Joanna Bator

Joanna Bator, poljska prozaistica, esejistica, feministkinja, antropologinja kulture i sveučilišna nastavnica, rodila se 1968. u Wałbrzychu. Nakon romana Kobieta, kojim je debitirala 2002., uslijedili su Pješčana gora (2009.), Chmurdalia (2010.), Ciemno, prawie noc (2013.), Wyspa łza (2015.), Roku królika (2016.), Purezento (2017.), Gorko, gorko (2020.) i Ucieczka niedźwiedzicy (2022.). Predavala je na sveučilištima u Londonu (1998. – 1999.), New Yorku (1999. – 2000.) i Tokiju (2001. – 2002.), a svoje dojmove s višegodišnjeg boravka u Japanu sažela je u zbirkama feljtonistički pitkih, ali znanstveno utemeljenih eseja Japanska lepeza (2004.) i Morski pas iz parka Yoyogi (2014.). Objavila je i znanstveni rad Feminizam, postmodernizam, psihoanaliza. Filozofske dileme feministkinja ‘ drugoga vala’ (2001). Dobitnica je niza poljskih i inozemnih nagrada među kojima je i najvažnije poljsko književno priznanje, Nagrada Nike. Sa svojom njemačkom prevoditeljicom Esther Kinsky primila je 2018. godine Calwer Hermann-Hesse-Preis, a za djela prevedena na njemački osvojila je i švicarsku Spycher Literaturpreis, te nagrade Usdomer i Stefan Heim. Knjige su joj prevedene na više desetaka jezika, a po romanu Mračno, skoro noć (Ciemno, prawie noc) redatelj Borys Lankosz snimio je film koji se s uspjehom prikazivao u više zemalja i na platformi Netflix.