Charles Baudelaire

1759. U varošici La Neuville-au-Pont (departman Marna, na sjeveru Francuske) rodio se François Baudelaire, otac Charlesa Baudelairea.

1793. U Londonu se rodila Baudelaireova majka Caroline Archenbaut-Defayis (ili Archimbaut-Dufaÿs). 

1819. Ostavši udovac, François Baudelaire stupio je s Carolinom Archimbaut-Dufaÿs u svoj drugi brak.

1821. U Parizu se 9. travnja rodio Charles Baudelaire.

1827. Smrt Baudelaireova oca.

1828. Baudelaireova majka ponovno se udaje, za visokog časnika francuske vojske Jacquesa Aupicka, rođenog 1789.

1832. Baudelaire dolazi u Lyon, gdje ga očuh, koji je premješten u garnizon u tom gradu, smješta u privatni pansion Delorme. Iste godine, pošto je upisan u Kraljevski licej u Lyonu, Baudelaire prelazi u internat tog liceja.

1836. Aupick postaje načelnik stožera pariškog garnizona, a Baudelaire, upisan u Licej Louis-le-Grand, živi u internatu tog liceja.

1837. Baudelaire je nagrađen za stihove na latinskom.

1838. S majkom i očuhom Baudelaire ljetuje u Pirenejima, gdje piše jednu od svojih prvih pjesama pod karakterističnim naslovom “Nespojivost” (“Incompatibilité”).

1839. Baudelairea izbacuju iz Liceja Louis-le-Grand, i to zbog sitnice: nije htio predati ceduljicu koju mu je dodao jedan drug.
Aupick postaje general.
Baudelaire uspješno polaže maturski ispit.

1840. Baudelaire se u privatnom pansionu u koji ga je smjestila obitelj upoznaje i zbližava s pjesnicima Ernestom Prarontom i Gustaveom Le Vavasseurom. U to vrijeme počinje i njegova veza s prostitutkom iz Latinske četvrti Sarom zvanom La Louchette (zrikava). O toj vezi, u kojoj je vjerojatno zaražen sifilisom, riječ je u pjesmi “Dok ko leš opružen uz leš, jedne noći…”

1841. Uznemiren Baudelaireovim načinom života, Aupick odlučuje poslati ga u Indiju. Ukrcavši se u Bordeauxu na Brod južnih mora (Paquebot--des-mers-du-Sud), Baudelaire polazi za Calcuttu. U rujnu boravi na otoku Mauricijusu, a u listopadu se iskrcava na otok La Réunion (tada Bourbon) i odbija nastaviti putovanje za Indiju. Međutim, povjesničar književnosti i esejist Pascal Pia u knjizi Baudelaire njim samim ipak dopušta mogućnost da je Baudelaire dospio do Colomba i Calcutte. Mada to Baudelaire nikad neće priznati, boravak u egzotičnim krajevima južne hemisfere i doživljaj Indijskog oceana ostavit će snažan trag na njegovu djelu.

1842. Na brodu Alcide Baudelaire se vraća u Francusku. Malo poslije dolaska u Pariz upoznaje se s mulatkinjom Jeanne Lemer, poznatijom kao Jeanne Duval, statistkinjom u jednom drugorazrednom kazalištu, i započinje s njom vezu koju će održavati skoro do svoje smrti. Sa Jeanne Duval on će povremeno raskidati, ali će joj se uvijek vraćati, a ona će nadahnuti neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama.
Postavši punoljetan, dobiva svoj dio očinskog nasljeđa, za ono vrijeme veoma veliku svotu (75.000 franaka). Na račun tog nasljeđa počinje se raskošnim načinom života sve više zaduživati. Nastanjuje se na otoku Saint-Louisu.

