Péter Esterházy

Péter Esterházy (Budimpešta, 1950. – Budimpešta, 2016.) rodio se u jednoj od najstarijih mađarskih aristokratskih obitelji. Završio je gimnaziju u Budimpešti u jednoj od rijetkih nezatvorenih crkvenih škola u Mađarskoj. Po završetku studija matematike i prirodnih znanosti neko je vrijeme radio kao sistem-inženjer, a od 1978. djelovao je kao slobodni pisac. Spada među najznačajnije i najprevođenije suvremene mađarske pisce. Prvu knjigu, eksperimentalni vijenac kratkih priča Fancsiko i Pinta, objavio je 1976., a nakon nje slijedi čitav niz romana, knjiga priča i eseja, među kojima valja istaknuti Proizvodni roman iz 1979. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman Mala mađarska pornografija, zatim Hrabalova knjiga, Pomoćni glagoli srca, Pogled grofice Hahn-Hahn. Dunavom nizvodno, Žena. Njegovo bez sumnje najveće i najzahtjevnije djelo roman je Harmonia calestis. Numerirane rečenice iz povijesti obitelji Esterhazy, za koji je dobio i najveća priznanja. Knjiga je dobila i literarni nastavak Poboljšano izdanje nakon što je Esterházy saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Piščeva je trajna fascinacija osim književnosti i nogomet, pa je napisao i knjigu Njemačka u šesnaestercu. Njegova djela do sada su prevedena na više od trideset jezika. Nagrađen je nizom međunarodnih književnih nagrada i priznanja, između ostalih Nagradom Sándor-Márai, Vilenicom, Herderovom nagradom i Mirovnom nagradom njemačkih knjižara.