Claudio Magris

Claudio Magris rođen je u Trstu 1939.; diplomirao je na torinskom Sveučilištu 1962. Po struci germanist, predavao je književnost na sveučilišnim studijima u Torinu i Trstu te na sveučilištima izvan Italije. Član je više europskih akademija, a dodijeljeni su mu brojni honoris causa doktorati i nagrade, među kojima i Prix du Meilleur Livre Étranger, 1990., Premio Strega, 1997., Praemium Erasmianum, 2001., Premio Príncipe de Asturias, 2004., Friedenspreis des Deutschen Buchhandels, 2009., te najnovije Franz-Kafka-Preis, 2016., i Thomas-Mann-Preis, 2019. Svojim djelima, posvećenim dunavskom mitu, Mitteleuropi i Trstu, snažno je utjecao na kulturne i književne tokove Europe kraja prošlog stoljeća. Neka od njih su: Habsburški mit u modernoj austrijskoj književnosti, 1963., Lontano da dove. Joseph Roth e la tradizione ebraico-orientale (Daleko, od kuda daleko. Joseph Roth i istočno-židovska tradicija, 1971.), Itaca e oltre (Itaka i još dalje od Itake, 1982.), Nagađanja o sablji, 1984., L’anello di Clarisse (Clarissin prsten, 1984.), Dunav, 1986., Ono drugo more, 1991., Mikrokozmi, 1997., Utopia e disincanto (Utopija i izbavljenje od zanosa, 1999.), Izložba, 2001., Naslijepo, 2005., Vi ćete dakle razumjeti, 2006., Abecede, 2008., Livelli di guardia (Razine opreza, 2011.), Letteratura e ideologia (Književnost i ideologija, 2012.), Obustaviti postupak, 2015., Časovito, 2016., Al’ povijesti nije kraj, 2016., Tempo curvo a Krems (Vrijeme zakrivljeno u Kremsu, 2019.), Croce del Sud. Tre vite vere e improbabili (Južni križ. Tri stvarne i nevjerojatne životne priče, 2020.).