1843. Anonimno surađuje u drugom dijelu zbirke Stihovi Gustavea Le Vavasseura, Ernesta Praronta i Augustea Dozona koja je te godine objavljena.
Zajedno s Prarontom radi na drami u stihovima Ideolus, koja ostaje nedovršena.
Preseljava se u palaču Pimodan, gdje živi i slikar Fernand Boissard de Boisdenier, kojega pored Baudelairea posjećuju mnogi pisci i umjetnici, među njima i Gautier i Balzac. Tu se sastaje i Klub hašišovaca, pa i Baudelaire stječe prva iskustva s drogom.
Zadužuje se kupovinom skupih umjetničkih predmeta.

1844. Uznemiren neumjerenom rasipnošću svog pastorka, Aupick saziva Obiteljsko vijeće, koje Baudelaireu imenuje skrbnika. To je odvjetnik Narcisse-Désiré Ancelle, bilježnik iz Neuillyja. Baudelaire to osjeća kao ponižavajuće ograničenje svoje slobode i protiv te odluke gnjevno će se buniti cijelog svog života, iako je Ancelle, prema svim svjedočanstvima, pa i prema povremenim priznanjima samog Baudelairea, u toj ulozi bio veoma korektan.

1845. U časopisu Artiste pojavljuju se četiri Baudelaireova soneta, od kojih je samo jedan potpisan njegovim prezimenom, dok su dva objavljena pod pseudonimom, a jedan anonimno.
U pismu Ancelleu Baudelaire saopćava namjeru da se ubije, a da prethodno ostavi oporukom svu svoju imovinu Jeanne Duval. Pokušava se ubiti nožem, ali od toga mu ostaje samo ogrebotina. Poslije tog pokušaja živi neko vrijeme s majkom i očuhom.
Objavljen je Salon 1845, kao rezultat njegove posvećenosti likovnoj kritici. Tu se Baudelaire već očituje kao likovni kritičar kojemu u 19. stoljeću neće biti ravnog.
Najavljuje zbirku svojih pjesama pod naslovom Lezbijke (Les Lesbiennes).

1846. Objavljeni: Salon 1846, Savjeti mladim piscima, pjesme “Dun Juan u Paklu” pod naslovom “Impénitent” (“Onaj koji se ne kaje”) i “Djevojci iz Malabara”, pod naslovom “A une Indienne” (“Jednoj Indijki”).
Ovo je godina do koje je Baudelaire, prema sasvim proizvoljnoj i krajnje netočnoj ocjeni iz poznatog Sartreova eseja, navodno već rekao i napisao sve što je imao, i od koje počinje samo “mučno preživljavanje” i “prežvakavanje već rečenog”.

1847. Objavljena je Baudelaireova novela “Fanfarlo”.
Baudelaire se upoznaje s glumicom Marie Daubrun, u koju se zaljubljuje, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena (uspješni suparnik bit će mu pjesnik Banville). Marie Daubrun nadahnut će neke od najljepših Baudelaireovih ljubavnih pjesama.
Upoznaje se i sprijateljuje sa slikarom Gustaveom Courbetom, koji izrađuje njegov portret.

1848. Godina revolucije: Baudelaire na barikadama objavljuje da “ide ustrijeliti generala Aupicka”. Postaje tajnikom uredništva republikanskog lista Tribune nationale.
General Aupick imenovan je za ambasadora Francuske u Carigradu.
Baudelaire objavljuje svoj prvi prijevod Edgara Allana Poea.
Objavljena je pjesma “Vino ubojice”.

1849. Stupa u kontakt sa svojim budućim izdavačem Poulet-Malassisom, u kojemu će do kraja života imati i najodanijeg prijatelja.
U prosincu boravi u Dijonu, gdje mu se pridružuje Jeanne Duval.

1850. Povjerava jednom krasnopiscu dvije bilježnice sa svojim stihovima.
Objavljuje pjesme “Duša vina” pod naslovom “Vino poštenih ljudi” (“Le Vin des Honnêtes Gens”) i “Kazna za oholost”.
Najavljuje zbirku pjesama pod naslovom Limbovi (Les Limbes).
Gautier upoznaje Baudelairea s Apollonieom Sabatier, veoma lijepom izdržavanom ženom koju su zvali “Predsjednicom” jer se oko nje okupljao širok krug ljudi iz pariške kulturne elite, a bila je i inspiracija likovnim umjetnicima, koji su ostavili njene biste i portrete.

