Blog

  1. Jedan sasvim običan dan u Berlinu

    Jedan sasvim običan dan u Berlinu

    Rakija za sve

    Bože, samo da nisam ubio Švabu! pomisli Dane Draženović. Pa ja ovdje nisam ni prijavljen. Je li ovo uopće ubojstvo? razvija se anksiozna struja misli. Koja je uopće procedura? Može li se završiti u zatvoru, ako se sudariš s nekim? Ne, ne mogu danas ubiti nekoga. Danas, kada sam se prestao sažalijevati.

    Naravno, ovo nije bilo ubojstvu. Ovo je samo jedan grozan dan u životu Lucasa Fischera, relativno uspješnoga glumca koji se pojavio u tri Tatorta, člana ansambla vjerojatno najpopularnijega europskoga kazališta u kojemu nikada, ali nikada neće glumiti Hamleta. Samo jedan užasan dan, pomisli Lucas Fischer. Sve prođe, sve prođe. To je, bit će, taj njemački odgoj. Polako ustane, uvjeri prolaznike da je sve u redu, da nije potres mozga, već je imao jedan. Protare malo krvi među prstima. Dobro, preživio je i gore. I onda pogleda u našeg Danu Draženovića, još uvijek pomalo u šoku, na vrhu stuba. Lucasu Fischeru odsijeku se koljena. Bradat, guste crne kose, vjerojatno stranac. To je ono što Lucasu ukrade dah, stegne grlo, lupi ga u trbuh i odsiječe mu koljena. Lucas Fischer pomisli: jao, pa ja bih se mogao danas zaljubiti. Možda je upravo ovo ono čudo koje mu je trebalo, filmska priča o čovjeku s dna koji spozna što mu zapravo treba – ljubav. Ili je samo potres mozga.


    Više
  2. Violina zalijevana krvlju i druga čudesa katalonskog majstora

    Violina zalijevana krvlju i druga čudesa katalonskog majstora

    Miljenko Jergović o romanu "Ispovijedam" Jaumea Cabréa

    Cabré je, naime, nečuveno darovit pripovjedač, koji pripovijeda s takvom strašću i takvim tekom da se čovjeku učini da pred sobom ima stvorenje koje upravo od toga i živi. Čudovište koje ždere zbilju i proizvodi priču kojoj, zapravo, i nema kraja. Svih sedamsto i kusur stranica ove knjige pročitaju se gotovo na dušak, stvarajući u čitatelju svojevrsnu ovisnost o ovome piscu i njegovu tekstu. Malo se razboliš na duši nakon što više nema.

    U trenutku se, u jednoj fatalnoj rečenici, bez ikakvog vidljivog prijelaza stope u istom događaju dva udaljena vremenska toka. U prvom otac Nicolau Eimeric, veliki inkvizitor, presuđuje da se ima na lomači spaliti Josep Xarom, židovski liječnik, optužen da je od nekog Jaume Malle otkupio posvećene hostije, i da je nad njima, nad hostijama, počinio ogavan zločin. Istina, Xarom, rođen i odrastao u getu, koji je pod kraljevom milošću, i ne zna što su to hostije, što ga u očima katoličkog prelata čini još mizernijim, svakoga prijezira vrijednim stvorom – kopilanom iskonske izdaje koju je njegov rod proveo nad Sinom Božjim Isusom Kristom. Osim toga, oca Nicolaua nepodnošljivo boli glava. Židovskog liječnika osuđuje na smrt na lomači, ali tako da mu se prethodno odsiječe jezik, da ne bi, umirući, mogao vrijeđati dragoga Boga.

    Više
  3. Na Trnju sa zvijezdama: Slavenka Drakulić

    Na Trnju sa zvijezdama: Slavenka Drakulić

    U okviru projekta Na Trnju sa zvijezdama,

    u ponedjeljak 30. travnja 2018. u 18.30 sati,

    gošća književnog susreta

    u zagrebačkoj Knjižnici Ivana Gorana Kovačića (Ul. grada Vukovara 35)

    bit će Slavenka Drakulić.

    Više
  4. Predstavljanje “Rata i mita” u Novom Sadu

    Predstavljanje “Rata i mita” u Novom Sadu

    U četvrtak 26. travnja 2018. u 18 sati

    Dejan Jović predstavit će svoju knjigu

    Rat i mit: Politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj

    u Amfiteatru Fakulteta za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić 

    u Novom Sadu (Bulevar oslobođenja 76).

    Uz Dejana Jovića o knjizi će govoriti Ratko Bubalo i Duško Radosavljević.

    Više
  5. Ponekad nekritički spajam nespojivo

    Ponekad nekritički spajam nespojivo

    Čitateljski svijet Davora Konjikušića

    Kaže se da slika govori tisuću riječi. Ova izreka, kao i toliko mnogo drugih, lijepo zvuči, ali nije baš sasvim istinita. Mnogo toga moguće je ispričati fotografijom, ali za neke su priče riječi ipak nužne. No ono što je najvažnije i najljepše jest da jedno drugo ne isključuje. Riječi i slike podjednako su važne, neodvojive su i tek njihovim susretom dolazimo na trag cjelovitosti.

    Knjige su strahovito važne i nagrađivanom fotografu Davoru Konjikušiću, koji u svojim radovima često propituje odnose javnog i privatnog, intimnog i sociopolitičkog. Tekst je neodvojiv dio nekih njegovih radova, a knjige koje čita i teme koje ga zaokupljaju itekako oblikuju njegovu jedinstvenu umjetničku viziju.

