Čitateljski svijet Ane Badurine

Prevoditelji ne čitaju samo iz užitka, zabave ili želje da nešto nauče, prevoditelji su i profesionalni čitatelji. Nije rijetkost da nam posao, zbog rutine i ponavljanja, prestane pričinjavati zadovoljstvo, ali strast prema čitanju i ljubav prema knjizi najčešće su, srećom, izvan te kategorije. To najbolje pokazuje primjer Ane Badurine, koja i dalje, nakon više desetaka prevedenih naslova, svakoj knjizi pristupa kao da joj je prva, s ugodnim, napetim iščekivanjem onoga što će joj donijeti.

Ana Badurina prevodi s talijanskog i engleskog jezika. Njezin prijevod romana Dijete koje je sanjalo kraj svijeta A. Scuratija (Fraktura, 2011.) posebno je istaknut kao jedan od najuspješnijih na međunarodnom izboru općine Monselice i Sveučilišta u Padovi za najbolji prijevod talijanskog djela na strani jezik 2012. godine. S talijanskog je, između ostalih, prevela romane F. Sorige, A. Scuratija, F. Melandri, R. Monaldi i F. Sortija, E. Ferrante i P. Cognettija.

Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

 Uvjerena sam da nije bila prva, ali obožavala sam Emila i detektive Ericha Kästnera. I njegove Blizanke. I Ivana Kušana. I Zvonimira Milčeca. I Pustolovine Toma Sawyera. I nekako mi se čini da nabrajam naslove biblioteke Vjeverica koje sam pobožno skupljala.

Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Mislim da ne postoji. Ali već dugo, kad me netko zamoli da mu preporučim nešto dobro, odgovorim Pereira tvrdi Antonija Tabucchija. Iz nekog razloga to je knjiga kojoj se često i rado vraćam, bilo u izvorniku ili u sjajnom prijevodu Deana Trdaka. I Kehlmannov F.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Zbog prirode mojega posla to je talijanska književnost, kojom se najdetaljnije bavim. No bliske su mi i drage i portugalska i španjolska književnost. Čini se da nekako gravitiram Mediteranu.

Što trenutačno čitate?

Knausgårdova Moja borba 3 i ja već se neko vrijeme družimo, kao da se svakodnevno nalazimo na čašici razgovora.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Teško pitanje. Uz Pereiru i nekoliko naslova koje sam sama prevela, tu je Bariccov Mr. Gwyn. Često preporučam i Braću Sisters Patricka deWitta, koja me potpuno iznenadila, Gryttena, Kehlmannov F…Ma ima ih mnogo, sve ovisi o osobi koja traži preporuku.

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

Još teže pitanje. Ništa, vraćam se na Tabucchijevog Pereiru i Moju borbu (Knausgårdovu).

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Idem redom kojim proteklih godina čitam: posao, osobni razvoj (što je potkategorija posla), zabava (koja spada u posao jer radim posao koji me zabavlja i koji volim), učenje (zbog posla i osobnog razvoja i zabave). Otpada samo slobodno vrijeme, njega nekako nikad nemam.

Imate li najdraže Frakturino izdanje?

Vjerojatno ću se sutra udarati po glavi jer sam zaboravila ovu ili onu, no kad sam ga već spomenula, neka to ostane Kehlmannov F. I Bennettova Suverena čitateljica. I DeWittova Braća Sisters. Umalo zaboravih na Kereta. I na Cognettija, i to ne zato što ga ja prevodim.

Možete provjeriti i što čita Stipan Tadić, jedan od najboljih mladih hrvatskih slikara, Krešimir Sučević-Međeral, lovac iz televizijskog kviza "Potjera"; novinar Domagoj Novokmet, voditeljica i glumica Iva Šulentić, Darko Rundek...