1851. Aupick je imenovan za ambasadora u Madridu, gdje će ostati do travnja 1853.
Objavljeni prvi tekstovi iz budućeg Baudelaireova djela Vještački rajevi (Les Paradis artificiels).
Objavljeno jedanaest Baudelaireovih pjesama.

1852. U časopisu Revue de Paris objavljena obimna Baudelaireova studija o Poeu.
Baudelaire šalje Gautieru, kao jednom od urednika tog časopisa, veći broj pjesama, od kojih su objavljene samo dvije: “Odricanje Svetog Petra” i “Čovjek i more” (pod naslovom “Slobodni čovjek i more”).
Iskrivljujući svoj rukopis da ne bi bio prepoznat, Baudelaire šalje gospođi Sabatier pismo uz koje prilaže pjesmu “Jednoj preveseloj ženi”. Za ovim pismom uslijedit će i druga, s kojima će joj poslati neke od svojih najljepših pjesama.

1853. Objavljuje prijevode Poeove pjesme “Gavran” i novelâ “Crna mačka” i “Morela”.
Aupick postaje senator.

1854. I dalje upućuje anonimna pisma gospođi Sabatier.
Objavljuje nove prijevode Poeovih novela.

1855. U časopisu Revue des Deux Mondes objavljuje osamnaest pjesama pod zajedničkim naslovom Cvijeće zla.
U zborniku naslovljenom Fontainebleau objavljuje svoje prve pjesme u prozi.

1856. U Baudelaireovu prijevodu objavljene Poeove Neobične priče.
Krajem godine Baudelaire i Poulet-Malassis sklapaju ugovor o objavljivanju Cvijeća zla.

1857. Smrt generala Aupicka.
Objavljeno Cvijeće zla, u tiraži od 1300 primjeraka.
U listu Figaro kritičar Gustave Bourdin proglašava Cvijeće zla “bolnicom otvorenom za sve ludosti duha, za sve pokvarenosti srca, ali ne zato da bi te bolesti bile izliječene, jer one su neizlječive”. Ovaj članak bio je poticaj za sudski proces u kojemu su se Baudelaire i njegov izdavač našli na optuženičkoj klupi. Tužitelj je bio Ernest Pinard, koji je istu ulogu imao i u suđenju Gustaveu Flaubertu povodom romana Gospođa Bovary. Na osnovi sudske odluke, svi neprodani primjerci Cvijeća zla su zaplijenjeni; zabranjeno je šest “nemoralnih” pjesama (“Leta”, “Nakit”, “Lezbos”, “Prokletnice”, “Preveseloj” i “Preobražaji vampira”), koje su morale biti izbačene iz knjige, a Baudelaire i Poulet-Malassis su zbog “povrede javnog morala” osuđeni na novčanu kaznu.
Međutim, u časopisu Moniteur kritičar Edouard Thierry objavio je veoma pohvalan prikaz Cvijeća zla.
Victor Hugo s otoka Guernesey piše Baudelaireu: “Vaše Cvijeće zla bliješti i sjaji poput zvijezda.”
Baudelaire otkriva gospođi Sabatier svoj identitet, nakon čega ona uzvraća na njegovu ljubav i postaje mu ljubavnica. Ali on odmah prekida tu vezu. “Bila si božanstvo”, piše joj, “a sad si žena.”

1858. Zdravstvene tegobe: bolovi u nogama i u želucu, otežan hod, gušenje.
Objavljen sonet “Duellum”.
U časopisu Revue contemporaine objavljen prvi dio “Vještačkih rajeva” (o hašišu).
Kraće vrijeme boravi kod majke u Honfleuru u Normandiji.

