Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Akcije
      1. Ovog ožujka u Frakturi praznujemo, preporučujemo i razbijamo cijene!
  2. Nagrađene knjige
    1. Domaći autori
    2. Strani autori
  3. Beletristika
    1. Suvremena književnost
      1. Strani autori
      2. Domaći autori
      3. Obiteljska saga
      4. Ljubav &td.
      5. Rat
    2. Klasici & suvremeni klasici
      1. Strani autori
      2. Povijest
    3. Domaća književnost
      1. Suvremena
      2. Obiteljska saga
      3. Ljubav &td.
      4. Rat
    4. Ljubav &td.
      1. Domaći autori
    5. Povijesni roman
      1. Strani autori
      2. 20. stoljeće
    6. Poezija i drama
      1. Poezija
  4. Publicistika
    1. Povijest & politika
      1. Eseji
    2. Umjetnost i kultura
      1. Eseji
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Ronan Bennett
  32. Alan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Marcel Beyer
  35. Milorad Bibić
  36. Tito Bilopavlović
  37. Laurent Binet
  38. Jean-Marie Blas de Robles
  39. Hassan Blasim
  40. Krešimir Blažević
  41. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  42. Philipp Blom
  43. Marica Bodrožić
  44. Martin Bojowald
  45. Oliver Bottini
  46. Anthony Bourdain
  47. William Boyd
  48. T.C. Boyle
  49. Mirko Božić
  50. Alida Bremer
  51. Jorge Bucay
  52. Slađana Bukovac
  53. Tomislav Buntak
  54. Michael Burleigh
  55. Hubert Butler
  56. Jaume Cabré
  57. Emilio Calderón
  58. Martín Caparrós
  59. Andreu Carranza
  60. Javier Cercas
  61. Branimir Cerovski
  62. Hugo Claus
  63. Paolo Cognetti
  64. Aleš Čar
  65. Dušan Čater
  66. Giacomo D’Alisa
  67. Sophie Dahl
  68. Kjell Ola Dahl
  69. Kamel Daoud
  70. László Darvasi
  71. Filip David
  72. Tim Davys
  73. Mário de Carvalho
  74. Eliseo Alberto de Diego
  75. Margriet de Moor
  76. Aleš Debeljak
  77. Jacek Dehnel
  78. Federico Demaria
  79. Demián Bucay
  80. Pamela Des Barres
  81. Agnés Desarthe
  82. Dubravko Detoni
  83. Patrick deWitt
  84. Joël Dicker
  85. Joan Didion
  86. Dan Diner
  87. Assia Djebar
  88. Jasminka Domaš
  89. Branimir Donat
  90. Ceridwen Dovey
  91. Nataša Dragnić
  92. Danijel Dragojević
  93. György Dragomán
  94. Slavenka Drakulić
  95. Daša Drndić
  96. Anja Drulović
  97. Zoran Drvenkar
  98. María Dueñas
  99. Srđan Dvornik
  100. Ivančica Đerić
  101. Ivica Đikić
  102. Robert M. Edsel
  103. Bernice Eisenstein
  104. Mathias Énard
  105. Per Olov Enquist
  106. Péter Esterházy
  107. Neil Faulkner
  108. Ottó Fenyvesi
  109. Goran Ferčec
  110. Felipe Fernández-Armesto
  111. Richard Flanagan
  112. Gillian Flynn
  113. András Forgách
  114. Susana Fortes
  115. Milan Fošner
  116. Branko Franceschi
  117. Julia Franck
  118. Meelis Friedenthal
  119. Eva Gabrielsson
  120. Bojan Gagić
  121. Péter Gárdos
  122. Antonio Garrido
  123. Karl-Markus Gauß
  124. Heike Geißler
  125. Drago Glamuzina
  126. Dmitry Glukhovsky
  127. Josipa Gogić
  128. Ivo Goldstein
  129. Slavko Goldstein
  130. Witold Gombrowicz
  131. Georgi Gospodinov
