Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Publicistika
    2. Akcije
  2. Nagrađene knjige
    1. Domaći autori
    2. Strani autori
  3. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. Povijest
      4. Ljubav &td.
    2. Klasici & suvremeni klasici
    3. Domaća književnost
      1. Suvremena
      2. Povijest
      3. Ljubav &td.
    4. Krimići, trileri & misterij
      1. Špijunski
    5. Ljubav &td.
      1. Domaći autori
    6. Povijesni roman
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. 20. stoljeće
    7. Poezija i drama
      1. Poezija
      2. Drama
  4. Publicistika
    1. Povijest & politika
      1. Politika
      2. Svijet danas
      3. Lijeve ideje
    2. Umjetnost i kultura
      1. Filozofija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Alan Bennett
  32. Ronan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Serge Berstein
  35. Marcel Beyer
  36. Milorad Bibić
  37. Tito Bilopavlović
  38. Laurent Binet
  39. Jean-Marie Blas de Robles
  40. Hassan Blasim
  41. Krešimir Blažević
  42. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  43. Philipp Blom
  44. Marica Bodrožić
  45. Martin Bojowald
  46. Oliver Bottini
  47. Anthony Bourdain
  48. William Boyd
  49. T.C. Boyle
  50. Mirko Božić
  51. Alida Bremer
  52. Jorge Bucay
  53. Slađana Bukovac
  54. Tomislav Buntak
  55. Michael Burleigh
  56. Hubert Butler
  57. Jaume Cabré
  58. Emilio Calderón
  59. Martín Caparrós
  60. Andreu Carranza
  61. Javier Cercas
  62. Branimir Cerovski
  63. Hugo Claus
  64. Paolo Cognetti
  65. Aleš Čar
  66. Dušan Čater
  67. Giacomo D’Alisa
  68. Kjell Ola Dahl
  69. Sophie Dahl
  70. Kamel Daoud
  71. László Darvasi
  72. Filip David
  73. Tim Davys
  74. Mário de Carvalho
  75. Eliseo Alberto de Diego
  76. Margriet de Moor
  77. Aleš Debeljak
  78. Jacek Dehnel
  79. Federico Demaria
  80. Demián Bucay
  81. Pamela Des Barres
  82. Agnés Desarthe
  83. Dubravko Detoni
  84. Patrick deWitt
  85. Joël Dicker
  86. Joan Didion
  87. Dan Diner
  88. Assia Djebar
  89. Jasminka Domaš
  90. Branimir Donat
  91. Ceridwen Dovey
  92. Nataša Dragnić
  93. Danijel Dragojević
  94. György Dragomán
  95. Slavenka Drakulić
  96. Daša Drndić
  97. Anja Drulović
  98. Zoran Drvenkar
  99. María Dueñas
  100. Srđan Dvornik
  101. Ivančica Đerić
  102. Ivica Đikić
  103. Robert M. Edsel
  104. Bernice Eisenstein
  105. Mathias Énard
  106. Per Olov Enquist
  107. Péter Esterházy
  108. Matias Faldbakken
  109. Neil Faulkner
  110. Ottó Fenyvesi
  111. Goran Ferčec
  112. Felipe Fernández-Armesto
  113. Richard Flanagan
  114. Gillian Flynn
  115. András Forgách
  116. Susana Fortes
  117. Milan Fošner
  118. Branko Franceschi
  119. Julia Franck
  120. Meelis Friedenthal
  121. Eva Gabrielsson
  122. Bojan Gagić
  123. Péter Gárdos
  124. Antonio Garrido
  125. Karl-Markus Gauß
  126. Heike Geißler
  127. Drago Glamuzina
  128. Dmitry Glukhovsky
  129. Josipa Gogić
  130. Slavko Goldstein
  131. Ivo Goldstein
  132. Witold Gombrowicz
  133. Georgi Gospodinov
  134. David Graeber
  135. Krisztián Grecsó