1859. Ponovno boravi u Honfleuru, gdje je vjerojatno napisao “Putovanje”, najdužu pjesmu u Cvijeću zla, koja će biti uvrštena u drugo izdanje zbirke.
U časopisu L’Artiste objavljena je Baudelaireova studija o Gautieru, koja je uskoro štampana i kao posebna knjižica u izdanju Poulet-Malassisa. Kao predgovor studiji služi pismo Victora Hugoa u kojemu tada najveći autoritet u književnom životu Francuske prepoznaje Cvijeće zla kao “novi drhtaj”.
Revue française objavljuje Salon 1859.

1860. Baudelaire i Poulet-Malassis zaključuju ugovor o objavljivanju drugog izdanja Cvijeća zla, Vještačkih rajeva i dviju knjiga ogleda (Književna mišljenja, djelo objavljeno tek poslije Baudelaireove smrti pod naslovom Romantična umjetnost koji nije Baudelaireov, i Estetičke zanimljivosti).
Pod naslovom Uživatelj opijuma u Revue contemporaine objavljen drugi dio Vještačkih rajeva.
U pismu Richardu Wagneru Baudelaire izražava divljenje njegovoj muzici.
U izdanju Poulet-Malassisa pojavljuju se Vještački rajevi kao knjiga.
U časopisu L’Artiste objavljeno osam Baudelaireovih pjesama: “Alkemija patnje”, “Simpatičan užas”, “Sat”, “Slijepci”, “Jednoj prolaznici”, “Sablast”, “Poslijepodnevna pjesma” i “Himna ljepoti”.

1861. Objavljeno drugo izdanje Cvijeća zla.
U časopisu Revue européenne objavljen Baudelaireov ogled o Richardu Wagneru.
U pismu majci Baudelaire saopćava namjeru da piše i objavi neku vrstu dnevnika pod naslovom Moje ogoljeno srce.
Baudelaire prodaje svoja autorska prava nakladnicima Poulet-Malassisu i De Broiseu.
Časopis Revue fantastique objavljuje nekoliko Baudelaireovih ogleda pod naslovom Razmišljanja o nekim suvremenicima, kao i ogled o Eugèneu Delacroixu i devet pjesama u prozi.
Baudelaire se kandidira za Francusku akademiju, na mjesto koje je ostalo upražnjeno smrću Henrija Lacordairea, što izaziva neku vrstu skandala u književnoj javnosti. Neki prijatelji, među njima i kritičar Sainte-Beuve, savjetuju mu da odustane, što će on i učiniti u veljači sljedeće godine.

1862. U svom intimnom dnevniku naslovljenom Krijesnice (Fusées) Baudelaire bilježi jezivu slutnju onoga što ga čeka u bliskoj budućnosti: “Gajio sam svoju preosjetljivost s radošću i užasavanjem. Sada još uvijek osjećam vrtoglavicu, pa mi je danas, 23. siječnja 1862., upućena neobična opomena – osjetio sam kako me je okrznulo krilo slaboumnosti.”
List La Presse objavljuje dvadeset Baudelaireovih pjesama u prozi.
U članku objavljenom u londonskom listu The Spectator engleski pjesnik Swinburne, jedan od prvih iz buduće “legije” Baudelaireovih poklonika, izražava svoje oduševljenje Cvijećem zla.
Poulet-Malassis uhićen je na zahtjev jednog vjerovnika. Uskoro bankrotira i sklanja se u Belgiju.

1863. Pretpostavljajući da ga stečaj Poulet-Malassisa oslobađa obveze prema njemu, Baudelaire ustupa nakladniku Hetzelu svoja autorska prava nad Cvijećem zla, Malim pjesmama u prozi i Mojim ogoljenim srcem.
Časopis Revue nationale et étrangère objavljuje sedam Baudelaireovih pjesama u prozi.
Umire Delacroix; Baudelaire objavljuje nekrolog u vidu studije o slikaru.
U listu Figaro objavljen Baudelaireov ogled o slikaru Constantinu Guysu pod naslovom “Slikar modernog života”, iznimno značajan tekst u kojemu Baudelaire izlaže svoja shvaćanja o modernom u umjetnosti, dokazujući se kao najdalekovidniji i najpronicljiviji estetičar svog stoljeća.

