Author: Fraktura, redakcija

  1. Muškarac u žutom kaputu

    Muškarac u žutom kaputu

    Budilica pojačava svoj zvuk, u melodiji se sve više ističu visoki, alarmantniji tonovi, oni koji znaju da će me ipak na kraju probuditi, a Bobi koji pak zna da je sve to zbog njega, javlja se kratkim lavežom, ali i on još dovoljno pospan ili lijen da bi se izvukao iz svoje košare u predsoblju, skočio na kvaku i pokušao se uspeti na krevet; i pas iz azila ima svoje godine. Pritisak iz trbuha oslobađa se uz nesputan, zvučan, gromki prasak trube koja slobodno oglašava da je tijelo sasvim budno. 

    Zvuk obznanjuje i da svijest izranja iz magle, drski je zvuk privilegij slobode. Za pedesetogodišnjaka razvod braka može biti drugi najsretniji događaj u životu, uz pretpostavku da je onaj prvi najsretniji trenutak bila zabluda ženidbe. Dok ustajem iz kreveta, iz pidžame se probija neukrotivi simbol spola, čvrst i protegnut, tvrd kao kamen. Evolucija mu je namijenila prvenstveno dvije praktične svrhe, ali u ovom trenutku na kratko ispunjava i još jednu dodatnu, pothranjuje atavističku samosvijest mužjaka, majmunskog pretka valjda u meni koji je ponosan na spremnost za ostvarenje jedne od onih dviju praktičnih svrha, iako takvo nešto uopće nije u izgledu pa će i povod i posljedica jutarnjeg trenutka vitalnosti sasvim omlohaviti čim se ona druga, a zapravo prva svrha ispuni žuboreći nad porculanskom školjkom. Tko zna što mu je u glavi, što je na pameti tom organu kojega, iz neopravdana poštovanja i ponosa, smatram također nekim partnerom, bićem za sebe. Svakako nije pomisao na Vasju koja je godinama, a u rijetkim trenucima intimnosti, glumila promptne orgazme da cirkus što kraće potraje; nije pomisao na Vasju čija najbolja prijateljica Elvira nije bila smo najbolja prijateljica, što u sljepoći svojoj nisam bio u stanju na vrijeme shvatiti, odnosno – shvatio sam puno, puno kasnije nego ona sama. Ne, ne, taj moj pratilac i drug, da ga tako uvjetno nazovem, bio je motiviran samo fizičkim pritiskom koji će uskoro nestati.

    Više
  2. Predstavljanje knjige Ive Goldsteina u Rijeci

    Predstavljanje knjige Ive Goldsteina u Rijeci

    U povodu Međunarodnog dana sjećanje na žrtve Holokausta

    u utorak 22. siječnja 2019. u 18 sati

    Ivo Goldstein predstavit će knjigu

    Jasenovac 

    u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke (Korzo 16).

    Uz Ivu Goldsteina o knjizi će govoriti Vuk Perišić i Seid Serdarević.

    Više
  3. Predstavljanje knjige pjesama Sonje Manojlović

    Predstavljanje knjige pjesama Sonje Manojlović

    U ponedjeljak 21. siječnja 2019. u 19 sati 

    u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu (Preradovićeva 5)

    predstavit ćemo novu zbirku pjesama

    Sonje Manojlović

    Gledajući odgovore.

    Uz autoricu o njezinim pjesmama govorit će Tonko MaroevićDarija Žilić, a razgovor će moderirati Seid Serdarević             

    Više
  4. Predstavljanje knjige Amosa Oza

    Predstavljanje knjige Amosa Oza

    U utorak 15. siječnja 2019. u 19 sati

    Židovskoj općini Zagreb (Palmotićeva 16)

    bit će predstavljena knjiga

    Pozdrav fanaticima

    Amosa Oza.

    O knjizi će govoriti Nadežda Čačinovič i Zdravko Zima, a ulomke će čitati Vlatka Bjegović.

