Jasna Jasna Žmak: Ženska tijela nisu samo tvornice beba, nego i tvornice užitka
Dramaturginja, spisateljica i scenaristica Jasna Jasna Žmak rođena je 1984. u Puli. Studij dramaturgije završila je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje trenutačno radi kao docentica. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Objavila je jednu proznu knjigu (Moja ti, Profil, 2015.), dva izvedbena teksta (Samice, INK, 2011.; Drugi sočasno, Emanat, 2012.), jednu slikovnicu (Pisma na kraju šume, OAZA, 2018.), jednu znanstvenu studiju (Predavanje kao izvedba, izvedba kao predavanje: o proizvodnji znanja u umjetnosti, Leykam International, 2019.) i niz kratkih priča i kritičkih tekstova.
Knjiga Jasne Jasne Žmak One stvari bit će predstavljena na festivalu Feminizam je za sve.
Što je feminizam za tebe osobno, zašto je važan u ovom trenutku u vremenu?
Feminizam je uvijek jednako važan jer, nažalost, mnoge borbe koje vodi još uvijek nisu izborene. Mene osobno najviše interesiraju teme vezane za žensku seksualnost, koja je i dalje obilježena brojnim tabuima, stigmatizirana, prekrivena šutnjom. S obzirom na trenutnu društveno-političku sliku svijeta, mislim da je iznimno važno raditi na tome da se žensku seksualnost prestane izjednačavati isključivo s njenim reproduktivnim aspektom i da se u javnosti napokon počne otvorenije govoriti o ženskom užitku i zadovoljstvu. Ženska tijela nisu samo tvornice beba, nego i tvornice užitka.
Koje su, po tvome mišljenju, danas najvažnije zadaće feminizma? Koji su njegovi najveći izazovi, koje su mu najveće prepreke?
Najveće zadaće: širenje područja borbe. Najveći izazov: rušenje patrijarhata. Najveća prepreka: buktajući fašizam.
Kako izgleda feministička borba u 21. stoljeću? Je li tehnologija feminizmu više pomogla ili odmogla?
Feministička borba danas izgleda moćno, solidarno i intersekcionalno. Rekla bih da feminizam danas na globalnoj razini doživljava jedan od snažnijih valova, a njegov je neizostavan dio povezanost s drugim oblicima borbe za jednaka prava. Solidarnost s manjinskim skupinama, ne samo onim rodnim, neizbrisivi je temelj svake feminističke borbe. Što se tiče drugog dijela pitanja – mislim da na primjeru Mufa možemo vidjeti koliko su "nove tehnologije" važne za širenje feminističkog područja borbe. Demokratičnost interneta i društvenih mreža te pristupačnost njihovog diskursa iznimno su važni aspekti u tome da feminizam sve više prodire u mainstream i prestaje biti nekakav bauk s margine, kakav ga je glas u prošlosti, nažalost, nerijetko pratio. Naravno, sve te stvari imaju i svoje naličje (npr. kooptiranje s kapitalističkim modusima proizvodnje i simplifikacija diskursa), ali bez obzira na to mislim da tehnofobna romantizacija prošlosti nema smisla.
Kako osvijestiti ljude da feminizam nije samo teoretska rasprava za akademske krugove, nego da feminizam zaista jest za sve?
Ne znam otkuda uopće ta ideja da je feminizam akademska disciplina, feminizam je i ulična i kućna i školska i medijska i popkulturna disciplina. Feminizam podrazumijeva radikalnu promjenu slike svijeta u kojoj je glavna misao vodilja jednakost između svih rodova. Feminizam su tako i queer likovi u glavnim ulogama i jednakost u plaćama i žene na pozicijama moći i rodno osjetljiv jezik i inkluzivne kupaonice. Feminizam su naslovnice novina koje za rodno uvjetovano nasilje ne krive žrtve i školske knjige koje prikazuju curice koje žele postati astronautkinje. U tom smislu, feminizam zbilja jest za sve.
Dođite na festival Feminizam je za sve!