Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Akcije
  2. Nagrađene knjige
    1. Strani autori
  3. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. Obiteljska saga
      4. Povijest
      5. Žene
      6. Rat
    2. Klasici & suvremeni klasici
    3. Domaća književnost
      1. Suvremena
      2. Povijest
      3. Rat
      4. Žene
    4. Povijesni roman
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. 20. stoljeće
      4. Obiteljska saga
    5. Poezija i drama
      1. Poezija
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Fernando Aramburu
  10. Vladislav Bajac
  11. David Bajo
  12. Tomica Bajsić
  13. Gerbrand Bakker
  14. Bruno Ballardini
  15. Zsuzsa Bánk
  16. Snježana Banović
  17. John Banville
  18. Nir Baram
  19. Elia Barceló
  20. Attila Bartis
  21. Joanna Bator
  22. Charles Baudelaire
  23. Ludwig Bauer
  24. Muharem Bazdulj
  25. Nura Bazdulj-Hubijar
  26. Josh Bazell
  27. Paul Beatty
  28. Luka Bekavac
  29. Hans Belting
  30. Tahar Ben Jelloun
  31. Gordana Benić
  32. Alan Bennett
  33. Ronan Bennett
  34. Nada Beroš
  35. Serge Berstein
  36. Marcel Beyer
  37. Milorad Bibić
  38. Tito Bilopavlović
  39. Laurent Binet
  40. Jean-Marie Blas de Robles
  41. Hassan Blasim
  42. Krešimir Blažević
  43. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  44. Philipp Blom
  45. Marica Bodrožić
  46. Martin Bojowald
  47. Oliver Bottini
  48. Anthony Bourdain
  49. William Boyd
  50. T.C. Boyle
  51. Mirko Božić
  52. Alida Bremer
  53. Jorge Bucay
  54. Slađana Bukovac
  55. Tomislav Buntak
  56. Michael Burleigh
  57. Hubert Butler
  58. Jaume Cabré
  59. Emilio Calderón
  60. Martín Caparrós
  61. Andreu Carranza
  62. Javier Cercas
  63. Branimir Cerovski
  64. Hugo Claus
  65. Paolo Cognetti
  66. Aleš Čar
  67. Dušan Čater
  68. Giacomo D’Alisa
  69. Kjell Ola Dahl
  70. Sophie Dahl
  71. Kamel Daoud
  72. László Darvasi
  73. Filip David
  74. Tim Davys
  75. Mário de Carvalho
  76. Eliseo Alberto de Diego
  77. Margriet de Moor
  78. Aleš Debeljak
  79. Jacek Dehnel
  80. Federico Demaria
  81. Demián Bucay
  82. Pamela Des Barres
  83. Agnés Desarthe
  84. Dubravko Detoni
  85. Patrick deWitt
  86. Joël Dicker
  87. Joan Didion
  88. Dan Diner
  89. Assia Djebar
  90. Jasminka Domaš
  91. Branimir Donat
  92. Ceridwen Dovey
  93. Nataša Dragnić
  94. Danijel Dragojević
  95. György Dragomán
  96. Slavenka Drakulić
  97. Daša Drndić
  98. Anja Drulović
  99. Zoran Drvenkar
  100. María Dueñas
  101. Srđan Dvornik
  102. Ivančica Đerić
  103. Ivica Đikić
  104. Robert M. Edsel
  105. Bernice Eisenstein
  106. Mathias Énard
  107. Per Olov Enquist
  108. Péter Esterházy
  109. Matias Faldbakken
  110. Neil Faulkner
  111. Ottó Fenyvesi
  112. Goran Ferčec
  113. Felipe Fernández-Armesto
  114. Richard Flanagan
  115. Gillian Flynn
  116. András Forgách
  117. Susana Fortes
  118. Milan Fošner
  119. Branko Franceschi
  120. Julia Franck
  121. Meelis Friedenthal
  122. Eva Gabrielsson
  123. Bojan Gagić
  124. Péter Gárdos
  125. Antonio Garrido
  126. Karl-Markus Gauß
  127. Heike Geißler
  128. Drago Glamuzina
  129. Dmitry Glukhovsky
  130. Josipa Gogić
  131. Slavko Goldstein