                   

    “Precizna i uzbudljiva knjiga Pozdrav fanaticima ne daje samo briljantne misli i ideje, ona je i prikaz borbe čovjeka koji je desetljećima inzistirao na održavanju strasnog, oštrog i lucidnog pogleda u svijet kaosa u vremenima ludila.” - David Grossman

    Više
  5. Do nade i natrag, predgovor

    Do nade i natrag, predgovor

    U predgovoru knjizi Do pakla i natrag napisao sam da je to najteži pothvat u koji sam se ikada upustio. Tako sam mislio dok nisam počeo rad na ovoj knjizi. Ovaj, drugi svezak povijesti Europe od 1914. do danas, suočio me s još većim problemima, kako u interpretaciji tako i samoj strukturi knjige. 

    Između ostalog i zato što povijest Europe od 1950. do danas nema dominantnu temu usporedivu sa svjetskim ratovima i njihovim središnjim mjestom u prethodnom svesku koji pokriva razdoblje od 1914. do 1949. Naracija knjige Do pakla i natrag je linearna i jednostavno slijedi izbijanje rata, njegov tijek i završetak i, ponovno, njegovo izbijanje, tijek i završetak. Takvo linearno kazivanje nije prikladno za kompleksno razdoblje europske povijesti od 1950. do danas. Ta je povijest priča o prekretnicama i nenadanim promjenama, burnim zaokretima i ubrzanom ritmu preobrazbi. Europa se od 1950. nalazi na toboganu, izložena usponima i padovima, oduševljenju i strahu. Ova knjiga želi pokazati kako je Europa koračala (i zašto je posrtala) kroz razdoblje koje premošćuje dvije epohe velikih nesigurnosti.

    Više
  6. Olga Tokarczuk, u svijetu nedobrog Boga

    Olga Tokarczuk, u svijetu nedobrog Boga

    Velikim narodima nekako i pristaju veliki romani. Malim se, pak, s vremena na vrijeme posreći da imaju velike prijevode. Roman "Księgi Jakubowe” Olga Tokarczuk objavila je 2014. godine. Držao sam ga u ruci u Krakowu, svježe otisnutog, grandiozan, potežak predmet, tisućinjak stranica štampanog teksta. Neznajući poljski osjetio sam se kao onaj nepismeni primorski seljak iz Kneže blizu Tolmina, kada je čisteći crkvu na ruke uzeo Bibliju. Taj je seljak bio moj prapradjed. Nastavši tu između malih, opustošenih i kulturno zapuštenih naroda, u jeziku koji gotovo da i ne poznaje iskustvo velikih romana, mogao sam se samo nadati da će u dalekoj budućnosti netko, ipak, prevesti Knjige Jakubove ili Knjige Jakovljeve na ove međusobno razumljive i međusobno isključene jezike.

    Raspitujući se, iz egoističnih razloga, jer bilo mi je važno, saznavao sam da knjigu na hrvatski, za Frakturu, prevodi Mladen Martić, ali da će to još potrajati. I onda mi je, posljednjih tjedana 2017., poštom iz Beograda stigao srpski prijevod. Knjige Jakovljeve su u zajedničkom izdanju Paideie i Službenog glasnika imale gustih 762 stranice, poredanih unatrag, tako da se knjiga čita od 762. prema 1. stranici. Prevoditeljica, ugledna srpska polonistica Milica Markić, roman je prevela maestralno: tako da se čita kao da je i pisan na srpskom, stilom i jezikom koji su vrlo osobni i osobeni, nisu neutralni, bljutavi ni preneseni iz rječnika, pravopisa i stilističkih priručnika. Milica Markić ne samo da prevodi Olgu Tokarczuk, nego je autorski ispisuje u drugom jeziku. I još nešto: kada bi zagovornici i bojovnici teze o srpskom i hrvatskom kao dva posve različita i strana jezika imali pameti, čitateljskih iskustava i imaginacije, bili bi svjesni onoga što ovaj prijevod zorno pokazuje – hrvatski i srpski, doista, mogu biti različiti jezici, premda i tad razumljivi govornicima s druge strane, ali samo u trenucima velike poezije, književnog i prevoditeljskog nadahnuća. Samo je hrvatski velikoga hrvatskog pisca jezik različit od srpskog. I obrnuto. Pročitajte, recimo, ove rečenice Milice Markić: "Čuli ste, milostivi, da se počivši mogu vratiti u život? Navodno to može tako. Proroci to mogu da učine. A vama jel’ to uspelo nekada, makar sa psetom kakvim?” Ekstatično i po deseti put vraćam se tim riječima, izgovarajući glasno završetak, koji je ujedno i završetak poglavlja: "makar sa psetom kakvim”. Koji savršeno pogođen red riječi, kakva sintaksa, kakav veličanstven jezik! Blago hrvatskom kada takav srpski ima uza se!