1864. Figaro objavljuje šest Baudelaireovih pjesama u prozi. Tom prigodom prvi put se pojavljuje naslov Splin Pariza (Spleen de Paris).
Sklanjajući se od nerazumijevanja kojim je okružen u pariškoj sredini, ali i od vjerovnika koji ga progone, Baudelaire odlazi u Bruxelles, nadajući se da će tu naći izdavača svojih cjelokupnih djela. Tu drži pet predavanja (o Delacroixu, Gautieru i o “vještačkim rajevima”). Odziv publike veoma je slab, honorari su mizerni, i Bruxelles postaje za Baudelairea veliko razočaranje, što će pjesnik izraziti u nizu jetkih i sarkastičnih napisa o tom gradu i njegovim stanovnicima.
Dvije pjesme u prozi objavljene su u časopisu La Vie parisienne, i još šest u Revue parisienne.

1865. L’Artiste objavljuje Mallarméovu Književnu simfoniju, čiji je drugi dio posvećen Baudelaireu.
Ogorčen člankom u kojemu je Jules Janin napao Heinricha Heinea, Baudelaire piše oštar odgovor koji nije poslan, ali su ostale sačuvane dvije njegove skice.
Paul Verlaine u časopisu L’Art objavljuje pravi ditiramb o Baudelaireu, kod kojega, međutim, to izaziva samo uznemirenost i odbojnost. “Ti mladi ljudi”, piše on iz Belgije, “zadaju mi pseći strah. Ništa toliko ne volim kao da budem sam.”

1866. Poulet-Malassis objavljuje Baudelaireove pjesme pod naslovom Épaves (Pabirci).
Baudelaireovo zdravstveno stanje sve se više pogoršava. Pretrpjevši moždani udar, on počinje gubiti moć govora. Javlja se i oduzetost, tako da više nije u stanju raditi.
U časopisu Le Parnasse contemporain pojavljuje se petnaest Baudelaireovih pjesama pod zajedničkim naslovom Novi cvjetovi zla (Nouvelles Fleurs du Mal).
Majka i prijatelj Arthur Stevens prebacuju Baudelairea u Pariz, u sanatorij doktora Duvala, gdje ga posjećuju Sainte-Beuve, Maxime du Camp, Banville, Leconte de Lisle i Nadar. Jedina riječ koju je Baudelaire u stanju izgovoriti neka je vrsta psovke kojom izražava sve moguće osjećaje: iznenađenje, ljutnju, ushićenost: crénom, kratica nastala od sacré nom (de Dieu), “sveto ime Božje”.

1867. Poslije duge agonije, Baudelaire umire 31. kolovoza. Sahranjen je 2. rujna na groblju Montparnasse, u grobnici u kojoj već počiva njegov očuh, general Aupick, i u kojoj će četiri godine kasnije biti sahranjena i njegova majka. Posmrtne govore drže pjesnik Banville i Baudelaireov prijatelj i prvi biograf Charles Asselineau.

