Milan Milišić
Milan Milišić, pjesnik, esejist, putopisac, prozaik, dramski pisac, kritičar i prevoditelj, rodio se 1941. u Dubrovniku. Godine 1960., po završetku dubrovačke gimnazije, upisao je studij opće književnosti s teorijom književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na kojemu je diplomirao 1967. Nakon nekoliko godina provedenih u Engleskoj ("Morao sam se vratiti u svoj jezik. Nisam više tamo mogao izdržati. Jezik je meni materijal, kao drvo za maranguna!") sve se više uključuje u kulturni život Dubrovnika. Godine 1972. postao je glavni urednik dubrovačkog omladinskog lista Laus, a od 1973. do 1976. uređivao je književni časopis Dubrovnik. Dubrovačko kazalište Marina Držića izvelo mu je 1975. godine dramu Lov na bljedolikog, ali u književnosti se Milišić afirmira ponajprije kao pjesnik. Kultnu knjigu pjesama Volele su me dvije sestre skupa objavio je 1970. u Beogradu (prerađeno i dopunjeno izdanje objavljeno je u Sarajevu 1989.), a za njom zbirke Koga nema (Beograd, 1972.), Zgrad (Beograd, 1977.) te Živjela naša udovica (Čakovec, 1977.). Upućen u suvremene tokove anglosaksonskog pjesništva, oslanja se na iskustvo američke beat-generacije, a stihove mu obilježava sklonost konkretnom i referentnom, socijalnom i izazovnom. Jezičnom kreativnošću, humorom, polemičkom živošću i kritičkim odnosom prema zbilji priziva pak podjednako Ivana Slamniga (kojemu 1984. posvećuje zbirku Mačka na smeću), kao i još jednog velikog dubrovačkog nonkonformista, Marina Držića. Ulistopadu 1982., kada u 63. broju Lausa, koji je izišao uz Dan oslobođenja Dubrovnika, objavi priču/esej "Život za slobodu", tematizirajući partizanske likvidacije "narodnih neprijatelja" na otočiću Daksa, uredništvo časopisa biva smijenjeno, a Milišić nakon suđenja uvjetno osuđen na sedam mjeseci zatvora bez prava napuštanja zemlje. Djelovao je (i pisao) kao slobodni umjetnik, bavio se novinarstvom i prevođenjem s engleskog jezika(preveo je, s Mery Martin, između ostaloga i roman Hobit J. R. R. Tolkiena). Godine 1987. zaposlio se kao dramaturg u RO-u Festival Dubrovnik, ali već sljedeće godine izrečena mu je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa ("zbog zloupotrebe povjerenja i sredstava RO Festival Dubrovnik jer je u Katalog – večernji program predstave 'Klaustrofobična komedija' unio određene tekstove antisocijalističkog i antikomunističkog sadržaja u pokušaju da od Kataloga napravi politički pamflet".) Osamdesetih godina prošlog stoljeća objavio je pjesničke zbirke Having a good time (Beograd, 1981.), Mačka na smeću (Beograd, 1984.), pjesme za djecu Tumaralo (Dubrovnik, 1985.) te grafičko-pjesničku mapu s Lukšom Pekom Vrt bez dobi (Dubrovnik, 1986.). Godine 1986. na newyorškom sveučilištu izvanredni je profesor na Katedri za engleski jezik i književnost, a od 1987. Radio je u Dubrovniku kao dramaturg u Kazalištu Marina Držića. Kao Fulbrightov stipendist 1990. boravio je u SAD-u (University of Massachusetts at Amherst), gdje je početkom 1991. drugovao s nobelovcem Josifom Brodskim. S Brodskim se dopisivao i tijekom opsade Dubrovnika, kada u dnevnik zapisuje: "Negdje malo podalje zviždi lutajuća mina koja će probiti krov ljudske nastambe i zapaliti je. Ostaje nam toliko vremena da poželimo da su se ljudi iz te kuće noćas sklonili drugamo i da će na tu, drugu kuću, mina pasti drugi put, kad njezini domaćini budu otišli drugdje! Možda će biti ovdje, kod nas!"
Milan Milišić poginuo je u svom stanu u Dubrovniku kao civilna žrtva napada JNA na Dubrovnik 5. listopada 1991. Iz autorove su ostavštine postumno objavljene sljedeće knjige koje potvrđuju Milišićevu važnost u suvremenom hrvatskom i srpskom pjesništvu, esejistici, putopisnom stvaralaštvu i prozi: Stains, izbor poezije, prijevod na engleski (Dubrovnik, 1993.), Treperenje (Zagreb,1994.; Beograd, 1997.), pjesme za djecu Nastrana Vrana (Beograd, 1995.), Stvaranje Dubrovnika, pjesme u odabiru Marka Vešovića (Sarajevo, 1996.), Izabrane pjesme Roberta Frosta (izbor i prijevod Milan Milišić, Beograd, 1996.), Putopisi (Sarajevo, 1997.) te isto djelo pod naslovom Otoci (Zagreb, 1997.), Mrtvo zvono (Split, 1997.), Fleka, e (Zagreb, 2001.) Dubrovačka zrcala (Beograd, 2007.), Unutrašnje stvari (Beograd, 2008.), roman Oficirova kći (Beograd, 2011.), Mufica (Zagreb, 2011.), Nastrana Vrana (Beograd, 2011.), Sabrana poezija (I. tom, Novi Sad, 2016.), Otoci (Beograd, 2021.) te Zgrad (Zagreb, 2021.).