  132. David Graeber
  133. Krisztián Grecsó
  134. Stephen Greenblatt
  135. Rajko Grlić
  136. Tatjana Gromača
  137. Vasilij Grossman
  138. David Grossman
  139. Grupa autora
  140. Norbert Gstrein
  141. Sinan Gudžević
  142. Ernst Haffner
  143. Rawi Hage
  144. Eduardo Halfon
  145. James Hamilton-Paterson
  146. Peter Handke
  147. Thore D. Hansen
  148. Deborah Harkness
  149. Josef Haslinger
  150. Yuri Herrera
  151. Stefan Hertmans
  152. Wolfgang Hilbig
  153. Srećko Horvat
  154. Kari Hotakainen
  155. Aleksandar Hut Kono
  156. Ivica Ivanišević
  157. Željko Ivanković
  158. Fleur Jaeggy
  159. Dubravko Jagatić
  160. Zvi Jagendorf
  161. Tvrtko Jakovina
  162. Franjo Janeš
  163. Rade Jarak
  164. Isabelle Jarry
  165. Miljenko Jergović
  166. Viktor Jerofejev
  167. Predrag Jirsak
  168. Uwe Johnson
  169. Gaëlle Josse
  170. Dejan Jović
  171. Ivan Jozić
  172. Julia Juzik
  173. Giorgos Kallis
  174. Wladimir Kaminer
  175. Zvonko Karanović
  176. Joana Karistjani
  177. Panos Karnezis
  178. Andrew Keen
  179. Daniel Kehlmann
  180. Jochen Kelter
  181. Lars Kepler
  182. Etgar Keret
  183. Ian Kershaw
  184. Imre Kertész
  185. Jonas Hassen Khemiri
  186. Bodo Kirchhoff
  187. Enes Kišević
  188. Tisja Kljaković Braić
  189. Đurđa Knežević
  190. Branko Kostelnik
  191. Mirko Kovač
  192. Hrvoje Kovačević
  193. Marek Krajewski
  194. Jaan Kross
  195. Pero Kvesić
  196. Tuomas Kyrö
  197. David Lagercrantz
  198. Dražen Lalić
  199. Katja Lange-Müller
  200. Reif Larsen
  201. Stieg Larsson
  202. Jonathan Lethem
  203. Mario Levi
  204. Primo Levi
  205. Charles Lewinsky
  206. Sanja Lovrenčić
  207. Ivan Lovrenović
  208. Nebojša Lujanović
  209. Robert Lyndon
  210. Nikola Madžirov
  211. Ariel Magnus
  212. Claudio Magris
  213. Branko Maleš
  214. Zoran Malkoč
  215. Andreas Malm
  216. Norman Manea
  217. Thomas Mann
  218. Sonja Manojlović
  219. Mirko Marjanović
  220. Dragan Markovina
  221. Monika Maron
  222. Esteban Martín
  223. Ivor Martinić
  224. Vojislav Mataga
  225. Jean Mattern
  226. Miha Mazzini
  227. Eimear McBride
  228. Jay McInerney
  229. Semezdin Mehmedinović
  230. Francesca Melandri
  231. Eduardo Mendoza
  232. Zbigniew Mentzel
  233. Claire Messud
  234. Sami Michael
  235. Igor Mirković
  236. Josip Mlakić
  237. Patrick Modiano
  238. Rita Monaldi
  239. Terézia Mora
  240. Erin Morgenstern
  241. Erwin Mortier
  242. Tihomir Mraović
  243. Harry Mulisch
  244. Heiner Müller
  245. Robert Musil
  246. Vicki Myron
  247. Péter Nádas
  248. Raduan Nassar
  249. Niklas Natt och Dag
  250. Sönke Neitzel
  251. Cees Nooteboom
  252. Lawrence Norfolk
  253. Joseph O’Connor
  254. Sofi Oksanen
  255. Neven Orhel
  256. Anna Maria Ortese
  257. Antonio Ortuno
  258. Christian Oster
  259. Josip Osti
  260. Amos Oz
  261. Fania Oz-Salzberger
  262. Boris Pahor
  263. Žarko Paić
  264. Félix J. Palma
  265. Valerij Panjuškin
  266. Magdalena Parys
  267. Raj Patel
  268. Oleg Pavlov
  269. Marko Pavlovski
  270. Pierre Péju
