Author: Seid Serdarević

  1. In memoriam Amos Oz

    In memoriam Amos Oz

    Petak 28. prosinca bio je zadnji radni dan u godini, još smo jednom bistrili ideje o nekim novim projektima kada je stigao Vlatkin mail: "Vijest je već sigurno došla do vas…" No ona je bila ta koja je donijela vijest, umro je Amos Oz. Jednostavno smo prekinuli sve razgovore, a ja sam jedva napisao kratak post na Facebooku. Naime, iako sam znao da je bolestan i da slabo putuje, da nije baš najbolje, ovo je ipak bilo šokantno. Nije mi bilo ni nakraj pameti da će jedan od meni najomiljenijih autora, čovjek s kojim sam prijateljevao i kojemu sam imao čast biti i urednikom i izdavačem umrijeti, neočekivano, naglo. 

    Tek desetak dana prije, povodom objavljivanja njegove posljednje samostalne knjige Pozdrav fanaticima, pisali smo mu pitajući želi li dati intervju upravo za Bestbook. Oz je kao i uvijek odmah odgovorio, ali ovaj put rekao je da se ne osjeća najbolje i da će intervju dati u siječnju. Nažalost, nije ga dao. A Amos je rado govorio za hrvatske novine, u proteklih desetak godina objavio je pozamašan broj intervjua. Uvijek spreman razgovarati, podijeliti svoje misli, nesebičan i jasan, Oz je često govorio o književnosti, o Bliskom istoku, o politici, fanatizmu, temama koje su ga zanimale, o kojima je razmišljao. Trebamo biti zahvalni što je jedan od najvećih pisaca kraja dvadesetoga i početka dvadeset prvoga stoljeća toliko često govorio za hrvatske medije i valja nam iznova pročitati te intervjue (mogu se pronaći na internetu) jer oni itekako govore o nama danas i o problemima s kojima se suočavamo.

    Više
  2. Gdje prestaje citiranje, a počinje plagiranje?

    Gdje prestaje citiranje, a počinje plagiranje?

    Jedan od zapaženijih događaja prošloga tjedna bio je govor slovenske manekenke, supruge republikanskog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, Melanie Trump na republikanskoj konvenciji. I dok je Donald po običaju zazivao izolacionizam Sjedinjenih Država dotle je Melanija u dijelu svoga govora, itekako dobro pripremljenoga, nemojmo se zavaravati, besprizorno i bez imalo srama plagirala govor koji je Michelle Obama održala davne 2008. kada je davala podršku suprugu Baracku na njegovom putu u prvom osvajanju mandata u Bijeloj kući.

    Istina da su oba govora patetična, da pripovijedaju o nekim općim stvarima, i da naravno Melanija nije ni spomenula da je odrastala u socijalizmu, no sam sadržaj govora ovdje nije bitan, jednako kao što nije bitan ni sadržaj diplomskog rada Milijana Brkića ili potpuno izmišljena biografija dugogodišnje zastupnice SPD-a u njemačkom Bundestagu Petre Hinz koja nije maturirala a kamoli diplomirala, a sve je sasvim lijepo navela u svojem životopisu, gotovo uzornoj političkoj hagiografiji i dugi niz godina bila uvažena zastupnica u uređenoj Saveznoj Republici Njemačkoj.

    Više
  3. Može li nogomet pobijediti književnost?

    Može li nogomet pobijediti književnost?

    Dolazak jednoga od najvažnijih suvremenih svjetskih pisaca Izraelca Davida Grossmana u Zagreb pripremali smo više mjeseci u tijesnoj suradnji s književnim klubom Booksa. Tada smo znali da nam datum njegova dolaska u Zagreb ne idu na ruku. U Zagrebu je boravio, nažalost, manje od 48 sati. Došao je dan uoči Dana antifašističke borbe, a otišao ranojutarnjim letom dan poslije.

    No tada nismo računali na to da će baš toga dana na Europskom nogometnom prvenstvu svoju posljednju utakmicu u skupini protiv Španjolske igrati naša reprezentacija. I kada je David sletio u Zagreb, već u vožnji do hotela, upozorio sam ga na tu činjenicu i na to da će te večeri, na njegovu prvom nastupu u Muzeju suvremene umjetnosti, vjerojatno biti manje posjetitelja nego što bismo očekivali i napomenuo mu da ćemo vidjeti kako ćemo proći u tom neravnopravnome meču književnosti i nogometa. Na to je uzvratio da nije pitanje hoćemo li izgubiti – to je naime sigurno – već samo s kolikom razlikom. 

    Više
  4. Pisanje o nezamislivoj strahoti

    Pisanje o nezamislivoj strahoti

    Prošloga tjedna dogodila su se dva važna događaja, jedan pod svjetlima javnosti, u prepunom HNK-u premijera nagrađivanog dramskog teksta Tene Štivičić Tri zime, a drugi pomalo samozatajno u knjižarama. Riječ je o dokumentarnom romanu Beara Ivice Đikića. 

    Tri zime iznimno je slojevita predstava u kojoj se kroz sudbine nekoliko generacija obitelji Amruš, Kralj i Kos pred gledateljima raspleće povijest naših zemalja, povijest koju na videorekorder snima otac, kako kaže u jednoj sceni. No u toj povijesti kao i u mnogim drugim privatnim povijestima jedan je događaj iz srpnja 1995. mnogima tada prošao nezapaženo, da bi ubrzo postao ključna točka za razumijevanje ratova na području bivše Jugoslavije. I danas se, vjerujem, svi pitamo kako smo ga mogli ne vidjeti. Čuli smo za njega, tada u vruće ljeto 1995., neposredno prije Oluje, ali u moru strahota bosanskoga rata jednostavno smo ga, manje-više, svi ostavili po strani. 

