James Hamilton-Paterson

James Hamilton-Paterson rođen je 1941. u obitelji liječnika. Djetinjstvo je proveo u Footscrayu u Kentu. Školovao se na King’s School u Centerburyju gdje je otkrio svoju ljubav prema glazbi, satima je skladao i improvizirao na klaviru. Ondje je počeo pisati i svoje prve pjesme. Godine 1961. upisao je studij književnosti na Exeter Collegeu u Oxfordu. Tada je objavio dvije zbirke poezije Option Three i Dutch Alps, za koje je nagrađen prestižnom nagradom Newdigate. Po završetku studija 1964. zaposlio se kao nastavnik engleskoga u Libiji. Kao plod putovanja Južnom Amerikom, osobito Bolivijom, napisao je krajem 60-ih reportažu koja je objavljena u New Statesman. Počeo se baviti novinarstvom, putovao je u Vijetnam i okolne zemlje kako bi izvještavao o ratu. Pisao je za Times Literary Supplement, te uređivao magazin Nova. U to je vrijeme objavio jednu dječju knjigu, te knjigu političkih eseja A very personal war. Karijera Jamesa Hamiltona-Patersona, kao romanopisca i autora publicističkih knjiga započela je objavljivanjem knjige kratkih priča The View from Mount Dog, 1986., te autobiografske knjige o svakodnevnom životu na Filipinima Playing with Water, 1987. Godine 1989. objavio je prvi roman, Gerontius, koji je dio kritike ocijenio najboljim engleskim romanom osamdesetih, a nagrađen je nagradom Whitbread za prvijenac. Uslijedile su uspješne publicističke knjige (Seven-Tenths 1992., Three Miles Down 1998.) i romani The Bell-Boy, 1990., Griefwork, 1993., Ghosts of Manila, 1994., knjiga priča The Music, 1995., publicistička knjiga o Filipinima America’s Boy, 1998., te romani Loving Monsters, 2001., Kuhanje s Fernet Brancom, 2004. i Amazing Disgrace, 2006. Djela su mu prevedena na brojne svjetske jezike.