Lidija Dimkovska

Lidija Dimkovska, rođena 1971. u Skopju, pjesnikinja je, prozna spisateljica i prevoditeljica rumunjske i slovenske književnosti na makedonski jezik. Živi u Ljubljani. Objavila je šest pjesničkih zbirki, četiri romana, američki dnevnik i zbirku kratkih priča. Uredila je i četiri antologije. Njezine su knjige prevedene na sedamnaest jezika. Njezini romani Skrivena kamera i Rezervni život dobili su nagradu Društva pisaca Makedonije za najbolje prozne knjige, a Rezervni život i Nagradu za književnost Europske unije. Dobitnica je i njemačke nagrade za poeziju Hubert Burda, rumunjskih pjesničkih nagrada Tudor Arghezi i Poesis, Evropske nagrade za poeziju "Petru Kurdu" u Vršcu,  slovenske pjesničke nagrade Čaša besmrtnosti – Velenjica, albansko-makedonske pjesničke nagrade Naim Frasheri, makedonske nagrade Braća Miladinovci za najbolju pjesničku knjigu godine i drugih. Bila je nominirana i za njemačku nagradu Brucke Berlin, dva puta, za prozu i poeziju, za američku The Best Translated Book Award, za poljsku nagradu Europski pjesnik slobode, za slovensku nagradu MIRA i za međunarodnu Balkaniku. Sudjelovala je na književnim festivalima i čitanjima diljem svijeta i boravila na književnim rezidencijama u Iowi, Berlinu, Londonu, Tirani, Beču, Grazu, Salzburgu, Okinawi, Kremsu i Splitu.

Njezin posljednji roman Jedinstveni matični broj (2023.) dobio je najveću makedonsku nagradu Roman godine i regionalno priznanje Štefica Cvek. Prevodi se na više jezika, a u Makedoniji je u kratkom vremenu doživio tri izdanja i postao bestseler.

Na hrvatskom su joj objavljeni romani Skrivena kamera, Rezervni život i Non-Oui, zbirka kratkih priča Kad smo napustili Karla Liebknechta i zbirka izabranih pjesama Kako je to.