    Više
  7. Odlazak velikog pisca: Preminuo je Amos Oz

    Odlazak velikog pisca: Preminuo je Amos Oz

    Amos Oz, jedan od najvećih izraelskih pisaca, preminuo je u 79. godini.

    Rođen kao Amos Klausner 1939. u Jeruzalemu, Oz je jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Objavio je dvadeset romana, među kojima se posebno ističu Moj MichaelPlanina lošeg savjetaSoumchiCrna kutijaFimaPantera u podrumuIsto more, autobiografski roman Priča o ljubavi i tminiRimovanje života i smrti, te najnoviji Juda. Objavio je i niz esejističkih knjiga, od kojih valja izdvojiti U zemlji IzraelIzrael, Palestina i mir te Kako izliječiti fanatika.


    Više
  8. The Show Must Go On

    The Show Must Go On

    Grad je živio u čudnom ritmu, stvari su se iz dana u dan mijenjale. Oko deset sati slijevali su se prema gradu radnici iz okolnih tvornica u kojima je vladalo rasulo. Posla nije bilo. U alatnici tvornice eksploziva više nisu izrađivali noževe i boksere. Radnici su na posao išli po inerciji, višegodišnja navika stvorila je neku vrstu automatizma. Znao je to po sebi, po svom svakodnevnom, višegodišnjem odlasku u tvornicu kobasica. Volio je tada, kada se ljudska rijeka razlije po ulicama, izići u grad i bez cilja lutati ulicama. Tako je napravio i taj dan. Hodao je sporo. Kao da je protiv svoje volje upao u ljudsku bujicu i prepustio joj se. Ljudi su podsjećali na robote. Činilo mu se da svi bježe od nečega, sličili su mravima koji bez cilja, užurbano i histerično lutaju po razrušenome mravinjaku. Puhao je prohladan vjetar i nanosio rijetke kapi kiše. Zastao je i naslonio se na zid, pokušavajući zapaliti cigaretu.

    Nije uspio, u upaljaču više nije bilo plina. Bacio ga je. Na suprotnoj strani ulice vidio se odlijepljen plakat kojim se poigravao vjetar. Podsjećao je na zastavu. Povremeno bi se, kada vjetar jače zapuše, plakat zalijepio za zid i moglo se pročitati što piše na njemu. Najuočljivija je bila riječ demokracija koja je odozgo prema dolje bila ispisana cijelom visinom plakata. Ta riječ bila je sveprisutna: vrištala je s plakata koji su preplavili zidove, iz novina, odzvanjala s radija, televizije, izdvajala se iz glasova što su brujali u ljudskom mravinjaku. Nigdje se nije moglo skriti od nje: demokracija se valjala ulicama, postala je drugo ime za kaos. Zaustavio je prolaznika s cigaretom u ustima i zapalio svoju cigaretu od njegovu. Bio je zaboravio kako to izgleda. Osjetio je toplinu u prsima. Sjetio se jednog davnog paljenja cigarete na taj način. Tada je bio sretan. Stvari još nisu bile krenule u krivom smjeru.

