Natalia Ginzburg

Natalia Ginzburg (Palermo 1916. – Rim 1991.), podrijetlom iz ugledne intelektualne židovske obitelji Levi, jedna je od najvažnijih talijanskih književnica, prevoditeljica i intelektualki dvadesetog stoljeća. Godine 1938. udala se za Leonea Ginzburga, urednika, novinara i književnika, s kojim je zbog snažnih antifašističkih ideja prognana u regiju Abruzzo gdje je prisiljena boraviti od 1940. do 1943. Supruga su joj početkom 1944. u rimskoj kaznionici Regina Coeli mučili i ubili njemački nacisti. Kao spisateljica debitirala je 1942. pripovijetkom La strada che va in città objavljenom pod pseudonimom Alessandra Tornimparte, a u plodnoj spisateljskoj karijeri objavljivala je pripovijetke, romane, kazališna djela, eseje i književne kritike među kojima ističemo: È stato così (1947.), Tutti i nostri ieri (1952.), Le voci della sera (1961.), Le piccole virtù (1962.), Ti ho sposato per allegria (1966.), Caro Michele (1973.), La città e la casa (1984.) i dr. Autobiografski roman Obiteljski rječnik donio joj je jednu od najprestižnijih talijanskih književnih nagrada, Premio Strega. Djelovala je i kao političarka te je djelovala kao zastupnica ljevice u talijanskom parlamentu.