    Više
  6. Postoje i drugi

    Postoje i drugi

    Iz romana Uvjerljivo drugi Svena Popovića

    Ulazimo u noćni klub. Emir je rekao doći poslije. I tako smo sad ovdje. Malo prešminkerski za moj ukus. Hani bi se ovakvo mjesto dopalo. Meni nije bilo jasno tko bi pivo platio suhim zlatom i onda se još nadglasavao s muzikom. No Hana je bila pametna. Napila bi se prije ulaska u klub, kao što sam se i ja u ovom slučaju. I onda bi plesala. Ja bih trulio za šankom, a ona je plesala, pogledi prikovani za njezino tijelo.

    Povremeno bi joj netko prišao, ja bih samo promatrao. Uvijek bi im nešto rekla i pokazala na mene. Oni bi pokunjeno otišli. I tako bi ona postepeno iznojila sav alkohol, a ja bih se jedva držao na nogama nakon surfanja šankom. Surfanja koje je redovito završilo nasukavanjem.

    Više
  7. Noć knjige 2018. s Tomicom Bajsićem

    Noć knjige 2018. s Tomicom Bajsićem

    U Noći knjige 2018., u ponedjeljak 23. travnja 2018. u 19.30,

    u dvorani Müller kina Europa u Zagrebu

    predstavit ćemo novu knjigu pjesama

    Tomice Bajsića

    Nevidljivo more

    Uz uz autora o njegovim pjesmama će govoriti Miroslav Mićanović, Delimir Rešicki, Davor Šalat i Seid Serdarević, uz glazbenu pratnju Nine Bajsić.

    Pjesme Tomice Bajsića čitat će Marija Šegvić.

    Više
  8. Potpuno je svejedno kako obitelj izgleda izvana, važni su zdravi odnosi

    Potpuno je svejedno kako obitelj izgleda izvana, važni su zdravi odnosi

    Bruno Šimleša o tome kako biti dobar roditelj

    U Hrvatskoj nam nikada nije dosadno. Može biti svakako, ali dosadi ni traga ni glasa. A najviše se volimo svađati oko ideja. Radije se borimo za određenu ideologiju nego za određenog čovjeka. Primjerice, umjesto da pomažemo stvarnim ljudima u stvarnim brakovima, mnogi će radije potrošiti desetke milijuna kuna da bi nekome zabranili ulazak u brak. Umjesto da ženama osiguramo kvalitetnu zaštitu od nasilnika, energiju trošimo na raspravu oko tzv. rodne ideologije koje u Istanbulskoj konvenciji uopće nema.

    Ista je situacija i s novim smjernicama Obiteljskog zakona koje će se, izgleda, opet primarno baviti formom obitelji, a ne sadržajem. Ispada da je najvažnije definirati obitelj, dok je potpuno svejedno kako se članovi obitelji odnose jedni prema drugima. Važno je samo da ta obitelj izgleda onako kako smo navikli. Mama, tata, djeca. Naravno, u braku. Nevažno je kakav je brak. Nevažno je varaju li se, omalovažavaju, ulažu li vrijeme u odgoj, jesu li ijednom iskreno razgovarali u posljednje tri godine... Nekima je samo važno da ta obitelj izvana izgleda onako kako su si oni zamislili da treba izgledati.

    Više
  9. Moj književni uspjeh

    Moj književni uspjeh

    Iz knjige Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu Pere Kvesića

    Odavno sam se oslobodio romantičarske iluzije da je knjigama moguće promijeniti svijet. Zvuči banalno, samorazumljivo i čak glupavo – knjigama je moguće promijeniti samo ono što je knjigama moguće promijeniti, ni više ni manje, i to je jedino što razuman čovjek može očekivati.

    Ipak, ponosan sam što je u literaturi ostao i moj trag. Postoje tu neki tipovi koji se zanose i ponose time što su napisali i objavili nekakve debele knjige. Tko to čita?! Ono što se čita jest, recimo, Mali oglasnik. Mali oglasnik su debele, samo oglasima ispunjene novine koje izlaze dva puta tjedno. E, to se čita!

    Više
  10. Moćna obiteljska saga na pozadini turbulentne povijesti

    Moćna obiteljska saga na pozadini turbulentne povijesti

    Noćni ormarić glavnog urednika

    Južni Tirol danas svi vide kao idiličnu zemlju, prepunu skijališta, mjesta za odličan odmor, međutim riječ je o regiji u kojoj je gotovo cijelo dvadeseto stoljeće bilo prepuno nemira, neslaganja i nacionalnih trvenja. Nakon Prvoga svjetskoga rata Južni je Tirol pripao Italiji iako je riječ o kraju pretežno naseljenom njemačkim stanovništvom.

    Talijanska represija nad lokalnim stanovništvom – prvo fašistička, a nakon Drugog svjetskog rata i u demokratskom sustavu – provodila se, slično kao i u Istri u međuraću, u svim aspektima života, prije svega jezična – njemački je bio prognan iz svake javne komunikacije, od školstva pa do policijsko-žandarskih premetačina. Država se ranih sedamdesetih željela miješati u svaki aspekt života. Taj i takav Južni Tirol, u kojem se javio i opravdani gnjev lokalnog stanovništva, koji je od malih protesta prerastao u ozbiljni oružani, često i teroristički otpor talijanskoj državi, pozadina je na kojoj se događa radnja djela Eva spava Francesce Melandri, njezina prvog romana, koji je preveden na brojne svjetske jezike, a autoricu je lansirao među najzanimljivije i najčitanije suvremene talijanske pisce.

    Više

Stavke 1-10 od 103

Prikaži po stranici
po stranici