Joseph Roth
Joseph Roth (Brody, Galicija, Austro-Ugarska, 1894. – Pariz, 1939.) bio je novinar i književnik u čijim se djelima, posebno u kasnijim romanima, iščitava žaljenje zbog prolaska razdoblja stabilnosti koje su za njega predstavljale posljednje godine vladavine Habsburgovaca prije Prvoga svjetskog rata i pada Austro-Ugarske Monarhije. Podaci o njegovu djetinjstvu, vjerskim uvjerenjima i osobnom životu malobrojni su, a i njih je Roth skrivao ili prepravljao. Zna se da je studirao u tada austro-ugarskom Lembergu (danas Lviv u Ukrajini) i u Beču, a potom od 1916. do 1918. služio u austro-ugarskoj vojsci. Nakon rata radi u Beču i Berlinu kao novinar i redovito piše za Frankfurter Zeitung (1923.–1932.). U tom je razdoblju napisao nekoliko romana, uključujući i Radetzky marš (1932.), svoj najznačajniji roman o posljednjim danima Austro-Ugarske Monarhije. U središtu Rothovih djela moralne su dileme junaka koji žive u vrijeme dekadencije i odumiranja tradicionalnih vrijednosti. Zapleti se često bave problemom odnosa oca i sina; ostarjeli car Franjo Josip javlja se kao očinska figura. Godine 1933. Roth je emigrirao u Pariz, gdje je proveo ostatak života.
Neka od njegovih djela: Paukova mreža (Das Spinnennetz, 1923.), Pobuna (Die Rebellion, 1924.), Hotel Savoy (1924.), Tihi prorok (Der stumme Prophet, 1929.), Kapucinska grobnica (Die Kapuzinergruft, 1938.), Legenda o svetom pijancu (Die Legende vom heiligen Trinker, 1939.), Job (Hiob, 1939.), Radetzkymarš (Radetzkymarsch, 1932.), Careva bista (Die Büste des Kaisers, 1935.), Židovska lutanja (Juden auf Wandenschaft, 1937.), Priča o 1002. noći (Der Geschichte von der 1002. Nacht, 1939.).
