Tomislav Buntak

24. travnja 1971. rođen u Zagrebu, otac Josip i majka Barica, stariji brat Krešimir 1971. kršten u rimokatoličkoj župi Sv. Petra u Zagrebu; 1977.–1985. pohađao Osnovnu školu Vladimira Nazora u Zagrebu 1980.–1988. trenirao vaterpolo (motivi kupača, vode, prepleti figura...); 1985.–1989. pohađao srednju školu Obrazovni centar Nikole Tesle, smjer matematičar-informatičar; 1989. nije primljen na slikarstvo na ALU u Zagrebu (prošao kvalitativni prag kao 18., primljeno 14 kandidata), pa je na jesenskom roku prošao prijamni na Nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu; 1989.–1990. služio vojni rok u Beogradu; 1990. počeo studirati na ALU u Zagrebu; 1991.–1992. (od listopada do svibnja) mobiliziran u HV; 1993. prvi put izlaže, u knjižari Moderna vremena u Zagrebu; 1994. dobio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu; 1996. umire mu majka Barica Buntak r. Galić; 1996. dobio nagradu na 24. salonu mladih u Zagrebu; 1997. diplomirao na Nastavničkom odsjeku slikarstvo u klasi prof. Miroslava Šuteja; 1997. postao član HDLU-a u Zagrebu; 1997.–1998. predavao likovnu umjetnost u zagrebačkoj 11. gimnaziji; 1998. imao samostalnu izložbu u Galeriji Arteria u Zagrebu (friz od 500 slika); 1998.–2010. bio ravnatelj Centra za kulturu Maksimir u Zagrebu i organizirao različita kulturna događanja, radionice te manifestacije s naglaskom na vizualno-umjetničkim programima, kroz koje surađuje s profesionalnim likovnim umjetnicima i pedagozima: 2001. vjenčao se s Jadrankom Pešut; 2002.–2012. radio na pripremi vizualnog izgleda Uskrs festa u Zagrebu; 2004. održao izložbu Konačna pobjeda nebeske vojske (ispitivanje linearne strukture) u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu: 2005. dobio nagradu AICE na 39. Zagrebačkom salonu 2005. po izboru Allane Heiss, ravnateljice P.S.1, u listopadu i studenome sudjelovao u rezidencijalnom programu u New Yorku i izveo 250 m² velik site-specific Konačna pobjeda nebeske vojske u P.S.1; 2006. izveo križni put u kapelici obnovljenoga franjevačkog samostana u Karinu; 2006. sudjelovao na Kairskom biennalu; 2008. rodio mu se sin Josip; 2008. održao izložbu u Umjetničkom paviljonu Hodočasnici – vizija mističnih putovanja, slikarski ambijent; 2008. dobio nagradu Kabineta grafike HAZU na 4. trijenalu crteža u Zagrebu za site-specific-crtež Konačna pobjeda nebeske vojske; 2008. u listopadu i studenome sudjelovao u rezidencijalnom programu u Tokyo Wander Siteu u Tokiju; 2009. dobio Nagradu Vladimir Nazor za izložbu u Umjetničkom paviljonu 2008. Hodočasnici – vizija mističnih putovanja; 2009. postao dopredsjednik Hrvatskoga društva likovnih umjetnika u Zagrebu; 2010. postao docent na Katedri za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu; 2010. umire mu otac Josip Buntak; 2011. rodila mu se kći Marta; 2011. sudjelovao u sklopu HDLU-a u osmišljavanju, pokretanju i organizaciji 1. Bijenala slikarstva u Zagrebu te oblikovao postav hrvatskog dijela izložbe. Posebno je veliko zadovoljstvo pokretanje manifestacije koja će osigurati stvaranje platforme za umjetnička istraživanja unutar recentnoga slikarskog izričaja. Od polovine devedesetih sudjelovao u različitim kulturnim i društvenim događanjima i programima kao član komisija ili u procesu organizacije.