Maša Grdešić rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2010. doktorirala s temom o hrvatskim ženskim časopisima. Od 2004. zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavila je dvije knjige: Cosmopolitika. Kulturalni studiji, feminizam i ženski časopisi (Disput, 2013.) i Uvod u naratologiju (Leykam, 2015.). Jedna je od osnivačica i urednica portala Muf (2014.–2018.).

Knjiga Maše Grdešić Zamke pristojnosti bit će predstavljena na festivalu Feminizam je za sve.

Što je feminizam za tebe osobno, zašto je važan u ovom trenutku u vremenu?

Najjednostavnije, feminizam je za mene borba protiv svih vrsta nepravde i nejednakosti. Danas je jasno da nema društvenog, političkog ni ekonomskog pitanja koje ne bi bilo feminističko i da feminizam treba značiti solidarnu borbu za prava svih podređenih, marginaliziranih i nemoćnih osoba i grupa.

Koje su, po tvome mišljenju, danas najvažnije zadaće feminizma? Koji su njegovi najveći izazovi, koje su mu najveće prepreke?

Najveća je prepreka feminizmu njegova još uvijek prisutna negativna javna predodžba utemeljena na pogrešnim pretpostavkama da feministkinje mrze muškarce i slično, ali i novija ideja da su žene postigle ravnopravnost pa zato više nema potrebe za feminizmom. Međutim, pokazalo se da je ta tzv. ravnopravnost dostupna vrlo uskoj grupi žena te je baš zato važno stalno naglašavati da područje feminističkog interesa i djelovanja danas uz borbu protiv patrijarhata uključuje i borbu protiv kapitalizma, fašizma i rasizma, borbu za LGBTIQ prava, podizanje svijesti o klimatskim promjenama, pravima životinja i sl. U tom smislu, feminizam je borba za budućnost.

Kako izgleda feministička borba u 21. stoljeću? Je li tehnologija feminizmu više pomogla ili odmogla?

Tehnologija naravno ima svoje negativne strane, no mislim da je feminizmu značajno pomogla. Neki od razloga su široka i stalna dostupnost informacija o feminizmu, prisutnost raznovrsnih feminističkih glasova te djevojaka i žena kakve nisu vidljive u mainstream medijima, stvaranje zajednica, lakša komunikacija i političko organiziranje itd. Internet je ključan prostor suvremenog feminizma, a i ja sam o feminizmu najviše naučila i još uvijek svakodnevno učim upravo od drugih feministkinja na internetu.

Kako osvijestiti ljude da feminizam nije samo teoretska rasprava za akademske krugove, nego da feminizam zaista jest za sve?

Mislim da feminizam nastaje čim dvije žene počnu međusobno razgovarati. U prvom su nam redu potrebne solidarnost i empatija, a ne posebno poznavanje akademske teorije, kako bismo uvidjele da su problemi koje smatramo osobnima zapravo tipični i stoga politički. A opet, kada iza onoga što nam na prvi pogled izgleda osobno i nebitno počinjemo zamjećivati pravilo i strukturu, već razmišljamo na teorijski način. Feminizmu je stoga nužna teorija, ali u svakodnevnim susretima s drugim ženama često se pokazuje da je upravo popularna kultura ona zajednička platforma na kojoj se može graditi buduće prijateljstvo, drugarstvo i suradnja.