Čitateljski svijet Domagoja Novokmeta

Ponekad nam se može učiniti da o ljudima koje često vidimo na televizijskom ekranu znamo sve. Pozdravimo ih kada ih vidimo na ulici, osjećamo ih kao nekog bliskog, nekog svoga. O dugogodišnjem televizijskom novinaru i uredniku Domagoju Novokmetu zna se da je osoba širokih interesa i da je tijekom svoje više od dva desetljeća duge karijere na HRT-u prošao različite redakcije te dao svoj obol u mnogim poznatim emisijama dok se nije profilirao kao politički novinar i prešao na N1 televiziju.

No nije široko poznato da je Domagoj strastven i predan čitatelj, zaljubljenik u knjigu staroga kova, znatiželjni gutač knjiga koji se za njih trudi pronaći vremena unatoč tome što mu dinamična poslovna i privatna svakodnevica za to ostavljaju sve manje prostora.


Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

Prva "prava" knjiga, koju pamtim kao izazov jer je bila i fizički izazov nakon slikovnica, bila je Družina Sinjeg galeba Tone Seliškara. Mislim da je to ujedno i prva knjiga koju sam dobio na dar. I danas do detalja pamtim naslovnicu Biblioteke Vjeverica, leut s pokrpanim jedrima ispred malog kamenog sela.

Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Preteško mi je to pitanje, dugačak je popis sjajnih knjiga koja sam pročitao, još duži popis onih koje još nisam stigao. Oduševljavaju me autori uz čiju pomoć možete zaviriti u suvremena društva i kulture koje su mi malo poznate, osjetiti teme i probleme koje ih zaokupljaju.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Ovako na prepad, latinoamerička književnost (Englander, Ministarstvo posebnih slučajeva), rumunjska (Bodor, Okrug Sinistra), njemačka (Grass ili Kaminer). Pročitao sam nedavno i dvije fascinantne zbirke zapisa bjeloruske književnice Svetlane Aleksijevič, Rabljeno doba i Černobilska molitva, koje dokumentiraju urušavanje SSSR-a. Uvijek ću s guštom pročitati i dobar skandinavski krimić, a odrastao sam uz Georgea Smileyja i ostale Le Carreove likove.

Što trenutačno čitate?

Stoner Johna Williamsa.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Opet iz rukava: Franzenove Korekcije, Stendahlov Crveno i crno, Iljf i Petrov i Zlatno tele...

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

Džoker – preskoči pitanje.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Budući da svakodnevno zbog posla čitam enormne količine novinarskih tekstova, čitanje knjiga prva mi je asocijacija na slobodno vrijeme. Kojeg, nažalost, imam sve manje i odavno sam izgubio nadu da ću uspjeti pročitati sve ono što smatram važnim, vrijednim ili zanimljivim. Ali zato svaku dobru knjigu koju uspijem pročitati slavim kao mali intimni pothvat :). Koji često uključuje i sjećanje na to gdje sam je i u kojim okolnostima pročitao. Ili da parafraziram prijatelja koji mi je nedavno preporučio vino riječima: "Ovo je možda najbolje bijelo vino koje sam ikad probao. Iako, možda treba uzeti u obzir i da sam tog dana bio i nevjerojatno dobre volje."

Koje vam je najdraže Frakturino izdanje?

Iskreno, otvorio sam sad vaš katalog i zastao na dvije: Zafónova Sjena vjetra i Kehlmannovo Mjerenje svijeta. Oba romana pamtim ne samo po sadržaju nego i po atmosferi čitanja, a Zafónova atmosfera Barcelone i Španjolskoga građanskog rata bila mi je nevjerojatno privlačna.

Možete provjeriti i što čita Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara; Krešimir Sučević Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; voditeljica i glumica Iva Šulentić ili Darko Rundek...