Kupujte po
Opcije kupovine
Kategorija
  1. Bestseler
    1. Publicistika
    2. Top 10 publicistika
    3. Akcije
      1. Događaji koji su oblikovali europski kontinent – svaka 2. knjiga -50%
  2. Beletristika
    1. Klasici & suvremeni klasici
    2. Poezija i drama
      1. Poezija
  3. Publicistika
    1. Povijest & politika
      1. Povijest
      2. Politika
      3. Hrvatska
Autor
  1. Stanko Abadžić
  2. Gilbert Adair
  3. César Aira
  4. Halid Al-Hamissi
  5. Selçuk Altun
  6. Götz Aly
  7. Jurij Andruhovič
  8. Nathacha Appanah
  9. Vladislav Bajac
  10. David Bajo
  11. Tomica Bajsić
  12. Gerbrand Bakker
  13. Bruno Ballardini
  14. Zsuzsa Bánk
  15. Snježana Banović
  16. John Banville
  17. Nir Baram
  18. Elia Barceló
  19. Attila Bartis
  20. Joanna Bator
  21. Charles Baudelaire
  22. Ludwig Bauer
  23. Muharem Bazdulj
  24. Nura Bazdulj-Hubijar
  25. Josh Bazell
  26. Paul Beatty
  27. Luka Bekavac
  28. Hans Belting
  29. Tahar Ben Jelloun
  30. Gordana Benić
  31. Ronan Bennett
  32. Alan Bennett
  33. Nada Beroš
  34. Marcel Beyer
  35. Milorad Bibić
  36. Tito Bilopavlović
  37. Laurent Binet
  38. Jean-Marie Blas de Robles
  39. Hassan Blasim
  40. Krešimir Blažević
  41. Neda Miranda Blažević-Krietzman
  42. Philipp Blom
  43. Marica Bodrožić
  44. Martin Bojowald
  45. Oliver Bottini
  46. Anthony Bourdain
  47. William Boyd
  48. T.C. Boyle
  49. Mirko Božić
  50. Alida Bremer
  51. Jorge Bucay
  52. Slađana Bukovac
  53. Tomislav Buntak
  54. Michael Burleigh
  55. Hubert Butler
  56. Jaume Cabré
  57. Emilio Calderón
  58. Martín Caparrós
  59. Andreu Carranza
  60. Javier Cercas
  61. Branimir Cerovski
  62. Hugo Claus
  63. Paolo Cognetti
  64. Aleš Čar
  65. Dušan Čater
  66. Giacomo D’Alisa
  67. Kjell Ola Dahl
  68. Sophie Dahl
  69. Kamel Daoud
  70. László Darvasi
  71. Filip David
  72. Tim Davys
  73. Mário de Carvalho
  74. Eliseo Alberto de Diego
  75. Margriet de Moor
  76. Aleš Debeljak
  77. Jacek Dehnel
  78. Federico Demaria
  79. Demián Bucay
  80. Pamela Des Barres
  81. Agnés Desarthe
  82. Dubravko Detoni
  83. Patrick deWitt
  84. Joël Dicker
  85. Joan Didion
  86. Dan Diner
  87. Assia Djebar
  88. Jasminka Domaš
  89. Branimir Donat
  90. Ceridwen Dovey
  91. Nataša Dragnić
  92. Danijel Dragojević
  93. György Dragomán
  94. Slavenka Drakulić
  95. Daša Drndić
  96. Anja Drulović
  97. Zoran Drvenkar
  98. María Dueñas
  99. Srđan Dvornik
  100. Ivančica Đerić
  101. Ivica Đikić
  102. Robert M. Edsel
  103. Bernice Eisenstein
  104. Mathias Énard
  105. Per Olov Enquist
  106. Péter Esterházy
  107. Neil Faulkner
  108. Ottó Fenyvesi
  109. Goran Ferčec
  110. Felipe Fernández-Armesto
  111. Richard Flanagan
  112. Gillian Flynn
  113. András Forgách
  114. Susana Fortes
  115. Milan Fošner
  116. Branko Franceschi
  117. Julia Franck
  118. Meelis Friedenthal
  119. Eva Gabrielsson
  120. Bojan Gagić
  121. Péter Gárdos
  122. Antonio Garrido
  123. Karl-Markus Gauß
  124. Heike Geißler
  125. Drago Glamuzina
  126. Dmitry Glukhovsky
  127. Josipa Gogić
  128. Ivo Goldstein