  132. Ivo Goldstein
  133. Witold Gombrowicz
  134. Georgi Gospodinov
  135. David Graeber
  136. Krisztián Grecsó
  137. Stephen Greenblatt
  138. Rajko Grlić
  139. Tatjana Gromača
  140. Vasilij Grossman
  141. David Grossman
  142. Grupa autora
  143. Norbert Gstrein
  144. Sinan Gudžević
  145. Ernst Haffner
  146. Rawi Hage
  147. Eduardo Halfon
  148. James Hamilton-Paterson
  149. Peter Handke
  150. Thore D. Hansen
  151. Deborah Harkness
  152. Josef Haslinger
  153. Yuri Herrera
  154. Stefan Hertmans
  155. Wolfgang Hilbig
  156. Srećko Horvat
  157. Kari Hotakainen
  158. Ted Hughes
  159. Aleksandar Hut Kono
  160. Nedžad Ibrahimović
  161. Ivica Ivanišević
  162. Željko Ivanković
  163. Fleur Jaeggy
  164. Dubravko Jagatić
  165. Zvi Jagendorf
  166. Tvrtko Jakovina
  167. Franjo Janeš
  168. Rade Jarak
  169. Isabelle Jarry
  170. Miljenko Jergović
  171. Viktor Jerofejev
  172. Predrag Jirsak
  173. Uwe Johnson
  174. Gaëlle Josse
  175. Dejan Jović
  176. Ivan Jozić
  177. Julia Juzik
  178. Giorgos Kallis
  179. Wladimir Kaminer
  180. Zvonko Karanović
  181. Joana Karistjani
  182. Panos Karnezis
  183. Andrew Keen
  184. Daniel Kehlmann
  185. Jochen Kelter
  186. Lars Kepler
  187. Etgar Keret
  188. Ian Kershaw
  189. Imre Kertész
  190. Jonas Hassen Khemiri
  191. Bodo Kirchhoff
  192. Miroslav Kirin
  193. Enes Kišević
  194. Tisja Kljaković Braić
  195. Đurđa Knežević
  196. Branko Kostelnik
  197. Mirko Kovač
  198. Hrvoje Kovačević
  199. Marek Krajewski
  200. Jaan Kross
  201. Mojca Kumerdej
  202. Pero Kvesić
  203. Tuomas Kyrö
  204. David Lagercrantz
  205. Dražen Lalić
  206. Katja Lange-Müller
  207. Reif Larsen
  208. Stieg Larsson
  209. Sergej Lebedev
  210. Jonathan Lethem
  211. Primo Levi
  212. Mario Levi
  213. Charles Lewinsky
  214. Sanja Lovrenčić
  215. Ivan Lovrenović
  216. Nebojša Lujanović
  217. Robert Lyndon
  218. Nikola Madžirov
  219. Ariel Magnus
  220. Claudio Magris
  221. Branko Maleš
  222. Zoran Malkoč
  223. Andreas Malm
  224. Norman Manea
  225. Alberto Manguel
  226. Thomas Mann
  227. Sonja Manojlović
  228. Mirko Marjanović
  229. Dragan Markovina
  230. Monika Maron
  231. Esteban Martín
  232. Ivor Martinić
  233. Vojislav Mataga
  234. Suzana Matić
  235. Jean Mattern
  236. Miha Mazzini
  237. Eimear McBride
  238. Jay McInerney
  239. Semezdin Mehmedinović
  240. Francesca Melandri
  241. Robert Menasse
  242. Eduardo Mendoza
  243. Zbigniew Mentzel
  244. Claire Messud
  245. Sami Michael
  246. Igor Mirković
  247. Lara Mitraković
  248. Josip Mlakić
  249. Patrick Modiano
  250. Rita Monaldi
  251. Vanessa Montfort
  252. Terézia Mora
  253. Erin Morgenstern
  254. Erwin Mortier
  255. Tihomir Mraović
  256. Harry Mulisch
  257. Heiner Müller
  258. Robert Musil
  259. Vicki Myron
  260. Péter Nádas
  261. Raduan Nassar
  262. Niklas Natt och Dag
  263. Sönke Neitzel
  264. Cees Nooteboom
  265. Lawrence Norfolk
  266. Joseph O’Connor
  267. Sofi Oksanen
  268. Neven Orhel
  269. Anna Maria Ortese
  270. Antonio Ortuno
  271. Christian Oster
  272. Josip Osti
  273. Amos Oz
  274. Fania Oz-Salzberger
  275. Boris Pahor
  276. Žarko Paić
  277. Félix J. Palma
