Peter Handke

Peter Handke rođen je 1942. u Griffenu u Austriji. Odrastao je u Istočnom Berlinu i u Griffenu. Prve književne tekstove piše za časopis dječačkog internata Tanzenberg. Od 1961. studira pravo u Grazu. Pridružuje se grupi pisaca Forum Stadtpark i objavljuje u časopisu Manuskripte. Godine 1965. prekida studij nakon objavljivanja prvoga romana Die Hornissen. Od tada je slobodni umjetnik. Godine 1966. spektakularno istupa na susretu Grupe 47 na Princetonu te postaje predstavnikom nove kritičke književnosti i idolom beat-generacije. Jedan je od pisaca koji je najviše utjecao na generacije pisaca niza europskih književnosti koje se javljaju krajem sedamdesetih i u osamdesetima. Suosnivač je nakladničke kuće autora Verlag der Autoren u Frankfurtu. Više od trideset godina živi u Chavilleu u Francuskoj.
Objavio je brojne romane, drame, prijevode, radiodrame i pjesme, između kojih se izdvajaju: Strah golmana pred jedanaestercem, Kaspar, Spori povratak kući, Užas praznine, Trenutak pravog osjećaja, Don Juan (pripovijeda sam o sebi), Kratko pismo za dugo rastajanje, Pouka planine Sainte-Victoire, Moravska noć i Veliki pad.
Primio je mnoštvo nagrada, između ostalih: Nagradu Georg Büchner 1973. (koju je vratio 1999. zbog napada NATO-a na Srbiju), Nagradu Franz Kafka 1979., Kulturnu nagradu pokrajine Koruške 1983., Nagradu Grillparzer 1983., Veliku austrijsku državnu nagradu 1987. i Nagradu Siegfried Unseld 2004., a 2006. odbio je Nagradu Heinricha Heinea.
Za književno stvaralaštvo dobio je 2019. Nobelovu nagradu za književnost.