kraće zbirke angloameričkih kratkih priča s metodičkom obradom za rad s učenicima engleskog jezika u gimnazijama ili školama stranih jezika: English for Study and Pleasure (1972.) i Just Stories (2004.). Od 2000. do 2009. u svojstvu višeg predavača držala je seminare književnog prevođenja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Dobitnica je nekoliko stipendija za usavršavanje u inozemstvu (SAD, Velika Britanija, Francuska i Irska), kao i nekoliko nagrada, od kojih se izdvaja godišnja nagrada DHKP-a za najbolji prijevod proznog teksta u 2006. godini (John Banville, More) te nagrada DHKP-a Josip Tabak za životno djelo 2012.
S Mijom Pervan razgovarali smo o prijevodu romana Zabor ili Psalmi.
Po čemu ste posebno upamtili ovaj prijevod, po čemu je bio specifičan ili posebno izazovan?
Upamtila sam ga kao iznimno složen i jezično težak tekst koji zahtijeva mnogo znanja i vještina. Njegov autor, Alžirac Kamel Daoud, koji tečno vlada francuskim jezikom, u ovom je romanu pribjegao visokom književnom stilu kakvim danas malotko piše ili govori te mjestimice rabio zastarjele riječi, za čije sam značenje trebala tražiti pomoć izvornih govornika starije generacije, jer mnoge od njih više ne postoje u rječnicima. A bio je specifičan po svojoj metaforičnosti, neobičnoj temi i načinu na koji se autor njome poigrava.
S obzirom na to da je riječ o suvremenim, živim piscima, jeste li imali potrebu kontaktirati autora kako biste razriješili neku nedoumicu? Činite li to inače?
Da, za nekoliko sam riječi kontaktirala autora. Činim to i inače kad je riječ o živućim autorima.
Prevođenje, dakako, nije samo prevođenje teksta, nego i dubinsko upoznavanje s drugom kulturom. Kako je, u ovom primjeru, izgledao taj susret s kulturom koja vam je sigurno bliska, ali je ipak druga?
Kultura i svijet islama nije mi bliska, pa mi je doista bila druga, valjalo mi je na leksičkoj, povijesnoj i kulturološkoj razini tražiti savjete dobrih poznavatelja njezine drugosti.
Što inače smatrate najljepšim, a što najtežim u prevoditeljskom poslu? Koje su najveće prednosti, a koji najveći nedostaci? Mislite li da su prevoditelji u Hrvatskoj dovoljno cijenjeni i prepoznati ne samo kao važna nego i nezaobilazna karika u procesu objavljivanja stranog naslova na hrvatskom jeziku?
Za mene, prevođenje je izazov. To je posao koji pretpostavlja visoku kreativnost, dovitljivost, kombinatoriku, strpljivo traganje za pravom riječi – onim famoznim Flaubertovim le mot juste – a k tome i osjećaj za ritam i "uglazbljivanje" rečeničnih elemenata u uhu ugodnu cjelinu. Za prevoditelja, takav je posao pravi užitak, osobito kada na kraju shvati da je sve "sjelo" na svoje mjesto.
Nedostaci? Dugotrajno sjedenje koje rezultira bolnom i deformiranom kralježnicom, oslabljenim vidom, potpunom isključenošću iz vanjskoga svijeta te novčanom nagradom neprimjerenom ovom itekako odgovornom poslu. Danas su u nas prevoditelji mnogo više cijenjeni nego prije nekoliko godina, svijest o prevodilačkom trudu i umijeću uvelike je porasla (iako još postoje nakladnici koji, reklamirajući svoje proizvode, ne smatraju potrebnim navesti prevoditeljevo/prevoditeljičino ime, pa se stječe dojam da se knjiga prevela sama od sebe!), no mislim da je ipak pretjerano kazati kako se prevoditelje percipira kao nezaobilaznu kariku u lancu objavljivanja stranog naslova na hrvatskom jeziku.
Kako se knjiga koju ste u sklopu ovog projekta preveli uklapa u temu Nošenje s nesigurnostima suvremene Europe? Je li se vaša percepcija Europe, percepcija europskog prostora i svega što on obuhvaća promijenila nakon čitanja i prevođenja te knjige?
Prevođenje ove knjige doista je promijenilo, odnosno upotpunilo moju percepciju totaliteta europskog prostora. Njezin autor problematizira odnos vjerničke populacije prema zasadama islamske religije, što je osobito relevantno u ovo naše migracijsko doba kada islamski svijet nezaustavno hrli u Europu.