Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Akcije
  2. Nagrađene knjige
    1. Strani autori
  3. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
    2. Klasici & suvremeni klasici
    3. Poezija i drama
      1. Poezija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Alan Bennett
  32. Ronan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Serge Berstein
  35. Marcel Beyer
  36. Milorad Bibić
  37. Tito Bilopavlović
  38. Laurent Binet
  39. Jean-Marie Blas de Robles
  40. Hassan Blasim
  41. Krešimir Blažević
  42. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  43. Philipp Blom
  44. Marica Bodrožić
  45. Martin Bojowald
  46. Oliver Bottini
  47. Anthony Bourdain
  48. William Boyd
  49. T.C. Boyle
  50. Mirko Božić
  51. Alida Bremer
  52. Jorge Bucay
  53. Slađana Bukovac
  54. Tomislav Buntak
  55. Michael Burleigh
  56. Hubert Butler
  57. Jaume Cabré
  58. Emilio Calderón
  59. Martín Caparrós
  60. Andreu Carranza
  61. Javier Cercas
  62. Branimir Cerovski
  63. Hugo Claus
  64. Paolo Cognetti
  65. Aleš Čar
  66. Dušan Čater
  67. Giacomo D’Alisa
  68. Kjell Ola Dahl
  69. Sophie Dahl
  70. Kamel Daoud
  71. László Darvasi
  72. Filip David
  73. Tim Davys
  74. Mário de Carvalho
  75. Eliseo Alberto de Diego
  76. Margriet de Moor
  77. Aleš Debeljak
  78. Jacek Dehnel
  79. Federico Demaria
  80. Demián Bucay
  81. Pamela Des Barres
  82. Agnés Desarthe
  83. Dubravko Detoni
  84. Patrick deWitt
  85. Joël Dicker
  86. Joan Didion
  87. Dan Diner
  88. Assia Djebar
  89. Jasminka Domaš
  90. Branimir Donat
  91. Ceridwen Dovey
  92. Nataša Dragnić
  93. Danijel Dragojević
  94. György Dragomán
  95. Slavenka Drakulić
  96. Daša Drndić
  97. Anja Drulović
  98. Zoran Drvenkar
  99. María Dueñas
  100. Srđan Dvornik
  101. Ivančica Đerić
  102. Ivica Đikić
  103. Robert M. Edsel
  104. Bernice Eisenstein
  105. Mathias Énard
  106. Per Olov Enquist
  107. Péter Esterházy
  108. Matias Faldbakken
  109. Neil Faulkner
  110. Ottó Fenyvesi
  111. Goran Ferčec
  112. Felipe Fernández-Armesto
  113. Richard Flanagan
  114. Gillian Flynn
  115. András Forgách
  116. Susana Fortes
  117. Milan Fošner
  118. Branko Franceschi
  119. Julia Franck
  120. Meelis Friedenthal
  121. Eva Gabrielsson
  122. Bojan Gagić
  123. Péter Gárdos
  124. Antonio Garrido
  125. Karl-Markus Gauß
  126. Heike Geißler
  127. Drago Glamuzina
  128. Dmitry Glukhovsky
  129. Josipa Gogić
  130. Slavko Goldstein
  131. Ivo Goldstein
  132. Witold Gombrowicz
  133. Georgi Gospodinov
  134. David Graeber
  135. Krisztián Grecsó
  136. Stephen Greenblatt
  137. Rajko Grlić
  138. Tatjana Gromača
  139. Vasilij Grossman
  140. David Grossman
  141. Grupa autora
  142. Norbert Gstrein
  143. Sinan Gudžević
  144. Ernst Haffner
  145. Rawi Hage
  146. Eduardo Halfon
  147. James Hamilton-Paterson
  148. Peter Handke
  149. Thore D. Hansen
  150. Deborah Harkness
  151. Josef Haslinger