  129. Slavko Goldstein
  130. Witold Gombrowicz
  131. Georgi Gospodinov
  132. David Graeber
  133. Krisztián Grecsó
  134. Stephen Greenblatt
  135. Rajko Grlić
  136. Tatjana Gromača
  137. David Grossman
  138. Vasilij Grossman
  139. Grupa autora
  140. Norbert Gstrein
  141. Sinan Gudžević
  142. Ernst Haffner
  143. Rawi Hage
  144. Eduardo Halfon
  145. James Hamilton-Paterson
  146. Peter Handke
  147. Thore D. Hansen
  148. Deborah Harkness
  149. Josef Haslinger
  150. Yuri Herrera
  151. Stefan Hertmans
  152. Wolfgang Hilbig
  153. Srećko Horvat
  154. Kari Hotakainen
  155. Ted Hughes
  156. Aleksandar Hut Kono
  157. Ivica Ivanišević
  158. Željko Ivanković
  159. Fleur Jaeggy
  160. Dubravko Jagatić
  161. Zvi Jagendorf
  162. Tvrtko Jakovina
  163. Franjo Janeš
  164. Rade Jarak
  165. Isabelle Jarry
  166. Miljenko Jergović
  167. Viktor Jerofejev
  168. Predrag Jirsak
  169. Uwe Johnson
  170. Gaëlle Josse
  171. Dejan Jović
  172. Ivan Jozić
  173. Julia Juzik
  174. Giorgos Kallis
  175. Wladimir Kaminer
  176. Zvonko Karanović
  177. Joana Karistjani
  178. Panos Karnezis
  179. Andrew Keen
  180. Daniel Kehlmann
  181. Jochen Kelter
  182. Lars Kepler
  183. Etgar Keret
  184. Ian Kershaw
  185. Imre Kertész
  186. Jonas Hassen Khemiri
  187. Bodo Kirchhoff
  188. Enes Kišević
  189. Tisja Kljaković Braić
  190. Đurđa Knežević
  191. Branko Kostelnik
  192. Mirko Kovač
  193. Hrvoje Kovačević
  194. Marek Krajewski
  195. Jaan Kross
  196. Pero Kvesić
  197. Tuomas Kyrö
  198. David Lagercrantz
  199. Dražen Lalić
  200. Katja Lange-Müller
  201. Reif Larsen
  202. Stieg Larsson
  203. Jonathan Lethem
  204. Mario Levi
  205. Primo Levi
  206. Charles Lewinsky
  207. Sanja Lovrenčić
  208. Ivan Lovrenović
  209. Nebojša Lujanović
  210. Robert Lyndon
  211. Nikola Madžirov
  212. Ariel Magnus
  213. Claudio Magris
  214. Branko Maleš
  215. Zoran Malkoč
  216. Andreas Malm
  217. Norman Manea
  218. Thomas Mann
  219. Sonja Manojlović
  220. Mirko Marjanović
  221. Dragan Markovina
  222. Monika Maron
  223. Esteban Martín
  224. Ivor Martinić
  225. Vojislav Mataga
  226. Jean Mattern
  227. Miha Mazzini
  228. Eimear McBride
  229. Jay McInerney
  230. Semezdin Mehmedinović
  231. Francesca Melandri
  232. Eduardo Mendoza
  233. Zbigniew Mentzel
  234. Claire Messud
  235. Sami Michael
  236. Igor Mirković
  237. Lara Mitraković
  238. Josip Mlakić
  239. Patrick Modiano
  240. Rita Monaldi
  241. Terézia Mora
  242. Erin Morgenstern
  243. Erwin Mortier
  244. Tihomir Mraović
  245. Harry Mulisch
  246. Heiner Müller
  247. Robert Musil
  248. Vicki Myron
  249. Péter Nádas
  250. Raduan Nassar
  251. Niklas Natt och Dag
  252. Sönke Neitzel
  253. Cees Nooteboom
  254. Lawrence Norfolk
  255. Joseph O’Connor
  256. Sofi Oksanen
  257. Neven Orhel
  258. Anna Maria Ortese
  259. Antonio Ortuno
  260. Christian Oster
  261. Josip Osti
  262. Amos Oz
  263. Fania Oz-Salzberger
  264. Boris Pahor
  265. Žarko Paić
  266. Félix J. Palma
  267. Valerij Panjuškin
  268. Magdalena Parys
  269. Raj Patel