  136. Stephen Greenblatt
  137. Rajko Grlić
  138. Tatjana Gromača
  139. Vasilij Grossman
  140. David Grossman
  141. Grupa autora
  142. Norbert Gstrein
  143. Sinan Gudžević
  144. Ernst Haffner
  145. Rawi Hage
  146. Eduardo Halfon
  147. James Hamilton-Paterson
  148. Peter Handke
  149. Thore D. Hansen
  150. Deborah Harkness
  151. Josef Haslinger
  152. Yuri Herrera
  153. Stefan Hertmans
  154. Wolfgang Hilbig
  155. Srećko Horvat
  156. Kari Hotakainen
  157. Ted Hughes
  158. Aleksandar Hut Kono
  159. Nedžad Ibrahimović
  160. Ivica Ivanišević
  161. Željko Ivanković
  162. Fleur Jaeggy
  163. Dubravko Jagatić
  164. Zvi Jagendorf
  165. Tvrtko Jakovina
  166. Franjo Janeš
  167. Rade Jarak
  168. Isabelle Jarry
  169. Miljenko Jergović
  170. Viktor Jerofejev
  171. Predrag Jirsak
  172. Uwe Johnson
  173. Gaëlle Josse
  174. Dejan Jović
  175. Ivan Jozić
  176. Julia Juzik
  177. Giorgos Kallis
  178. Wladimir Kaminer
  179. Zvonko Karanović
  180. Joana Karistjani
  181. Panos Karnezis
  182. Andrew Keen
  183. Daniel Kehlmann
  184. Jochen Kelter
  185. Lars Kepler
  186. Etgar Keret
  187. Ian Kershaw
  188. Imre Kertész
  189. Jonas Hassen Khemiri
  190. Bodo Kirchhoff
  191. Miroslav Kirin
  192. Enes Kišević
  193. Tisja Kljaković Braić
  194. Đurđa Knežević
  195. Branko Kostelnik
  196. Mirko Kovač
  197. Hrvoje Kovačević
  198. Marek Krajewski
  199. Jaan Kross
  200. Pero Kvesić
  201. Tuomas Kyrö
  202. David Lagercrantz
  203. Dražen Lalić
  204. Katja Lange-Müller
  205. Reif Larsen
  206. Stieg Larsson
  207. Sergej Lebedev
  208. Jonathan Lethem
  209. Primo Levi
  210. Mario Levi
  211. Charles Lewinsky
  212. Sanja Lovrenčić
  213. Ivan Lovrenović
  214. Nebojša Lujanović
  215. Robert Lyndon
  216. Nikola Madžirov
  217. Ariel Magnus
  218. Claudio Magris
  219. Branko Maleš
  220. Zoran Malkoč
  221. Andreas Malm
  222. Norman Manea
  223. Thomas Mann
  224. Sonja Manojlović
  225. Mirko Marjanović
  226. Dragan Markovina
  227. Monika Maron
  228. Esteban Martín
  229. Ivor Martinić
  230. Vojislav Mataga
  231. Suzana Matić
  232. Jean Mattern
  233. Miha Mazzini
  234. Eimear McBride
  235. Jay McInerney
  236. Semezdin Mehmedinović
  237. Francesca Melandri
  238. Eduardo Mendoza
  239. Zbigniew Mentzel
  240. Claire Messud
  241. Sami Michael
  242. Igor Mirković
  243. Lara Mitraković
  244. Josip Mlakić
  245. Patrick Modiano
  246. Rita Monaldi
  247. Vanessa Montfort
  248. Terézia Mora
  249. Erin Morgenstern
  250. Erwin Mortier
  251. Tihomir Mraović
  252. Harry Mulisch
  253. Heiner Müller
  254. Robert Musil
  255. Vicki Myron
  256. Péter Nádas
  257. Raduan Nassar
  258. Niklas Natt och Dag
  259. Sönke Neitzel
  260. Cees Nooteboom
  261. Lawrence Norfolk
  262. Joseph O’Connor
  263. Sofi Oksanen
  264. Neven Orhel
  265. Anna Maria Ortese
  266. Antonio Ortuno
  267. Christian Oster
  268. Josip Osti
  269. Amos Oz
  270. Fania Oz-Salzberger
  271. Boris Pahor
  272. Žarko Paić
  273. Félix J. Palma
  274. Valerij Panjuškin
  275. Magdalena Parys
  276. Raj Patel
  277. Oleg Pavlov
  278. Marko Pavlovski