  152. Yuri Herrera
  153. Stefan Hertmans
  154. Wolfgang Hilbig
  155. Srećko Horvat
  156. Kari Hotakainen
  157. Ted Hughes
  158. Aleksandar Hut Kono
  159. Nedžad Ibrahimović
  160. Ivica Ivanišević
  161. Željko Ivanković
  162. Fleur Jaeggy
  163. Dubravko Jagatić
  164. Zvi Jagendorf
  165. Tvrtko Jakovina
  166. Franjo Janeš
  167. Rade Jarak
  168. Isabelle Jarry
  169. Miljenko Jergović
  170. Viktor Jerofejev
  171. Predrag Jirsak
  172. Uwe Johnson
  173. Gaëlle Josse
  174. Dejan Jović
  175. Ivan Jozić
  176. Julia Juzik
  177. Giorgos Kallis
  178. Wladimir Kaminer
  179. Zvonko Karanović
  180. Joana Karistjani
  181. Panos Karnezis
  182. Andrew Keen
  183. Daniel Kehlmann
  184. Jochen Kelter
  185. Lars Kepler
  186. Etgar Keret
  187. Ian Kershaw
  188. Imre Kertész
  189. Jonas Hassen Khemiri
  190. Bodo Kirchhoff
  191. Miroslav Kirin
  192. Enes Kišević
  193. Tisja Kljaković Braić
  194. Đurđa Knežević
  195. Branko Kostelnik
  196. Mirko Kovač
  197. Hrvoje Kovačević
  198. Marek Krajewski
  199. Jaan Kross
  200. Mojca Kumerdej
  201. Pero Kvesić
  202. Tuomas Kyrö
  203. David Lagercrantz
  204. Dražen Lalić
  205. Katja Lange-Müller
  206. Reif Larsen
  207. Stieg Larsson
  208. Sergej Lebedev
  209. Jonathan Lethem
  210. Primo Levi
  211. Mario Levi
  212. Charles Lewinsky
  213. Sanja Lovrenčić
  214. Ivan Lovrenović
  215. Nebojša Lujanović
  216. Robert Lyndon
  217. Nikola Madžirov
  218. Ariel Magnus
  219. Claudio Magris
  220. Branko Maleš
  221. Zoran Malkoč
  222. Andreas Malm
  223. Norman Manea
  224. Thomas Mann
  225. Sonja Manojlović
  226. Mirko Marjanović
  227. Dragan Markovina
  228. Monika Maron
  229. Esteban Martín
  230. Ivor Martinić
  231. Vojislav Mataga
  232. Suzana Matić
  233. Jean Mattern
  234. Miha Mazzini
  235. Eimear McBride
  236. Jay McInerney
  237. Semezdin Mehmedinović
  238. Francesca Melandri
  239. Robert Menasse
  240. Eduardo Mendoza
  241. Zbigniew Mentzel
  242. Claire Messud
  243. Sami Michael
  244. Igor Mirković
  245. Lara Mitraković
  246. Josip Mlakić
  247. Patrick Modiano
  248. Rita Monaldi
  249. Vanessa Montfort
  250. Terézia Mora
  251. Erin Morgenstern
  252. Erwin Mortier
  253. Tihomir Mraović
  254. Harry Mulisch
  255. Heiner Müller
  256. Robert Musil
  257. Vicki Myron
  258. Péter Nádas
  259. Raduan Nassar
  260. Niklas Natt och Dag
  261. Sönke Neitzel
  262. Cees Nooteboom
  263. Lawrence Norfolk
  264. Joseph O’Connor
  265. Sofi Oksanen
  266. Neven Orhel
  267. Anna Maria Ortese
  268. Antonio Ortuno
  269. Christian Oster
  270. Josip Osti
  271. Amos Oz
  272. Fania Oz-Salzberger
  273. Boris Pahor
  274. Žarko Paić
  275. Félix J. Palma
  276. Valerij Panjuškin
  277. Magdalena Parys
  278. Raj Patel
  279. Oleg Pavlov
  280. Marko Pavlovski
  281. Pierre Péju
  282. Vuk Perišić
  283. Malin Persson Giolito
  284. Ivana Peruško Vindakijević
  285. Marisha Pessl
  286. Dino Pešut
