Katja Lange-Müller

Katja Lange-Müller rođena je 1951. u Istočnom Berlinu kao kći visoke partijske funkcionarke Inge Lange. Sa šesnaest je godina izbačena iz škole zbog “nesocijalističkog ponašanja” te je već u ranoj mladosti postala predmetom obrade tajne policije Stasi. Budući da nije smjela studirati, završila je tečaj za slovoslagara, a potom je bila njegovateljica u psihijatrijskoj bolnici. S dvadeset osam godina primljena je na Literarni institut Johannesa R. Bechera, čime počinje njezina književnička karijera. U Zapadni je Berlin prebjegla 1984. Napisala je više od deset knjiga, među kojima su Wehleid – wie im Leben (1986.), Kasper Mauser – die Feigheit vorm Freund (1988.), Verfrühte Tierliebe (1995.), Biotopische Zustände (2001.), Die Enten, die Frauen und die Wahrheit (2003.) i Der nicaraguanische Hund (2003.). Dobila je brojne nagrade za svoja književna djela, uključujući Nagradu Ingeborg Bachmann (1986.), Nagradu Alfred Döblin (1995.), Književnu nagradu Grada Berlina (1996.), Književnu nagradu Kassel (2005.) i Nagradu Grada Mainza (2002.). Bijesne ovce njezino su zasad posljednje objavljeno djelo. Članica je Njemačke akademije za jezik i pjesništvo u Darmstadtu i Umjetničke akademije u Berlinu. Živi u Berlinu i bavi se pisanjem.