Louise Glück

Louise Elisabeth Glück američka je pjesnikinja rođena 1943. u New Yorku u obitelji mađarsko-židovskog porijekla. Odrasla je na Long Islandu, a obrazovanje stjecala na Koledžu Sarah Lawrence i poslije na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

Autorica je dvanaest zbirki poezije, među kojima se ističu A Village Life (Seoski život, 2009.), Averno (2006.), u najužem izboru za Nacionalnu nagradu za književnost SAD-a, The Seven Ages (Sedam Doba, 2001.), Vita Nova (1999.), nagrada za najbolju knjigu poezije u izboru časopisa The New Yorker; Meadowlands (Livade, 1996.), The Wild Iris (Divlji iris, 1992.), Pulitzerova nagrada i nagrada William Carlos Williams Američkog pjesničkog društva, Ararat (1990.), pjesnička nagrada Rebekah Johnson Bobbit koju dodjeljuje Kongresna knjižnica SAD-a. Objavila je i zbirku eseja Proofs and Theories: Essays on Poetry (Dokazi i teorije: eseji o pjesništvu, 1994.), za koju je dobila nagradu Martha Albrand američkog PEN-a za prvu knjigu publicističke proze.

Za svoj je pjesnički rad primila brojne nagrade i priznanja, od kojih valja izdvojiti nagradu Bollingen Sveučilišta Yale za sveukupni doprinos poeziji, nagradu Lannan, nagradu Sara Teasdale, nagradu Nacionalnog kruga američkih književnih kritičara, nagradu Wallace Stevens, medalju MIT-a te zlatnu medalju Američke akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnica je stipendija zaklada Guggenheim, Rockefeller i Američke nacionalne zaklade za umjetnost, a od 2003. do 2004. nosila je titulu pjesničke laureatkinje SAD-a.

Godine 2020. ovjenčana je Nobelovom nagradom za književnost, koju je, prema obrazloženju Švedske akademije, zaslužila “zbog jedinstvena pjesničkog glasa koji svojom beskompromisnom ljepotom iskustvo pojedinca čini univerzalnim”.

Držala je pjesničke kolegije i radionice i poučavala kreativno pisanje na mnogim koledžima i sveučilištima u SAD-u, od Iowa Cityja i New Yorka, preko Berkeleyja, Vermonta i UCLA-a, do Yalea.

Živjela je u Cambridgeu, gdje je i umrla 2023. u osamdesetoj godini života.