  287. Sibila Petlevski
  288. Nikica Petrak
  289. Ricardo Piglia
  290. Zoran Pilić
  291. Magdaléna Platzová
  292. Marko Pogačar
  293. Brunhilde Pomsel
  294. Elena Poniatowska
  295. Milorad Popović
  296. Sven Popović
  297. Zoran Predin
  298. Petar Prelog
  299. Martin Previšić
  300. Branka Primorac
  301. Aleksandar Prokopiev
  302. Jordi Puntí
  303. Zorica Radaković
  304. Chil Rajchman
  305. Omer Rak
  306. Ilma Rakusa
  307. Pascal Rambert
  308. Rod Rees
  309. Sven Regener
  310. Nicolas Remin
  311. Delimir Rešicki
  312. Mihail Riklin
  313. Gregory David Roberts
  314. John Maddox Roberts
  315. Joseph Roth
  316. Ralf Rothmann
  317. Gilles Rozier
  318. Carlos Ruiz Zafón
  319. Branka Sacher
  320. Renata Salecl
  321. Canek Sánchez Guevara
  322. Albert Sánchez Pinol
  323. Elke Schmitter
  324. Ben Schott
  325. Paul Schreiner
  326. Richard Schuberth
  327. Samanta Schweblin
  328. Antonio Scurati
  329. Steve Sem-Sandberg
  330. Korana Serdarević
  331. Zeruya Shalev
  332. Dobroslav Silobrčić
  333. Živko Skračić
  334. Andrej E. Skubic
  335. Nikica Slavić
  336. Leïla Slimani
  337. Goce Smilevski
  338. Sid Smith
  339. Guido Snel
  340. Timothy Snyder
  341. Milan Soklić
  342. Vladimir Sorokin
  343. Francesco Sorti
  344. Ognjen Spahić
  345. Susan Spencer-Wendel
  346. Gayatri Chakravorty Spivak
  347. Saša Stanišić
  348. Andrzej Stasiuk
  349. Jón Kalman Stefánsson
  350. David Stevenson
  351. Vladimir Stojsavljević
  352. Morten A. Strøksnes
  353. Irena Svetek
  354. Ognjen Sviličić
  355. Anne Swärd
  356. Andrzej Szczypiorski
  357. Davor Šalat
  358. Dušan Šarotar
  359. Nataša Šegota Lah
  360. Faruk Šehić
  361. Viktor Šklovskij
  362. Slobodan Šnajder
  363. Ivana Šojat
  364. Antun Šoljan
  365. Klaudio Štefančić
  366. Aleš Šteger
  367. Igor Štiks
  368. Malba Tahan
  369. Daniel Tammet
  370. Ahmet Hamdi Tanpinar
  371. Dinko Telećan
  372. Peter Terrin
  373. Scarlett Thomas
  374. P. F. Thomése
  375. Uwe Timm
  376. Zvonko Todorovski
  377. Olga Tokarczuk
  378. Ante Tomić
  379. Jáchym Topol
  380. Tomas Tranströmer
  381. Kateřina Tučková
  382. Dubravka Ugrešić
  383. Ljudmila Ulicka
  384. Maja Urban
  385. Radenko Vadanjel
  386. Carl-Johan Vallgren
  387. Ernest van der Kwast
  388. Antonin Varenne
  389. Manuel Vázquez Montalbán
  390. László Végel
  391. Vladimir Velebit
  392. Goran Vojnović
  393. Eda Vujević
  394. Jan Wallentin
  395. Martin Walser
  396. Tim Weiner
  397. Harald Welzer
  398. Kjell Westö
  399. Tommy Wieringa
  400. Sonia Wild Bićanić
  401. John Williams
  402. John L. Williams
  403. Chris Womersley
  404. Mo Yan
  405. Fareed Zakaria
  406. Josip Zanki
  407. Juli Zeh
  408. Đorđe Zelmanović
  409. Jorge Zepeda Patterson
  410. Mihail Zigar
  411. Zdravko Zima
  412. Damir Zlatar Frey
  413. Efraim Zuroff
  414. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. francuski
  2. mađarski
  3. poljski