Čitateljski svijet Davora Konjikušića

Kaže se da slika govori tisuću riječi. Ova izreka, kao i toliko mnogo drugih, lijepo zvuči, ali nije baš sasvim istinita. Mnogo toga moguće je ispričati fotografijom, ali za neke su priče riječi ipak nužne. No ono što je najvažnije i najljepše jest da jedno drugo ne isključuje. Riječi i slike podjednako su važne, neodvojive su i tek njihovim susretom dolazimo na trag cjelovitosti.

Knjige su strahovito važne i nagrađivanom fotografu Davoru Konjikušiću, koji u svojim radovima često propituje odnose javnog i privatnog, intimnog i sociopolitičkog. Tekst je neodvojiv dio nekih njegovih radova, a knjige koje čita i teme koje ga zaokupljaju itekako oblikuju njegovu jedinstvenu umjetničku viziju.

Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali? Koja vam je najdraža knjiga?

Sjećanja su varljiva, ali ovo pitanje mi je odmah vratilo osjećaj iz bakinog ogulinskog stana u kojem su po policama bile razbacane knjige iz edicije Lastavica, od čega znam da sam pročitao Pustolovine Toma Sawyera. Urezao mi se u sjećanje i Jesenjin, kojeg nisam razumio, ali me je privlačio omot knjige, njegova fotografija i "Pjesma o kuji". Znam i da sam na gramofonu stalno vrtio Jugotonov LP Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, koji i danas, čini mi se, znam prepričati. Obožavao sam i enciklopedije, sjećam se izdanja 1000 zašto, 1000 zato.

Što trenutačno čitate?

Trenutno sam zakopan u istraživanju o partizanskoj fotografiji, ulozi fotografije u društvenim pokretima i uopće pitanju reprezentacije. Uskoro treba izaći knjiga na ovu temu i prolazim sve od dokumenata, fotografije, povijesti, teorijskih tekstova...

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Postoje knjige koje kupim i koje onda poklonim ljudima do kojih mi je stalo, pa ih onda opet kupim, pa poklonim i tako u krug. Volim dijeliti ako nešto smatram da nije vidljivo, prepoznato i ono što smatram da mi je toliko važno da integriram u sebe. Prva takva knjiga bila je zbirka poezije Srđana Valjarevića Džo Frejzer i 49 pesama. Ponekad sam znao i otputovati u neke gradove i tražiti ljude koji se pojavljuju u romanima i pričama autora koje volim.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Otac mi je profesor književnosti, tako da sam oduvijek bio okružen knjigama, kritikama, interpretacijama književnih klasika. U srednjoj školi sam se morao dokazivati nastavnici književnosti, tako da je to period kada sam najviše čitao i obožavao sam rusku književnost. Mislim da sada gutam sve živo, kao i u glazbi, da ponekad nekritički spajam nespojivo, ali mi je sada na pamet pao Paul Auster. Njega volim. Ako moram reći i naslov knjige, neka bude Njujorška trilogija. Od domaćih autora to je zasigurno Danilo Kiš. A pratim i postjugoslavenske autore.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Mislim da čitam premalo i svake godine planiram to promijeniti. Do promjena još uvijek nije došlo i nezadovoljan sam trenutnim stanjem. Treba mi dokolice, puno dokolice. Ali skupljam knjige, ima izdanja koja će jednom doći na red. Posebno volim svoju digitalnu knjižnicu. Kao novinar čitam često stvari koje su vezane uz posao, a kao umjetnik često pratim stvari koje su važne za teoriju umjetnosti. Na moru sam prošle godine bio samo pet dana, uglavnom s prijateljem na šanku, pa opet nisam stigao čitati na odmoru.

Koje vam je najdraže Frakturino izdanje?

S obzirom kako sam trenutno raspoložen, rekao bih Semezdin Mehmedinović, Autoportret s torbom. To je knjiga koja govori bitno o nebitnom, koja mi je bliska zbog svog fotografskog pristupa, detalja u kojima nalazim sličnost i u autorovom pogledu na svijet. A od drugih izdanja kroz ruke su mi prošli Gombrowicz, Faulkner, Velebit i Jović.

Foto: Neven Petrović

Možete provjeriti i što čitaju Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara, Krešimir Sučević-Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; novinar Domagoj Novokmet, voditeljica i glumica Iva Šulentić, prevoditeljica Ana Badurina, spisateljica Francesca Melandri, Darko Rundek...