  279. Pierre Péju
  280. Vuk Perišić
  281. Malin Persson Giolito
  282. Ivana Peruško Vindakijević
  283. Marisha Pessl
  284. Dino Pešut
  285. Sibila Petlevski
  286. Nikica Petrak
  287. Ricardo Piglia
  288. Zoran Pilić
  289. Magdaléna Platzová
  290. Marko Pogačar
  291. Brunhilde Pomsel
  292. Elena Poniatowska
  293. Milorad Popović
  294. Sven Popović
  295. Zoran Predin
  296. Petar Prelog
  297. Martin Previšić
  298. Branka Primorac
  299. Aleksandar Prokopiev
  300. Jordi Puntí
  301. Zorica Radaković
  302. Chil Rajchman
  303. Omer Rak
  304. Ilma Rakusa
  305. Pascal Rambert
  306. Rod Rees
  307. Sven Regener
  308. Nicolas Remin
  309. Delimir Rešicki
  310. Mihail Riklin
  311. Gregory David Roberts
  312. John Maddox Roberts
  313. Joseph Roth
  314. Ralf Rothmann
  315. Gilles Rozier
  316. Carlos Ruiz Zafón
  317. Branka Sacher
  318. Renata Salecl
  319. Canek Sánchez Guevara
  320. Albert Sánchez Pinol
  321. Elke Schmitter
  322. Ben Schott
  323. Paul Schreiner
  324. Richard Schuberth
  325. Samanta Schweblin
  326. Antonio Scurati
  327. Steve Sem-Sandberg
  328. Korana Serdarević
  329. Zeruya Shalev
  330. Dobroslav Silobrčić
  331. Živko Skračić
  332. Andrej E. Skubic
  333. Nikica Slavić
  334. Leïla Slimani
  335. Goce Smilevski
  336. Sid Smith
  337. Guido Snel
  338. Timothy Snyder
  339. Milan Soklić
  340. Vladimir Sorokin
  341. Francesco Sorti
  342. Ognjen Spahić
  343. Susan Spencer-Wendel
  344. Gayatri Chakravorty Spivak
  345. Saša Stanišić
  346. Andrzej Stasiuk
  347. Jón Kalman Stefánsson
  348. David Stevenson
  349. Vladimir Stojsavljević
  350. Morten A. Strøksnes
  351. Irena Svetek
  352. Ognjen Sviličić
  353. Anne Swärd
  354. Andrzej Szczypiorski
  355. Davor Šalat
  356. Dušan Šarotar
  357. Nataša Šegota Lah
  358. Faruk Šehić
  359. Viktor Šklovskij
  360. Slobodan Šnajder
  361. Ivana Šojat
  362. Antun Šoljan
  363. Klaudio Štefančić
  364. Aleš Šteger
  365. Igor Štiks
  366. Malba Tahan
  367. Daniel Tammet
  368. Ahmet Hamdi Tanpinar
  369. Dinko Telećan
  370. Peter Terrin
  371. Scarlett Thomas
  372. P. F. Thomése
  373. Uwe Timm
  374. Zvonko Todorovski
  375. Olga Tokarczuk
  376. Ante Tomić
  377. Jáchym Topol
  378. Tomas Tranströmer
  379. Kateřina Tučková
  380. Dubravka Ugrešić
  381. Ljudmila Ulicka
  382. Maja Urban
  383. Radenko Vadanjel
  384. Carl-Johan Vallgren
  385. Ernest van der Kwast
  386. Antonin Varenne
  387. Manuel Vázquez Montalbán
  388. László Végel
  389. Vladimir Velebit
  390. Goran Vojnović
  391. Eda Vujević
  392. Jan Wallentin
  393. Martin Walser
  394. Tim Weiner
  395. Harald Welzer
  396. Kjell Westö
  397. Tommy Wieringa
  398. Sonia Wild Bićanić
  399. John Williams
  400. John L. Williams
  401. Chris Womersley
  402. Mo Yan
  403. Fareed Zakaria
  404. Josip Zanki
  405. Juli Zeh
  406. Đorđe Zelmanović
  407. Jorge Zepeda Patterson
  408. Mihail Zigar
  409. Zdravko Zima
  410. Damir Zlatar Frey
  411. Efraim Zuroff
  412. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. crnogorski
  2. engleski
  3. francuski
  4. hrvatski