    Sjetio se da treba promijeniti stotinu maraka. Nije mu preostalo mnogo novca, većinu onoga što je imao dao je za automobil. Šverceri su stajali uza zidove u glavnoj ulici, otprilike po dvadesetak metara udaljeni jedan od drugog. Nisu krili dinare. Držali su ih u plastičnim vrećicama. Začudio ga je njihov broj, iako je bio načuo za priče o švercu dinarima koji su pristizali kamionima iz Hrvatske, gdje više nisu bili u opticaju. Kod svih švercera tečaj je bio isti. Jazija je odlučio provjeriti tu priču. Prošao je jedanput ulicom, zagledajući se švercerima u lica. Prepoznao je jednog od njih, ali se nije odmah sjetio o kome je točno riječ. Zato je napravio još jedan krug, dok se nije sjetio. Prišao je tom čovjeku. Zvao se Dragan. Jazija ga se sjećao kao sitnog prevaranta.

    Više
  9. Trideset i tri vrste sira

    Trideset i tri vrste sira

    Za koji mjesec će tome biti cijelih trideset godina. U jesen 1985, u jednom restoranu u Istočnom Berlinu, u državi po imenu DDR, dobio sam na poklon knjigu stihova njemačke pjesnikinje po imenu Gisela Kraft.

    Za njeno ime sam i čuo prvi put tu, u trenutku kad mi ju je predstavila Barbara Antkowiak, prevoditeljica sa srpskohrvatskog jezika. Uz njih dvije bio je tada i pisac lužičkosrpski Jurij Brězan, inače potpredsjednik Saveza pisaca države DDR. Knjiga koju mi je pjesnikinja Kraft tada poklonila bila je upravo izišla iz štampe, naslov knjizi je bio Katze und Derwisch (Mačka i derviš). Sjećam se jednog ciklusa pjesama o muzejima berlinskim. Ta je zbirka stihova još negdje među mojim knjigama, rasijanim na više mjesta, u barem tri grada i jednom selu. To je bio jedini moj susret sa pjesnikinjom Kraft. Za toga susreta, dvadesetak minuta, negdje u nekom od restorana koji više ne postoje, na ulici Unter den Linden, saznao sam da je pjesnikinja bila na Struškim večerima poezije, da je studirala islamologiju i turski, a doktorirala na djelu stambolskog pjesnika po imenu Fazıl Hüsnü Dağlarca, jednog od dobitnika zlatnog vijenca Struških večeri. Našli smo se i na mačkama: ja sam, u Zemunu, imao mačku Anju, koja je sa mnom služila moj vojni rok u Ljubljani, a pjesnikinja Kraft je imala mačku Leilu, koja je s njom pošla u emigraciju. Gisela Kraft je bila jedinstven primjerak emigracije: emigrirala je u DDR-a iz BRD, iz Zapadne u Istočnu Njemačku. Iz uvjerenja, bez oportunističkih nadeždi i kompromisa. U intervjuima, nakon preseljenja iz Zapadnog u Istočni Berlin, više puta je ponovila da u državi u koju se doselila može živjeti od pisanja, da se mirnije može baviti svojim radom i da ne mora biti u stalnoj strepnji od mogućnosti da na kraju mjeseca ne mogne platiti kiriju te da ostane bez stana. U jednom od tih intervjua izjavila je i kako joj je bilo besmisleno da stalno strepi u zemlji s trideset vrsta sira, jer su njoj za život od sireva dovoljne i tri vrste. Gisela Kraft je umrla početkom januara 2010. u mjestu Bad Berka, kraj Weimara. Govoreći o njoj, izdavač Klaus Wagenbach, vječiti ljevičar i anarhista, osvrnuo se i na tu njenu izjavu o siru. Rekao je kako se socijalizam i uživanje ne bi smjeli smatrati suprotnostima, te kako bi socijalizam po mjeri čovjeka morao imati i 50 i 100 i 200 vrsta sira.

    Više
  10. Hrvatska lijepa knjiga 2018.

    Hrvatska lijepa knjiga 2018.

    Odabrano je 28 naslova za natječaj Best Book Design from all over the World i izložbu Book Art International.


    Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zaključila je natječaj Hrvatska lijepa knjiga za 2018. godinu, a među 28 najljepše oblikovanih hrvatskih knjiga našla su se i Frakturina izdanja: 

    Više

Stavke 1-10 od 196

Prikaži po stranici