Asja Bakić (Tuzla, 1982.) zajedno s Mašom Grdešić, Lanom Pukanić i Barbarom Pleić Tomić 2014. godine pokrenula je portal za feminističko čitanje popularne kulture Muf. Autorica je knjige poezije Može i kaktus, samo neka bode (Aora, 2009.) te zbirki kratkih priča Mars (Sandorf, 2015.) i Sladostrašće (Sandorf, 2020.). Zbirka priča Mars izašla je 2019. godine u američkom izdanju kod nakladničke kuće Feminist Press iz New Yorka. Publishers Weekly uvrstio ju je na godišnju listu najboljih proznih naslova objavljenih na engleskom jeziku.

Knjige Asje Bakić Dođi, sjest ću ti na lice bit će predstavljena na festivalu Feminizam je za sve.

Što je feminizam za tebe osobno, zašto je važan u ovom trenutku u vremenu?

Feminizam je borba za goli život. U ovom mi je trenutku do života stalo isto kao što je bilo stalo i ženama koje su živjele prije mene: jako. Nema tu neke velike mudrosti: želim živjeti, a ne preživljavati. Od preživljavanja muškog iživljavanja nad ženama stvarno mi je više zlo.

Koje su, po tvome mišljenju, danas najvažnije zadaće feminizma? Koji su njegovi najveći izazovi, koje su mu najveće prepreke?

Zadaća feminizma uvijek je ista: potpuna emancipacija žena. Posljedično, najveća su prepreka na putu emancipacije žena ideje i ljudi koji ženama ne dopuštaju da budu ravnopravne i samostalne. Svejedno govorimo li o katoličkim dogmaticima, islamistima, različitim konzervativnim udrugama koje niču poput gljiva širom Europe, fašistima, nacistima, ksenofobima i kapitalistima – sve je to isti ološ, sve su to plinske boce i balvani.

Kako izgleda feministička borba u 21. stoljeću? Je li tehnologija feminizmu više pomogla ili odmogla?

Algoritmi nemaju autonomiju da me diskriminiraju na Twitteru ili na Facebooku po vlastitom nahođenju, ali ako im netko napiše da me trebaju i smiju diskriminirati, onda je to dakle problem organizacije, odnosno čovjeka koji je program tako napisao, a ne koda samog po sebi. Nove tehnologije ne pomažu ili odmažu ženama – to rade pojedinci i korporacije koji iza tih tehnologija stoje.

Kako osvijestiti ljude da feminizam nije samo teoretska rasprava za akademske krugove, nego da feminizam zaista jest za sve?

Vrlo jednostavno: treba pomoći ljudima da žive umjesto što preživljavaju. Ljudi koji se muče da prežive najčešće nemaju vremena razmišljati ni o čemu. Kad ti je odlazak na more ili u restoran potpuna apstrakcija, onda ni feminizam ne prolazi bolje. Nema kruha, nema emancipacije. Politika koja izgladnjuje ljude nipodaštava žene.