Gordana Benić

Gordana Benić rođena je 1. prosinca 1950. u Splitu. Diplomirala je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti u Zagrebu. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama suvremenoga hrvatskog pjesništva, a njena je poezija prevedena na desetak stranih jezika. Vrsna je autorica pjesama u prozi. U posljednjim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma varirajući apokrifne i nadrealne fragmente, apokaliptične i paradoksalne zemljovide, te je specifičnu poetiku pjesama u prozi uvela u prostore velikih širina i prostranosti. Stvarajući impresivnu magičnu kroniku, inovativnu je poeziju uzdigla do razine planetarne i kozmičke rapsodije.
Objavila je devet poetskih zbirki i jednu knjigu publicistike: Soba, Književni krug, Split, 1982.; Kovači sjene, Književni krug, Split, 1987.; Trag Morie, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.; Dubina, Meandar, Zagreb, 1994.; Laterna Magica, Književni krug, Split, 1998.; Balada o neizrecivom, Meandar, Zagreb, 2003.; Unutarnje more, (izabrane pjesme), Matica hrvatska, Zagreb, 2006.; Svijet bez predmeta, Književni krug, Split, 2007.; Banalis Gloria, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2009.
U knjizi publicistike Godina Sfinge, Ex Libris, Zagreb/Split, 2003., sabrane su novinske interpretacije arheoloških istraživanja Dioklecijanove palače u Splitu, objavljivane u tjednom prilogu za kulturu “Forum” splitskog dnevnika Slobodna Dalmacija.
Gordana Benić dobitnica je nagrade Društva hrvatskih književnika Tin Ujević, 1998. za knjigu poezije Laterna Magica, Nagrade Vicko Andrić, 2000., za novinarski opus o kulturnoj i arhitektonskoj baštini Dalmacije te Goranovog vijenca (2014.).