Tahar Ben Jelloun
Tahar Ben Jelloun rođen je 1944. godine u Fezu (Maroko). Studirao je filozofiju na sveučilištu u Rabatu. Kao profesor predavao je u Tetuanu i Casablanci. U Francusku odlazi 1971. na poslijediplomski studij socijalne psihologije. Doktorirao je 1975., radi kao psihoterapeut. Piše za brojne časopise i novine, među kojima i za dnevnik Le Monde. Autor je više zbirki poezije, romana, piše eseje i kazališne komade u kojima često govori o rasizmu i netoleranciji. Stekao je međunarodnu slavu, djela su mu prevedena na brojne jezike. Godine 1987. primio je najvažniju francusku književnu nagradu Prix Goncourt za svoje djelo Sveta noć. Za cjelokupni rad nagrađen je književnom nagradom Zaklade Noureddine Aba 1994. godine. Za roman Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti primio je nagradu IMPAC 2004. godine. Taj je roman tek drugo francusko književno djelo prevedeno na engleski, nagrađeno nagradom Impac, jednom od najuglednijih književnih nagrada. Najpoznatija su mu djela Cicatrices du soleil (Ožiljci na suncu), poezija, 1972., Les amandiers sont morts de leurs blessures (Bademova stabla su podlegla ranama), poezija, 1976., Harrouda, roman, 1973., La Prière de l'absent (Molitva za preminulog), roman, 1981., L'Enfant de sable (Dijete od pijeska), roman, 1985., La nuit sacrée (Sveta noć), 1987., Le racisme expliqué à ma fille (Rasizam objašnjen mojoj kćeri), 1988., Cette aveuglante absence de lumière (Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti), 2001., L’Islam expliqué aux enfants (Islam objašnjen djeci), 2002.