Semezdin Mehmedinović

Semezdin Mehmedinović jednom je prilikom napisao: “Nerado sam piše vlastitu biografsku bilješku; nerado uopće piše i osjeća nelagodu
zbog toga što napisano pokazuje. Smatra da je pisanje krajnje ličan posao koji ima nekog smisla samo ako je vježbanje za posljednju
rečenicu.” Ipak, nije zgorega napomenuti više o jednom od najboljih pisaca ovih prostora, o kojem je Paul Auster rekao: “Semezdin Mehmedinović opisuje kolaps svijeta s bolnom jasnoćom i preciznošću (...) izražava onu pronicljivu strast prema istini koja se može pronaći kod mladog Hemingwaya; Hemingway našeg vremena.” Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Komparativnu književnost i bibliotekarstvo diplomirao je na Sveučilištu u Sarajevu. Uoči rata utemeljio je s nekoliko kolega časopis Fantom slobode, koji će izlaziti i za vrijeme rata. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini ostao je u Sarajevu sa suprugom i sinom, a nakon rata emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je radio kao producent u Washingtonu za više američkih i europskih TV postaja. Svjetsku slavu stekao je hibridnom knjigom proze i poezije Sarajevo blues, koja je objavljena 1993., a u engleskom prijevodu kod kultnog izdavača City Light Books 1998. Godine 2002. izašla mu je knjiga poezije Devet Aleksandrija. S Miljenkom Jergovićem objavio je pisma koja su razmjenjivali tijekom godina u knjizi Transatlantic mail 2009. Zatim je 2011. objavio proznu knjigu Ruski kompjutor o emigraciji u Ameriku, gotovo izgubljenu na starim disketama, knjige Autoportret s torbom 2013. i Knjigu prozorā 2014. Nakon srčanog udara objavio je svoju najprevođeniju i najnagrađivaniju
knjigu Me’med, crvena bandana i pahuljica 2017., a 2020. izašla mu je knjiga Ovo vrijeme sada. Godine 2019. vratio se u Bosnu i Hercegovinu te živi između Sarajeva i Hercegovine, a svake godine na nekoliko tjedana odlazi u Sjedinjene Države