Knjigu Mama kuha ručak, tata čita novine Barbare Pleić Tomić predstavit ćemo na festivalu Feminizam je za sve.
Barbara Pleić Tomić rođena je u Rijeci 1985. godine. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na kojem trenutačno pohađa Poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti. Bavi se ponajviše studijama majčinstva i dječjom i adolescentskom književnošću te njihovim vezama s feminističkom teorijom i popularnom kulturom. Jedna je od urednica i autorica na internetskim portalima Muf i Krilo. Živi i radi u Zagrebu.

Što je feminizam za tebe osobno, zašto je važan u ovom trenutku u vremenu?

Vrlo rano sam se počela identificirati s feminizmom, prije nego što sam imala nekakvu posebnu teorijsku podlogu ili znanje o njegovom povijesnom razvoju i mislim da je znatno utjecao na razvoj mog identiteta i sustava vrijednosti. Svakako mi je pomogao osvijestiti postojanje strukturnih nepravdi i nejednakosti i artikulirati vlastito nezadovoljstvo njima. Osim toga, mislim da mi pomaže osmišljavati i, nadam se, u praksi provoditi, generalno budniji i humaniji pristup međuljudskim odnosima i životu u cjelini.

Ideja i ideal društvene ravnopravnosti i solidarnosti oduvijek su bili glavni pokretač feminističkog pokreta i zato mislim da će feminizam biti važan dok god postoji želja i potreba za boljim i pravednijim svijetom.

Koje su, po tvome mišljenju, danas najvažnije zadaće feminizma? Koji su njegovi najveći izazovi, koje su mu najveće prepreke?

Voljela bih ustvrditi kako su zadaće feminizma u 21. stoljeću potpuno nove u odnosu na one iz prethodnih desetljeća, ali se kroz povijest pokazalo koliko su mnoga ostvarena prava krhka i koliko ih je teško sačuvati. Velika količina energije tako se troši na bitke koje smo smatral⁞e odavno izborenima. Tu su svakako ključna reproduktivna prava, kao i kritički pristup instituciji obitelji i svih njezinih specifičnosti, od nažalost uvijek aktualne problematike obiteljskog nasilja, preko roditeljskih uloga, do njene povezanosti s javnom sferom rada. Upravo je problematika rada jedno od gorućih feminističkih pitanja, od prekarnosti kao ključne odrednice tržišta rada u 21. stoljeću, do vrlo često zanemarenog emocionalnog i skrbnog rada koji još uvijek uglavnom pada na ženska leđa.

Intersekcionalnost je svakako najvažnija stvar koja se u novije vrijeme dogodila feminizmu, jer je ukazala na njegove vlastite slijepe točke te važnost suradnje i zajedništva s glasovima koji dolaze iz drugih marginaliziranih pozicija.

Kako izgleda feministička borba u 21. stoljeću? Je li tehnologija feminizmu više pomogla ili odmogla?

Mislim da je feminizam imao velike koristi od digitalnih tehnologija, koje su omogućile mnogo brži i lakši pristup potrebnim informacijama i pridonijele jednostavnosti organiziranja i povezivanja. Osim toga, omogućile su lakše plasiranje i dijeljenje sadržaja kreiranog prema vlastitim potrebama i interesima, odnosno pluralitet glasova i iskustava koji je feminizmu prijeko potreban.

S druge strane, internetski prostor pokazao se plodnim tlom za manipulacije informacijama i uistinu zastrašujuće primjere govora mržnje, koji zorno pokazuju na koji način još uvijek razmišlja ogroman broj ljudi – što možda i nije loše, jer nas prisiljava da se suočimo s činjenicom kako feministički rad nikada ne prestaje, umjesto da se uljuljkamo u stav kako feminizam više nije potreban jer smo uspjel⁞e dobiti sve što smo htjel⁞e.

Kako osvijestiti ljude da feminizam nije samo teoretska rasprava za akademske krugove, nego da feminizam zaista jest za sve?

Hrvatski javni prostor nam na gotovo dnevnoj bazi nudi primjere govora i ponašanja zbog kojih je feminizam itekako potreban. Mizoginija i diskriminatorne prakse nažalost su još uvijek sastavni dio životne svakodnevice, dnevnih mikroagresija, preko bezbrojnih slučajeva seksističkog medijskog diskursa, do političkih odluka koje itekako utječu na kvalitetu života svih nas. Radi se o konkretnim praksama koje vrlo često i doslovno osjećamo na vlastitoj koži, a feminizam nam pomaže osvijestiti ih te nam pruža alate uz pomoć kojih im se možemo suprotstaviti. Aktivističko djelovanje ne bi trebalo pripadati isključivo u domenu feminističkih organizacija (koje u Hrvatskoj već godinama odrađuju ogroman posao), već je nešto što može i treba biti osobni angažman svak⁞e od nas.