Josip Osti

Josip Osti, pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, antologičar i prevoditelj, rođen je 19. ožujka 1945. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Bio je urednik kulture studentskog lista Naši dani, urednik u izdavačkoj kući Veselin Masleša, sekretar Podružnice književnika grada Sarajeva i direktor Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije, sekretar Udruženja književnika BiH, predsjednik Udruženja književniih prevodilaca BiH, te lektor/korektor u izdavačkoj kući Svjetlost.
Objavio je knjige pjesama: Snokradica (1971.), Salto mortale (1974.), Tetovirani violinist (1976.), Grom iz vedra neba (1978.), Umiru i zmije koje su nas ujedale, (1984.), Zmijski pastir (1989.), Barbara i barbar (1990.), Plamen žar pepeo i obratno, (1991.); Ljubavno dvorište (1993. i 1995), Sarajevska knjiga mrtvih (1993.), Mašta na trapezu (1994.), Salamonov pečat (1995.), Kraški Narcis (1999.) i Veronikin rubac (2002.), Rana u srcu – slavuj u rani (2002.), Večnost trenutka (2003.) i Rosa mystica (2005.).
Knjige proze: Prvo pa muško (1966.), Odrastao sam sa životinjama (1996.), Iščezla ledena čarolija (1998.) i Učitelj ljubezni (2004.).
Knjige eseja, književno-kritičkih i publicističkih tekstova: Let oko svjetiljke (1986.), Jevreji u Sarajevu i Bosni (1993.), Sarajevo nekada i sada (1993.), Život i priča (1994.), Mač i pero (1995.), Knjiga o knjigama (1996.), Podzemna katedrala (1996.), Radovan Karadžić – pisac i/ili zločinac (1996.), Lica, likovi, krajolici... (1996.), Tragom Arijadnine niti (1996). i Zvijezda u krilu mladoga mjeseca (1999.), Razgovori sa Izetom Sarajlićem (1991.) te knjigu prepiske sa književnicom Biljanom Jovanović Non omnis moriar (1996.).
Autor je i niza antologija. Knjige su mu prevođene na na slovenski, talijanski, češki, engleski, poljski, turski, bugarski i makedonski jezik. Dobitnik je nagrade Trebinjskih večeri poezije (1973.) za najbolji pjesnički prvenac u BiH, dva puta Nagrade društva književnih prevodilaca BiH (1981. i 1985.), Župančičeve listine (1985.), Potokarove povelje (1987.), nagrade Zlatno kolo (1991.), Zlatna ptica (1993.), Medjunarodne književne nagrade Vilenica (1994.), plakete grada Ljubljana (1997.), Veronikine nagrade (1999.), Župančičeve nagrade (2000.) i posebnog medjunarodnog priznanja za poeziju Umberto Saba - Scrittore di Frontiera / Obgranična književnost (Trst, 2005.). Od 1998. poeziju i prozu piše piše na slovenskom jeziku. Živi, kao slobodni umjetnik u Sloveniji (Ljubljana, Tomaj) i BiH (Sarajevo).