Marica Bodrožić

Marica Bodrožić rođena je 1973. u Svibu u Dalmaciji. Odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji. U dobi od deset godina seli se u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli već od kraja šezdesetih. Školovala se za knjižara te studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Njemački, na kojem stvara svoja djela, smatra “drugim materinjim jezikom”.
Piše eseje, romane, pjesme i priče, radi kao književna prevoditeljica, poučava kreativno pisanje i snimila je dokumentarni film. Napisala je esejističke tekstove za radio i tisak o Danilu Kišu, Marini Cvetajevoj, Dubravki Ugrešić, Anne Sexton, Nazimu Hikmetu i mnogim drugima. Već za svoje prve literarne radove, pjesme objavljene 2001., dobila je stipendiju Hemann Lenz. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su nagrada Heimito von Doderer 2002., nagrada zaklade Robert Bosch 2004., nagrada za književnost Umjetničke akademije u Berlinu 2007., nagrada Initiativpreis Deutsche Sprache 2008. za doprinos njemačkom jeziku, književna nagrada Lihtenštajna za poeziju 2011., nagrada LiteraTour Nord 2013. i Nagrada Europske unije za književnost 2013. za roman Stol od trešnjevine (2012.), “poetsko djelo koje detaljno istražuje sjećanja i uspomene”.
Uz zbirku priča Tito je mrtav te romane Tišina, rastanak i Balada o zvjezdanom moru, koji su prevedeni na hrvatski, objavila je i zbirku priča Der Windsammler, knjige poezije Ein Kolibri kam unverwandelt, Lichtorgeln i Quittenstunden, esej “Sterne erben, Sterne färben”.
Živi u Berlinu.