  278. Valerij Panjuškin
  279. Magdalena Parys
  280. Raj Patel
  281. Oleg Pavlov
  282. Marko Pavlovski
  283. Pierre Péju
  284. Vuk Perišić
  285. Malin Persson Giolito
  286. Ivana Peruško Vindakijević
  287. Marisha Pessl
  288. Dino Pešut
  289. Sibila Petlevski
  290. Nikica Petrak
  291. Ricardo Piglia
  292. Zoran Pilić
  293. Magdaléna Platzová
  294. Marko Pogačar
  295. Brunhilde Pomsel
  296. Elena Poniatowska
  297. Milorad Popović
  298. Sven Popović
  299. Zoran Predin
  300. Petar Prelog
  301. Martin Previšić
  302. Branka Primorac
  303. Aleksandar Prokopiev
  304. Jordi Puntí
  305. Zorica Radaković
  306. Chil Rajchman
  307. Omer Rak
  308. Ilma Rakusa
  309. Pascal Rambert
  310. Rod Rees
  311. Sven Regener
  312. Nicolas Remin
  313. Delimir Rešicki
  314. Mihail Riklin
  315. Gregory David Roberts
  316. John Maddox Roberts
  317. Joseph Roth
  318. Ralf Rothmann
  319. Gilles Rozier
  320. Carlos Ruiz Zafón
  321. Branka Sacher
  322. Renata Salecl
  323. Canek Sánchez Guevara
  324. Albert Sánchez Pinol
  325. Elke Schmitter
  326. Ben Schott
  327. Paul Schreiner
  328. Richard Schuberth
  329. Samanta Schweblin
  330. Antonio Scurati
  331. Steve Sem-Sandberg
  332. Korana Serdarević
  333. Zeruya Shalev
  334. Dobroslav Silobrčić
  335. Živko Skračić
  336. Andrej E. Skubic
  337. Nikica Slavić
  338. Leïla Slimani
  339. Goce Smilevski
  340. Sid Smith
  341. Guido Snel
  342. Timothy Snyder
  343. Milan Soklić
  344. Vladimir Sorokin
  345. Francesco Sorti
  346. Ognjen Spahić
  347. Susan Spencer-Wendel
  348. Gayatri Chakravorty Spivak
  349. Saša Stanišić
  350. Andrzej Stasiuk
  351. Jón Kalman Stefánsson
  352. David Stevenson
  353. Vladimir Stojsavljević
  354. Morten A. Strøksnes
  355. Irena Svetek
  356. Ognjen Sviličić
  357. Anne Swärd
  358. Andrzej Szczypiorski
  359. Davor Šalat
  360. Dušan Šarotar
  361. Nataša Šegota Lah
  362. Faruk Šehić
  363. Viktor Šklovskij
  364. Slobodan Šnajder
  365. Ivana Šojat
  366. Antun Šoljan
  367. Klaudio Štefančić
  368. Aleš Šteger
  369. Igor Štiks
  370. Malba Tahan
  371. Daniel Tammet
  372. Ahmet Hamdi Tanpinar
  373. Dinko Telećan
  374. Peter Terrin
  375. Scarlett Thomas
  376. P. F. Thomése
  377. Uwe Timm
  378. Zvonko Todorovski
  379. Olga Tokarczuk
  380. Ante Tomić
  381. Jáchym Topol
  382. Tomas Tranströmer
  383. Kateřina Tučková
  384. Dubravka Ugrešić
  385. Ljudmila Ulicka
  386. Maja Urban
  387. Radenko Vadanjel
  388. Carl-Johan Vallgren
  389. Ernest van der Kwast
  390. Antonin Varenne
  391. Manuel Vázquez Montalbán
  392. László Végel
  393. Vladimir Velebit
  394. Goran Vojnović
  395. Eda Vujević
  396. Jan Wallentin
  397. Martin Walser
  398. Tim Weiner
  399. Harald Welzer
  400. Kjell Westö
  401. Tommy Wieringa
  402. Sonia Wild Bićanić
  403. John Williams
  404. John L. Williams
  405. Chris Womersley
  406. Mo Yan
  407. Fareed Zakaria
  408. Josip Zanki
  409. Juli Zeh
  410. Đorđe Zelmanović
  411. Jorge Zepeda Patterson
  412. Mihail Zigar
  413. Zdravko Zima
  414. Damir Zlatar Frey
  415. Efraim Zuroff
  416. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. češki
  2. francuski
  3. hrvatski