    Više
  5. In memoriam Daša Drndić

    In memoriam Daša Drndić

    Kada kažete Daša, to ime vezujem samo uz jednu osobu, uz Dašu Drndić, uz sjajnu spisateljicu, uz velikog borca, uz osobu neizmjernog srca i dobrote, koja je uvijek bila spremna stajati sama protiv svih i boriti se za pravdu i istinu, za obespravljene, za zaboravljene…

    Dašin odlazak, preran, nepravedan, nešto je što teško mogu prihvatiti. Dašin osmijeh, pogled, uspravno držanje, sve je uvijek pokazivalo njezinu snagu i njezinu aristokratsku narav, spremnost da nikada ne zaboravi one zaboravljene, one koji imaju priču, jer nijedan čovjek nije i ne može biti samo broj, a dvadeseto stoljeće o kojemu je pisala ljude i žrtve je svelo samo na brojke. Posljednjih godina bila je sasvim opčinjena Albanijom, nakon posjeta Tirani rado je pričala o svom novom romanu koji je željela nasloviti Gëzuar ili Živjeli. U njemu su se kao u kaleidoskopu trebali miješati najveće i najvažnije robne marke, suvremeni hipsterski kafići, konjske zaprege na avenijama, propali hoteli, bezbrojni bunkeri, umjetnici svjetskoga glasa i njihove sudbine za vrijeme režima Envera Hoxhe ili talijanske okupacije. U svom prepoznatljivom stilu, miješajući fikcionalno i dokumentarno, Daša je željela stvoriti roman o Albaniji koji je jednako tako roman o nama danas isto kao što su sva njezina djela uvijek bila knjige o nama danas. 

    Više
  6. Moćna obiteljska saga na pozadini turbulentne povijesti

    Moćna obiteljska saga na pozadini turbulentne povijesti

    Noćni ormarić glavnog urednika

    Južni Tirol danas svi vide kao idiličnu zemlju, prepunu skijališta, mjesta za odličan odmor, međutim riječ je o regiji u kojoj je gotovo cijelo dvadeseto stoljeće bilo prepuno nemira, neslaganja i nacionalnih trvenja. Nakon Prvoga svjetskoga rata Južni je Tirol pripao Italiji iako je riječ o kraju pretežno naseljenom njemačkim stanovništvom.

    Talijanska represija nad lokalnim stanovništvom – prvo fašistička, a nakon Drugog svjetskog rata i u demokratskom sustavu – provodila se, slično kao i u Istri u međuraću, u svim aspektima života, prije svega jezična – njemački je bio prognan iz svake javne komunikacije, od školstva pa do policijsko-žandarskih premetačina. Država se ranih sedamdesetih željela miješati u svaki aspekt života. Taj i takav Južni Tirol, u kojem se javio i opravdani gnjev lokalnog stanovništva, koji je od malih protesta prerastao u ozbiljni oružani, često i teroristički otpor talijanskoj državi, pozadina je na kojoj se događa radnja djela Eva spava Francesce Melandri, njezina prvog romana, koji je preveden na brojne svjetske jezike, a autoricu je lansirao među najzanimljivije i najčitanije suvremene talijanske pisce.

    Više
  7. Epopeja o životu iza željezne zavjese

    Epopeja o životu iza željezne zavjese

    Noćni ormarić glavnog urednika

    Zavičaj, zaborav epska je priča o čovjeku koji plovi kroz sisteme, koji vjeruje u socijalizam, koji mijenja čak tri režima – jugoslavenski, čehoslovački, i istočnonjemački, koji se tragično zaljubljuje i koji savršeno opisuje život iza željezne zavjese, bila ona prozirna kao u Jugoslaviji ili teška kao u DDR-u. Život vječno drugoga, onoga koga svi gledaju kroz naočale predrasuda, neznanja i straha, život je junaka ovoga romana.

    Kada je neposredno prije rata u Sarajevu objavio svoju Kratku kroniku porodice Weber, Ludwig Bauer bio je relativno nepoznat široj javnosti. To je bio jedan od prvih europskih romana o podunavskim Nijemcima. Roman je dobio nagrade i kritičke pohvale, čak se i Rajko Grlić zainteresirao da snima TV-seriju o Weberovima i njihovu životu tijekom gotovo dva stoljeća na Balkanu. 

    Više
  8. Snažan roman o sudbini izbjeglica

    Snažan roman o sudbini izbjeglica

    Noćni ormarić glavnog urednika

    Roman najvažnije suvremene njemačke autorice Julije Franck govori o ljubavi, izbjeglištvu, o odnosu prema drugima i o Berlinu sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Julia Franck u Zapadu opisuje sve čežnje, nade, strahove i probleme mlade žene s dvoje male djece koja suočena s represijom u domovini mora pobjeći na drugu stranu i pokušati potražiti neki bolji, slobodniji život.

    Julia Franck bez ikakve sumnje jedan je od najvažnijih glasova suvremene njemačke književnosti. Njezini romani prevedeni su na sve važnije svjetske jezike, ali najveću slavu, zasluženo, ima u svojoj domovini, Njemačkoj. U svojim romanima, složene strukture, briljantno isceziliranima, Julia Franck bavi se kako njemačkom prošlošću tako i suvremenošću, odnosom današnjice prema nekadašnjim događanjima.

    Više
  9. Oproštaj sa Slavkom Goldsteinom

    Oproštaj sa Slavkom Goldsteinom

    Ovih dana kao i svi mi ovdje često mislim na Slavka Goldsteina, na čovjeka koji je sav svoj život usmjerio i posvetio knjizi i pisanoj riječi.

    Više

9 objava

Prikaži po stranici