  270. Oleg Pavlov
  271. Marko Pavlovski
  272. Pierre Péju
  273. Vuk Perišić
  274. Malin Persson Giolito
  275. Ivana Peruško Vindakijević
  276. Marisha Pessl
  277. Dino Pešut
  278. Sibila Petlevski
  279. Nikica Petrak
  280. Ricardo Piglia
  281. Zoran Pilić
  282. Magdaléna Platzová
  283. Marko Pogačar
  284. Brunhilde Pomsel
  285. Elena Poniatowska
  286. Milorad Popović
  287. Sven Popović
  288. Zoran Predin
  289. Petar Prelog
  290. Martin Previšić
  291. Branka Primorac
  292. Aleksandar Prokopiev
  293. Jordi Puntí
  294. Zorica Radaković
  295. Chil Rajchman
  296. Omer Rak
  297. Ilma Rakusa
  298. Pascal Rambert
  299. Rod Rees
  300. Sven Regener
  301. Nicolas Remin
  302. Delimir Rešicki
  303. Mihail Riklin
  304. Gregory David Roberts
  305. John Maddox Roberts
  306. Joseph Roth
  307. Ralf Rothmann
  308. Gilles Rozier
  309. Carlos Ruiz Zafón
  310. Branka Sacher
  311. Renata Salecl
  312. Canek Sánchez Guevara
  313. Albert Sánchez Pinol
  314. Elke Schmitter
  315. Ben Schott
  316. Paul Schreiner
  317. Richard Schuberth
  318. Samanta Schweblin
  319. Antonio Scurati
  320. Steve Sem-Sandberg
  321. Korana Serdarević
  322. Zeruya Shalev
  323. Dobroslav Silobrčić
  324. Živko Skračić
  325. Andrej E. Skubic
  326. Nikica Slavić
  327. Leïla Slimani
  328. Goce Smilevski
  329. Sid Smith
  330. Guido Snel
  331. Timothy Snyder
  332. Milan Soklić
  333. Vladimir Sorokin
  334. Francesco Sorti
  335. Ognjen Spahić
  336. Susan Spencer-Wendel
  337. Gayatri Chakravorty Spivak
  338. Saša Stanišić
  339. Andrzej Stasiuk
  340. Jón Kalman Stefánsson
  341. David Stevenson
  342. Vladimir Stojsavljević
  343. Morten A. Strøksnes
  344. Irena Svetek
  345. Ognjen Sviličić
  346. Anne Swärd
  347. Andrzej Szczypiorski
  348. Davor Šalat
  349. Dušan Šarotar
  350. Nataša Šegota Lah
  351. Faruk Šehić
  352. Viktor Šklovskij
  353. Slobodan Šnajder
  354. Ivana Šojat
  355. Antun Šoljan
  356. Klaudio Štefančić
  357. Aleš Šteger
  358. Igor Štiks
  359. Malba Tahan
  360. Daniel Tammet
  361. Ahmet Hamdi Tanpinar
  362. Dinko Telećan
  363. Peter Terrin
  364. Scarlett Thomas
  365. P. F. Thomése
  366. Uwe Timm
  367. Zvonko Todorovski
  368. Olga Tokarczuk
  369. Ante Tomić
  370. Jáchym Topol
  371. Tomas Tranströmer
  372. Kateřina Tučková
  373. Dubravka Ugrešić
  374. Ljudmila Ulicka
  375. Maja Urban
  376. Radenko Vadanjel
  377. Carl-Johan Vallgren
  378. Ernest van der Kwast
  379. Antonin Varenne
  380. Manuel Vázquez Montalbán
  381. László Végel
  382. Vladimir Velebit
  383. Goran Vojnović
  384. Eda Vujević
  385. Jan Wallentin
  386. Martin Walser
  387. Tim Weiner
  388. Harald Welzer
  389. Kjell Westö
  390. Tommy Wieringa
  391. Sonia Wild Bićanić
  392. John L. Williams
  393. John Williams
  394. Chris Womersley
  395. Mo Yan
  396. Fareed Zakaria
  397. Josip Zanki
  398. Juli Zeh
  399. Đorđe Zelmanović
  400. Jorge Zepeda Patterson
  401. Mihail Zigar
  402. Zdravko Zima
  403. Damir Zlatar Frey
  404. Efraim Zuroff
  405. Slavoj Žižek
Jezik izvornika
  1. francuski
  2. hrvatski