Monika Maron

Monika Maron rođena je 1941. u Berlinu. Odrasla je u istočnoj Njemačkoj gdje je studirala teatrologiju i povijest umjetnosti, a zatim radila za televiziju i kazališne družine, te kao novinarka u istočnom Berlinu. Svoja najranija djela nije mogla objaviti u istočnoj Njemačkoj, dok su na Zapadu odmah po objavljivanju postigla izniman uspjeh. Godine 1988. preselila se u zapadnu Njemačku, a danas ponovo živi u Berlinu. Među ostalima objavila je romane Leteći pepeo (Flugasche, 1981.), Bjegunica (Die Überläuferin, 1986.), Tihi šesti red (Stille Zeile Sechs, 1991.), Pawelova pisma (Pawels Briefe, 1999.), Pod glečerom (Endmoränen, 2002.), zbirke pripovijedaka Nesporazum (Das Mißverständnis, 1982.) i Gospodin Aurich (Herr Aurich, 2001.), kao i zbirke eseja Nach Maßgabe meiner Begreifungskraft (1993.) i Quer über die Gleise (2000.). Nagrađena je brojnim nagradama, između ostalih nagradom Kleist-Preis 1992. i nagradom Friedrich-Hölderlin-Preis 2003. Knjige su joj prevedene na danski, nizozemski, finski, francuski, talijanski, korejski, španjolski i švedski jezik.