  271. Vuk Perišić
  272. Ivana Peruško Vindakijević
  273. Marisha Pessl
  274. Dino Pešut
  275. Sibila Petlevski
  276. Nikica Petrak
  277. Ricardo Piglia
  278. Zoran Pilić
  279. Magdaléna Platzová
  280. Marko Pogačar
  281. Brunhilde Pomsel
  282. Elena Poniatowska
  283. Sven Popović
  284. Milorad Popović
  285. Zoran Predin
  286. Petar Prelog
  287. Martin Previšić
  288. Branka Primorac
  289. Aleksandar Prokopiev
  290. Jordi Puntí
  291. Zorica Radaković
  292. Chil Rajchman
  293. Omer Rak
  294. Ilma Rakusa
  295. Pascal Rambert
  296. Rod Rees
  297. Sven Regener
  298. Nicolas Remin
  299. Delimir Rešicki
  300. Mihail Riklin
  301. Gregory David Roberts
  302. John Maddox Roberts
  303. Joseph Roth
  304. Ralf Rothmann
  305. Gilles Rozier
  306. Carlos Ruiz Zafon
  307. Branka Sacher
  308. Renata Salecl
  309. Canek Sánchez Guevara
  310. Albert Sánchez Pinol
  311. Elke Schmitter
  312. Ben Schott
  313. Paul Schreiner
  314. Richard Schuberth
  315. Samanta Schweblin
  316. Antonio Scurati
  317. Steve Sem-Sandberg
  318. Korana Serdarević
  319. Zeruya Shalev
  320. Dobroslav Silobrčić
  321. Živko Skračić
  322. Andrej E. Skubic
  323. Nikica Slavić
  324. Leïla Slimani
  325. Goce Smilevski
  326. Sid Smith
  327. Guido Snel
  328. Timothy Snyder
  329. Milan Soklić
  330. Vladimir Sorokin
  331. Francesco Sorti
  332. Ognjen Spahić
  333. Susan Spencer-Wendel
  334. Gayatri Chakravorty Spivak
  335. Saša Stanišić
  336. Andrzej Stasiuk
  337. Jón Kalman Stefánsson
  338. David Stevenson
  339. Vladimir Stojsavljević
  340. Morten A. Strøksnes
  341. Irena Svetek
  342. Ognjen Sviličić
  343. Anne Swärd
  344. Andrzej Szczypiorski
  345. Davor Šalat
  346. Dušan Šarotar
  347. Nataša Šegota Lah
  348. Faruk Šehić
  349. Viktor Šklovskij
  350. Slobodan Šnajder
  351. Ivana Šojat
  352. Antun Šoljan
  353. Klaudio Štefančić
  354. Aleš Šteger
  355. Igor Štiks
  356. Malba Tahan
  357. Daniel Tammet
  358. Ahmet Hamdi Tanpinar
  359. Dinko Telećan
  360. Peter Terrin
  361. Scarlett Thomas
  362. P. F. Thomése
  363. Uwe Timm
  364. Zvonko Todorovski
  365. Olga Tokarczuk
  366. Ante Tomić
  367. Jáchym Topol
  368. Tomas Tranströmer
  369. Kateřina Tučková
  370. Dubravka Ugrešić
  371. Ljudmila Ulicka
  372. Maja Urban
  373. Radenko Vadanjel
  374. Carl-Johan Vallgren
  375. Ernest van der Kwast
  376. Antonin Varenne
  377. Manuel Vázquez Montalbán
  378. László Végel
  379. Vladimir Velebit
  380. Goran Vojnović
  381. Eda Vujević
  382. Jan Wallentin
  383. Martin Walser
  384. Tim Weiner
  385. Harald Welzer
  386. Kjell Westö
  387. Tommy Wieringa
  388. Sonia Wild Bićanić
  389. John L. Williams
  390. John Williams
  391. Chris Womersley
  392. Mo Yan
  393. Fareed Zakaria
  394. Josip Zanki
  395. Juli Zeh
  396. Đorđe Zelmanović
  397. Jorge Zepeda Patterson
  398. Mihail Zigar
  399. Zdravko Zima
  400. Damir Zlatar Frey
  401. Efraim Zuroff
  402. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. francuski
  2. hrvatski
  3. njemački
  4. ruski